Korizmeni hod s Blaženikom – petak nakon Pepelnice

PETAK NAKON PEPELNICE

Život mi je uvijek jednak. Poteškoća ima, sumnje i kolebanja također. Bog hoće da me dobro iskuša prije nego mi podijeli milost i znak svećeništva Kristova. Hvala Bogu!

Kolike tuge, kolike nevolje i žalosti na svijetu. Srca su puna trpljenja. Slatko je trpjeti kada se trpi uz Krista. Nije za ništa uzalud Isus izabrao trpljenje i smrt: on je znao da bez trpljenja nema spasa, da bez muke nema slave.

Isuse, daj mi s Tobom trpjeti. Darujem Ti svoje trpljenje što sam podnesao i što uz Tvoju sv. milost podnašam. Daj mi da postanem svećenik u pravom smislu. Daj da trpim uz žalosne, da ih razumijem, da ih utješim.  Ne daj da ikada klonem duhom.

Majko, pomozi mi u pripravljanju. Nije u meni savršenstva, u meni je previše mana. Bože, pomozi! Daj da se uvijek sjetim „conditionis meae!“ [svojeg položaja]. Daj mi vjere u moje svećeništvo! Moj Bože! Majko moja, ne zapusti me nikada. Ne daj da ja izgubim svoju čistoću. Daj mi pomoć da budem uvijek poslušan.[1]

SUBOTA NAKON PEPELNICE

Ljubav je ona sila koja spaja, koja zadužuje stvari i osobe. Uopće govoreći ono što ravna svijetom jest ljubav. Radi ljubavi pretrpi se koješta. Radi ljubavi majka polaže svoj života za svoje dijete, otac troši svoje sile radi ljubavi, koji gaje do svojih potomaca radi ljubavi, prekinute smrću, dijete trpi i žalosti se. Što je vuklo na groblje ono siroče, koje je bez majke ostalo? Što je činilo da iz njezinih usta izviru riječi ove pune ljubavi do one svoje majko? Ljubav i ljubav. Vapila je za majkom, jer ju je ova ljubila.

Istražujmo još po svijetu: što čini da ona djevojka zapušta svoju majku i svojeg oca, te se zatvara u jedan samostan, pa izlazi nakon što se je pripravila i potkovala raznim krepostima i ulazi u jednu bolnicu da ondje njeguje one ranjene, one sušičaste (bolest sušica – tuberkuloza), one gnjile. Ljubav, još ljubav! Koji je uzrok radi kojeg ono dijete napušta svoje rodno selo, pa se muči u školskim klupama…, izobrazuje se,…, hrabro se bori protiv zla. – Pa izlazi među narod da ga na put spasenja privide? Ljubav.

Što čini onako hrabrim onog mladića, koji žrtvuje život za svoju domovinu? Ljubav!

Uvijek ljubav.

Što čini svetim? Ljubav!- Bog i čovjek se sretnu na putu ljubavi, te se grle ova dva srca, koja se traže.

I. KORIZMENA NEDJELJA

[1] Duhovni dnevnik, 26. 2. 1943.