Srijeda, 17 travnja, 2024
Miroslav Bulešić

Misno slavlje u Svetvinčentu

Središnje slavlje o 60. obljetnici mučeničke smrti Sluge Božjega Miroslava održano je u Svetvinčentu, 24. kolovoza 2007., gdje se danas nalazi njegov grob koji je već desetljećima mjesto molitve i hodočašća.

Vjernici su se počeli u popodnevnim satima okupljati sa svih strana Istre, ali i drugih krajeva Hrvatske, na grobu Sluge Božjega Miroslava Bulešića u Svetvinčentu. Svi su oni došli sa svojim nakanama i potrebama, a svim je zajednička želja bila da ih ovaj svjedok vjere i mučenik zagovara u njihovim potrebama. Prije predprograma, svi svećenici i biskupi predvođeni kard. Bozanićem i mjesnim biskupom Milovanom su molili na grobu mučenika. Na misnom slavlju je prisustvovao i predsjednik hrvatske vlade dr. Ivo Sanader sa suradnicima, istarski župan Ivan Jakovčić te načelnik općine Svetvinčenat. Na kraju misnog slavlja dr. Sander se poklonio na grobu Miroslava Bulešića.

Priprema na misno slavlje je započela u 16.50 sati moljenje žalosne krunice i čitanjem duhovnih misli iz «Dnevnika» Miroslava Bulešića. Krunicu je predvodio preč. Jordan Rovis, pulski dekan, nekadašnji župnik Svetvinčenta. Po pojedinu otajstvo su predmolili: vlč. Ivan Štoković, rodom iz Svetvinčenta, s. Janjka Mazić iz Pule, bogoslov Izidor Sekicki, u ime majki i roditelja Jaga Katić iz Labina te Mirela Mrak iz Trviža u ime mladih. Misli je čitao porečki pjesnik Tomislav Milohanić.

Prije misnog slavlja dr. Josip Grbac je progovorio o smislu slavlja i što se želim ovom svečanošću obilježiti, istaknuvši kako Crkva ne upire prst u one koji su činili zločine već se okuplja na grobovima mučenika da moli za njihovo obraćenje te da po njihovu zagovoru udijeli svijetu pravednost i mir.

Svečana procesija sa bogoslovima, fratrima iz svih provincija iz Hrvatske i Bosne Hercegovine koji se pripremaju na vječne zavjete te sa 230 svećenika započela iz mjesne škole. Misno slavlje predvodio je kard. Bozanić u zajedništvu sa 16 nad/biskupa iz Hrvatske i Slovenije.

Na početku misnog slavlja svima dobrodošlicu zaželio mons. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski. Naglasivši kako naša Biskupija porečka i pulska – ali i sva Crkva u Hrvatskoj – spominje se najvećeg svjedočanstva vjere koje je žrtvom vlastitog života dao Sluga Božji Miroslav Bulešić. Spominjemo se duhovne veličine don Mira, njegova predanja i vjernosti, hrabrosti i dosljednosti u svećeničkom služenju u teškom vremenu rata i poraća, te posebno njegove mučeničke smrti.

Kard. Bozanić u homiliji je istaknuo kako sveci, mučenici poput Miroslava Bulešića umiru zazivajući: “Isuse, primi dušu moju”. Njegova mučenička smrt nije ostavila ravnodušnim Crkvu u Istri i Hrvatskoj, premda su komunističke vlasti zabranile da bude pokopan u svojoj rodnoj duši, nisu dopustile vjernicima dolazak na njegov pogreb; pokušali su na sve načine zabraniti spominjanje njegova imena. Komunisti su željeli staviti u zaborav šutnje najvećeg sina Crkve u Istri, prijetili su vjernicima misleći ako će iz straha zaboraviti mučenika Bulešića. Međutim, oni su prošli a vlč. Miro živi u srcima vjernika istre. Oni su mislili da je sa smrću završila Bulešićeva povijest, a ona je tek tada počela i sada živo živi u srcima vjernika napaćenog naroda u Istri.

“I nama Filip ponavlja: Dođi i vidi. Ako smo istinoljubivi, otkrit ćemo da ovdje u Svetvinčentu postoji netko tko odražava Kristov lik. Tu, što nam je možda izgledalo odviše preblizu, postoji čovjek koji je istiniti vjernik, kršćanin, katolik, svećenik; istiniti Hrvat i Istranin u kome nema prijevare.” – ističe kard. Bozanić.

Kardinal se osvrnuo na vrijeme u kojem je Sluga Božji Miroslav Bulešić živio i režimima koji su sustavno uništavali Istarskog čovjeka i vjernika. Napose vrijeme nakon drugog svjetskog rata, vrijeme komunizma, kada su organizirano se “sijala polja smrti, jame, fojbe i rovove prepune leševa”. Kardinal se zapitao: “Kako je moguće da se desetljećima utjerivao strah u kosti ljudima koji su znali istinu, a o njoj nigdje nisu smjeli progovoriti, nego se sustavno gradila laž o narodnoj vlasti, o volji naroda, o presudama u ime naroda? A kakva je bila vlast koja je nakon zločina u Lanišću postavila stražu, ne dopuštajući ni da se pomogne ranjenima? Kakva je to istraga u kojoj žrtve koje su podnijele toliko brutalnosti bivaju optužene, a kasnije i osuđene? Kakva je to narodna vlast koja narodu nije dopustila niti nazočnost na sprovodu svećenika zvjerski ubijena? I kakva je to bila sloboda koja je kažnjavala čak i spominjanje imena ovoga svetog Božjeg službenika?”

Kardnila je istaknuo da su tadašnje valsti na sve načine htjele ušutkati Miroslava Bulešića kako nebi ukazivao na njihove zločine. Međutim, on je bio na liniji blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Kad je Stepinac čuo za smrt ovog mladog istarskog svećenika zapisao je: “Sa velikom boli saznao sam nakon svog dolaska iz tamnice, da je ubijen vlč. g. Bulešić, taj dobri i idealni mladi svećenik. To umorstvo neće donijeti blagoslova ubojicama niti onima po čijim su direktivama izvršili to gadno umorstvo”.

Na kraju je kard. Bozanić pozvao malde da prouče povijest dvadesetog stoljeća koje je ubijalo pravednike, napose povijest natifašižma i komunizma na našem području. Naglasivši: “Kakvo je to oslobođenje – ma s koje strane dolazilo – u kojemu su se odvodili u tamu smrti ljudi bez stvarne krivice i bez suđenja? Kakva je to bila vlast koja je od čovjeka koji je cijeli svoj život darovao svomu narodu htjela napraviti “crnoga narodnog neprijatelja”? Netko to danas – ako se već ranije nije smjelo– i ovdje u Istri mora pitati, mora govoriti i upoznavati mlade da ono što se olako naziva antifašizmom često puta u Istri, kao i drugdje u Hrvatskoj, nije bilo ništa drugo doli pokrivanje zločina. Za zločine partizana, za koje nitko nije odgovarao, nije moglo, a ne može dakako ni danas biti pokriće to što su činili fašisti i nacisti. Jer ovdje su sve tri protuljudske ideologije činile zločine naizmjenično, iako su bile najgore odmazde onih koji bi trenutno prevladali, šireći usto mržnju i netrpeljivost. Zar danas još netko može povjerovati da bi se antifašizmu oduzela vrijednost, ako se jasno progovori o zločinima i zločincima s komunističke strane? Naime, još se uvijek olako izjednačava legitimna i opravdana obrana slobode s revolucionarnom borbom komunista za osvajanje vlasti. Ovo spomen-slavlje don Mirova prijelaza u vječnost nije revizija, nego vizija povijesti; vizija koju smo dužni prema mlađim naraštajima. Oni danas trebaju znati da je o jednoj smrti, o tisućama i stotinama tisuća smrti sa strane komunističkih vlasti bila nametnuta šutnja. Govor o ubojstvima i njihovim nalogodavcima, o zločinačkom sustavu komunističke strahovlade, plaćao se životom ljudi koji su željeli živjeti i raditi u miru. Naime, nećemo se osloboditi vraćanja u prošlost sve dok se ne rasvijetli istina o žrtvama totalitarističkih režima.”
Na kraju misnog slavlja biskup Milovan se zahvalio svima koji su dali svoj doprinos u pripremi ovog slavlja. Misno slavlje svojim pjevanjem je uveličao mješoviti zbor istarskih župa predvođeni zborom iz Žminja. Biskup je svima zaželio sretan put i što skoriji susret u prigodi beatifikacije Sluge Božjega Miroslava Bulešića.

Najave