Subota, 9 prosinca, 2023
Novosti

Križni put svjedoka vjere

“Križni put u životu kršćanskih svjedoka vjere”.
Nastavljajući seriju objavljivanja autorskih napisa svećenika, redovnika i redovnica naše biskupije donosimo “Križni put u životu kršćanskih svjedoka vjere”.
Ovaj križni put nastao je u Godini vjere, a korišten je prvi put tijeko duhovne obnove u Pazinskim Novakima u rujnu 2013. godine.
Djelo je to nekolicine redovnica i redovnika koji su organizirali tu duhovnu obnovu, a kasnije je izveden i u drugim župama i samostanima diljem biskupije.  

Uvod:

Nalazimo se u Godini vjere. Pozvani smo da dublje uronimo u njezino neprocjenjivo blago kako bismo vjeru što djelotvornije i radosnije svjedočili. Svjedoci su svima potrebni.
U pobožnosti Križnog puta izabrali smo 14 svjedoka vjere, svetaca, blaženika i mučenika koji nas žele potaknuti da i mi svoju vjeru ozbiljno živimo i svjedočimo.
Pjesma: Ja se kajem Bože mili…

I. postaja: Isusa osuđuju na smrt

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

BLAŽENI ALOJZIJE STEPINAC

Svjedoci istinske vjere potrebni su ljudima u svakom vremenu ljudske povijesti.
Bog je istina i dati svoj život za istinu, glavno je obilježje svjedoka vjere.
Blaženi Alojzije Stepinac je u najtežim vremenima hrvatske povijesti bio svjedok te istine. On je uzor pravog pastira, uzor biskupskog služenja. Nije se pokorio prolaznoj vlasti, već Bogu koji je uvijek isti. Bio je borac za Boga i čovjeka za kojega nije pitao koje je vjere ili narodnosti.
Nevin je osuđen na 16 godina zatvora, na prisilni rad i lišen je svih građanskih prava. Tako mu je sudila državna komunistička vlast.
U zatvoru je obolio od posljedica trovanja.
Umro je 10. veljače 1960. za vrijeme izdržavanja nepravedne kazne, moleći za progonitelje i s Gospodinovim riječima na usnama:  „OČE, BUDI VOLJA TVOJA!“

Smiluj nam se Gospodine…smiluj nam se.

 Kada si osamljen, krivo optužen, napušten, Isus te poziva i govori: prijatelju, osloni se na moj križ!

II. Postaja : Isus prima na se križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

BRAT  FRANJO

Ja sam Franjo iz Asiza. Moj put traganja za Bogom trajao je pune četiri godine. Bio je to put trnja, patnje, križeva. Konačno, došao je susret s Njim u crkvici sv. Damjana. Od tada nisam ništa htio znati osim njega. Njegova me ljubav osvojila. Bio sam sretan! Ali htio sam još nešto osjetiti, njegovu gorku muku za naše grijehe. I to mi je Gospodin dao. Utisnuo je u moje tijelo svojih 5 rana. Osjećao sam se doista raspet poput njega. Rane su stalno bile otvorene i krvarile su. Nisam bio sposoban kretati se. Svoje usluge ponudio mi je brat magarac i nosio me kamo god sam htio. Trajalo je to dvije godine, do smrti. Bio sam zapaljen Božjom ljubavlju pa me i rane nisu toliko boljele. Bio sam gotovo posramljen što me Gospodin toliko počastio. Želio sam samo jedno, ljudima naviještati i po brdima i po putovima: “Brate i sestro, Božja raspeta ljubav nije ljubljena, nije ljubljena!”

Smiluj nam se Gospodine…smiluj nam se.

Pjesma: Bože moj dopusti mira tvog da budem glas. Aleluja.
   Ima li mržnja bilo gdje, daj da ljubav nosim tu.
   Ima li sumnja bilo gdje, daj da vjeru nosim tu.

III. postaja: Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

SVETI LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ

    Rođen je 1866. u Herceg-Novom. Sa 16 godina ulazi u sjemenište franjevaca kapucina Venecijanske provincije u Udinama. Studira filozofiju i teologiju. Godine 1890. zaređen je za svećenika.
Bog ga je obdario velikim milostima da uzmogne pomagati onima koji se njemu utječu. Budio je vjeru u ljudima. U ispovjedničkim susretima s pokornicima vodila ga je misao da čovjek nikad nije toliko od blata da se u njemu ne bi našlo zrnce zlata. Cijeli je svoj život posvetio ideji sjedinjenja Istočne i Zapadne crkve. Svoj je život darovao za pomirenje među ljudima, narodima i vjerama. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 1976. a svetim Ivan Pavao II. 1983. godine.

Smiluj nam se Gospodine…smiluj nam se.

Pjesma: Milosrđe tvoje veće, nego moje sve krivine. Tvoja milost pustit neće skrušen grješnik da pogine.

IV. postaja: Isus susreće svoju svetu majku

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

ŽUPNIK ARŠKI ( Ivan Maria Vianney)

Bio je jednostavan seoski svećenik u Arsu koji je živio i ljubio poruku evanđelja. Postupno je selo Ars doživjelo duhovnu preobrazbu. Satima je ispovijedao svakoga dana i njegovo se ime pročulo. Svetom i uviđavnom ispovjedniku dolaze hodočasnici – nekoliko stotina njih dolazilo je u Ars svakoga dana – moliti se ili ispovijedati se. Ovaj mudar duhovni usmjeritelj živio je 41 godinu pokorničkim životom odričući se promaknuća i počasti. Sveti Ivan-Maria Vianney uzdigao je visoko  slavni križ svoga svećenstva i zaslužio je jednostavno i veliko ime – Župnik Arški.
Beskrajno se pouzdavao u Krista i postao svetac.

Smiluj nam se Gospodine…smiluj nam se.

Antifona: Gospodin je pastir moj, zla se ne bojim, jer on je sa mnom!

V. postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

BLAŽENI PAPA IVAN PAVAO II.

Ivan Pavao II. bio je papa ljudskih i Božjih prava. Nije se mirio ni s nepravdama, ni s lažima, ni s podvalama. Njegove je riječi pokretala ljubav. Bio je čovjek zajedništva i svjetla, čovjek mira i oprosta. On je osoba koja je ostavila najveći moralni trag u najnovijoj povijesti svijeta. Njegov križni put, koji je započeo atentatom i ranjavanjem, dao mu je aureolu mučenika.
Bolestan i slab pokazivao je svoju snagu i jakost poput Kristove Crkve progonjene i ranjavane grijesima i promašajima vlastitih članova, crkve koja poraze pretvara u pobjede, slabost pretače u jakost, koja je osnažena riječima svog učitelja Isusa Krista: „Ne bojte se. Ja sam s vama do svršetka svijeta!“

Smiluj nam se Gospodine… Smiluj nam se.

Pjesma: Krist na žalu….

VI. postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

BLAŽENA MAJKA TEREZIJA

“Po krvi sam Albanka. Po državljanstvu Indijka. Po vjeri sam katolička redovnica. Po svom pozivu ja pripadam svijetu¨, rekla je Majka Terezija.
Slijedila je poziv: „Utažite isusovu neizmjernu žeđ na križu za ljubavlju i dušama.“, radeći na spašavanju i posvećenju najsiromašnijih među siromasima, prijateljica odbačenih, umirućih i teško bolesnih… prošla je svijetom čineći dobro.
Molitva je izvirala iz njezina srca: „Bože upotrijebi me kako hoćeš….“ Ako nikako ne budem mogla pomoći ovim bijednim ljudima, onda mi daj barem snage da umrem s njima i da im svjedočim Tvoju ljubav.

Smiluj nam se Gospodine… Smiluj nam se.

Samo je Krist put kojega se isplati slijediti, svjetlo kojega se isplati upaliti, život kojega se vrijedi živjeti i ljubav koju vrijedi ljubiti.

VII. postaja: Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

BLAŽENI  IVAN MERZ

„Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge već samo za se, to su izgubljeni dani.“ To je misao blaženog Ivana Merza, istaknutog laika u svjedočenju evanđelja. Bio je uzor brojnim mladima kojima je svojim svetim životom i zauzetim djelovanjem posvjedočio ideal kršćanskog življenja. Mladima se posvetio kao gimnazijski profesor i svojim neumornim radom kroz katoličke organizacije i udruge za kršćanski odgoj mladeži.
    Promicatelj je modernog liturgijskog pokreta – smatrao je da je liturgija najmoćnije sredstvo duhovnog preporoda i života u Bogu. Ovaj velikan duha i vođa hrvatske katoličke mladeži umro je u Zagrebu 1928. na glasu svetosti. Svemogući Bog dao nam je u Ivanu Merzu divan uzor kršćanskih vrlina. Svojim svetim životom on nam je prikazao kako se uz Božju milost i u laičkom staležu može postići svetost života.

Smiluj nam se Gospodine… Smiluj nam se.

Svećenik:Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!
Narod: Učini srce moje po srcu svojemu.

VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

PAPA FRANJO

Ima li još ljudi koje dira tuđa nevolja? Ima li još ljudi koji vide brata u muci? Da, odgovorio je papa Franjo svojim primjerom kad je posjetio afričke izbjeglice u Lampedusi (Južna Italija). Ti sretnici dospjeli su do talijanske obale, a drugi su našli svoj vječni počinak u hladnim vodama Sredozemnog mora. Papa je kroz plač uputio pitanje cijeloj Europi: „Gdje ti je brat i sve one tisuće koje su htjele dolaskom iz Afrike u Europu malo mira, bolje mjesto za sebe i svoje siromašne obitelji, a pronašle su smrt?“ Tko je plakao za tim majkama s djecom koje su našle svoj grob u morskim dubinama? Tko plače nad milijunima djece kojima je uskraćeno pravo na život?
Papa Franjo sve poziva nas na kajanje zbog neosjetljivosti i nezainteresiranosti. Pozvao nas je na molitvu za milost plača koji je davno u nama ugušila ravnodušnost prema svemu što se događa oko nas. Plačimo zajedno s jeruzalemskim ženama nad Isusom koji i danas nosi teški križ u stotinama naše braće i sestara po čitavom svijetu.

Smiluj nam se Gospodine…smiluj nam se.

Život je ljepota – divi joj se!
Život je izazov – suoči se s njim!
Život je dragocjen – njeguj ga!
Život je bogatstvo – čuvaj ga!
Život je tajna – pronikni je!
Život je avantura – usudi se!
Život je sreća – zasluži je!
Život je život – brani ga!

IX. postaja: Isus pada treći put pod križem

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

JAPANSKA DJECA

Povijest mučenika u Tsuvanu (Japan) kratko je trajao, samo pet godina, od 1868. -1873. godine. Ali svjetlo njihove vjere toliko je jako da nam i danas svijetli. Posebno primjer japanske djece, koja su stavljena na kušnju, kako bi se odrekla vjere u Isusa. Svaki su dan pozivali po jednoga na ispitivanje. Pozvan je i jedan slabašan dječak misleći da će barem njega slomiti i da će on poslužiti i drugima da ga slijede. Dok je bio na kušnji, svi su za njega molili. Ostao je nepokolebljiv. Kad je vratio, pitali su ga: „Što su ti učinili?“ Dječak pokazuje svoje dječje ruke pocrnjele i izgorene dlanove. Budući da nisam popustio, jedan mi je ulio ulje na dlan i zapalio, dok je drugi vikao: „Odreci se!“ I na kraju će dječak prostodušno: „Pa i nije toliko boljelo i peklo.“ Onda je došao na red dječak od četiri godine. Majka ga je iz daljine gledala tjeskobna srca. Iznijeli su pred njega slatkiše i nudili ga, ali i on je ustuknuo kao pred zmijom. I kad su ga umiljato nagovarali da uzme slatkiše, on je okretao glavu. Dugo je to trajalo. Kad se vratio, pitali su ga: „Što su ti rekli?“ Da ako bih prestao biti kršćanin, dali bi mi sve one kolače. I što si odgovorio? Da neću! A zašto? Jer onda ne bih mogao u raj! O slatka i draga djeco,  i vama Isus s križa šapće – vi ste već sada, ovog časa sa mnom u raju!

Smiluj nam se Gospodine… smiluj nam se.

Antifona: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,  jer je vječna ljubav njegova!

X. postaja: Isusa svlače

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

SVETA MARIJA GORETTI

„Bila je dobra, poslušna, bogobojazna, čedna …. „  tako je o Mariji govorio Alessandro Sereneli, njezin ubojica, koji se poslije zločina obratio i živio pokornički.
    Kada je Maria imala dvanaest godina, Alessandro ju je opsjedao  i drsko nagovarao da mu se poda. Budući da ju je pokušao silovati, Marija je provodila dane u strahu i tjeskobi. Zamolila je majku da je nikada ne ostavi samu. Nekoliko tjedana nakon njezine prve svete pričesti dogodilo se zlo. Marija je bila sama u kući i to je iskoristio Alessandro koji je na nju nasrnuo. Marija se branila poput lavice i neprestano govorila: „Ne, Alessandro, to je grijeh. Doći ćeš u pakao“. Bijesan što nije udovoljila njegovim strastima zadao joj je četrnaest  velikih rana i četiri male rane i pobjegao je. Marija je zazivala ime Isusovo i Marijino. Kada su je upitali oprašta li ubojici, rekla je pri punoj svijesti: „Da, opraštam mu! Na nebu ću se moliti za njegovo obraćenje.
6. srpnja 1902. godine umrla je Maria Goretti, mučenica čistoće.

Smiluj nam se Gospodine… smiluj nam se.

O, Isuse, ti me možeš učiniti čista da u meni krsna milost uvijek novim sjajem blista.
O, Isuse, ti me možeš učiniti jakim da pobjednik uvijek budem boreći se sa zlom svakim.
O, Isuse, zato tebi dajem svega sebe, da od sada cijelim bićem, uvijek ljubim samo tebe.

( govore djeca koja nose križ)

XI. postaja: Isusa pribijaju na križ

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

AFRIČKI DJEČAK

A na drugoj strani svijeta (u Africi), slika može biti sasvim drugačija. Misionar susreće dječaka koji je napustio katoličku školu i duže vrijeme ne dolazi na vjeronauk. „Kako to da više ne dolaziš?“, upita ga misionar. Pogledajte moje ruke i moje noge, i sve će vam biti jasno. Noge i ruke bile su prekrite ranama i modricama. Pa tko ti je to učinio? Moj otac, koji mi je dopustio ići u katoličku školu, ali ne i zanimati se za tvoju vjeru. Znao sam da je moj otac strog i da mi nije uzalud prijetio. Ali želja da upoznam Isusa, bila je jača. Jednog me dana vrebao školski drug i otkrio tajnu mom ocu. A otac tek što je došao kući bijesan, svezao mi je ruke konopcem, objesio o strop i stao me tući dok nije potekla krv. Jesi li mnogo trpio? Da, mnogo! Ali mislio sam na Isusa kako je on trpio i bio sam radostan što i ja trpim za njegovu stvar. A sada? Sada, nastavio je dječak osvrćući se oko sebe i izvadi katekizam natopljen krvlju. Čim počinje svitati zora, dok još svi moji spavaju, dižem se i sjedam na svoj ležaj, uzimam ovu knjigu i čitam i čitam. Sada možda razumijemo Isusove riječi – Hvala ti Oče što si ove divne stvari Kraljevstva nebeskog sakrio odraslima, umišljenima, a otkrio malenima, djeci. Hvala ti za tako divnu ljubav koju si usadio u to mlado dječje srce!

Smiluj nam se Gospodine… smiluj nam se.

Pustite dječicu i ne branite im, jer njima pripada Kraljevstvo nebesko, rekao je Isus.

XII. postaja: Isus umire na križu

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

KLARA CORBELLI

Majka Klara Corbelli umrla je prije godinu dana. U svojoj bolesti i umiranju nije mislila na svoje ozdravljenje, već je molila za mir. Htjela je do kraja proživjeti svoj križni put. Po svjedočanstvu ispovjednika, umirala je hrabro i radosno, iako je bolest svakim danom sve više zahvaćala njezino tijelo. Vrijeme, koje je još imala na raspolaganju, ispunjala je molitvom, Bogom. Shvatila je da je samo onaj život vrijedan koji je ispunjen ljubavlju. Vraćam se Ocu koji me je stvorio i koji me ljubio. Njezino radosno umiranje potreslo je cijeli svijet. Mnogi su govorili: „Ponosni smo na nju, zaista je bila voljeno dijete Božje.“ Nikada nismo vidjeli toliko ljepote i toliko vjere kao na njezinom sprovodu. Unatoč teškom križu koji je pritiskao njezina slabašna ramena, zračila je radošću. Zbog takvih ljudi, svijet mora biti bolji!

Smiluj nam se Gospodine… smiluj nam se.

Pjesma: Mir, pravi mir daje Krist Gospodin naš…

XIII. postaja: Isusa skidaju s križa

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

VIJETNAMSKI BISKUP VAN THUAN

Križni put biskupa iz Vijetnama trajao je 15 godina, od toga 9 godina samice. Vjeru mu je sačuvao mali križić sakriven u sapunu. Imao je 48 godina kada ga je papa Pavao VI. 1975. g. imenovao biskupom. Tri mjeseca nakon toga je uhićen i zatvoren na blagdan Uznesenja BDM. Njegova vjera nije ugašena u zatvorskoj ćeliji. Ona je tu ćeliju uspjela rasvijetliti. Svijetlio je svima cijeli život moleći, trpeći i šireći ljubav. U molitvi nije bio sam. Posebno su za njega molili majka i župljani. U početku je bio u zatvoru koji se nalazio blizu njegove katedrale. Dok je slušao kako zvone zvona katedrale, plakao je kao malo dijete. Svetu misu je služio s nekoliko kapi vina i komadićima kruha koje je čuvao u kutiji šibica. Oltar je bio dlan njegove ruke. Kasnije se prisjećao tih dana: „Što je ljepše od Euharistije? Imati Isusa uz sebe koji s tobom trpi i plače!“ Mnogi iz njegove obitelji završili su kao mučenici. Neki nisu bili pismeni, ali molitva nije silazila s njihovih usana. Jedino je majka nadživjela svoga sina. Jednog dana upita ga zatvorski čuvar: „Ma zar vi zaista nas ljubite? O da, volim vas!“, glasio je odgovor. Ali mi smo ti učinili tolike nepravde i zlo! Ne mogu vjerovati. Toliko sam s vama, trebaš mi vjerovati. Onda kad budeš na slobodi, nemoj slati svoje vjernike da, kao i mi pale naše kuće i ubijaju naše obitelji. Ako me i ubijete, ja ću vas i dalje voljeti, jer me je tako naučio moj Isus. Umro je u Rimu 16. Rujna 2002. u 74. godini života. Kad je potpuno izgubio moć govora zbog bolesti, upirao je svoj pogled samo u jednu točku, Isusa Raspetog! Kome se potpuno i do kraja suobličio. Sada je mogao biti skinut s križa i poput Isusa položen u grob gdje će čekati slavni dan uskrsnuća!

Smiluj nam se Gospodine… smiluj nam se.

Pjesma: Vječna je ljubav njegova…  

XIV. postaja: Isusa polažu u grob

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

MIROSLAV BULEŠIĆ

Pred nama je naš istarski blaženik, Miroslav Bulešić, mučenik za Krista i vjeru.
Miroslav je živio duboku vjernost i predanje Bogu od najranijih dana svojega puta prema svećeništvu.
On preda nama stoji kao blistavi dragi kamen, poput kamena slična kristalnom jaspisu, kako knjiga Otkrivenja opisuje sveti grad Jeruzalem. Ta kristalna čistoća ovoga svećenika proizlazi iz njegove prožetosti evanđeljem. On sam piše: „Ja, znajte, da ću se uvijek držati  vjere, držati svojeg poštenja, koje neću predati za ikakvu zemaljsku cijenu: bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova.“
Iz ovih riječi jasno se da naslutiti koju je duhovno bogatstvo posjedovao ovaj mladi svećenik i odakle mu snaga za mučeničku smrt.
To potvrđuju i njegove riječi: „Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi“, kao i njegovo izjava: „Moja osveta je oprost!“ i mladomisničko geslo koje je uzeo iz molitve Oče naš: „Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!“ Posljednje riječi mučenika Miroslava Bulešića bile su: Isuse, primi dušu moju!“

Smiluj nam se Gospodine… Smiluj nam se.

„I dok su žene zbunjene stajale nad grobom, gle dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji a oni će im: Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“
Pjesma: Uskrsnu kako je rekao…

Najave