Korizmeni hod s Blaženikom – IV. korizme, utorak

Slatka i lijepa riječ je „čistoća“. Divno je biti čist na tijelu, a divnije na duši. Imati srce čisto, to neka bude moje djelo. O Bože, Ti me hoćeš čista, Ti hoćeš da moje srce bude sasvim za Te, da se ono ne dijeli sa nikakvim drugim srcem. Tvoja volja nije da ja oženim [jednu] ženu, nego da oženim Tvoju Crkvu. Ti me želiš imati uvijek uza se, Ti hoćeš sa mnom dijeliti svoje veselje i svoju dobrotu. Hoćeš me čista.

            Sada se ćutim okrijepljen i oduševljen i već od sada Ti dajem svoje srce, svoju dušu, svoje tijelo, svoju čistoću. Primi je, da ja nekako zadovoljim za grijehe, koji se dandanas osobito čine protiv Tvoje kreposti. Oprosti sinku svome, oprosti! Opet me krijepi primjerom sv. Augustina, koji se bojao da neće moći biti uzdržljiv, te pričini mu se, kao da čuje mnoštvo djevica koje su govorile: „Što? Mi to mogosmo, a ti zar ne možeš? I mi smo bili od tijela i krvi kao i ti. Što ne može slaboća ljudska, to može milost Božja.“ Vjerujem da me neće Bog pustiti bez svoje milosti nijedan čas mojega života. „Dosta Ti je milost moja“ rekao je Gospodin Apostolu naroda, kad ga je ovaj žarko molio, da ga oslobodi od tjelesne napasti. Ne ostaje mi drugo nego vjerovati, ufati se, ljubiti Boga i onda sve će mi biti lako. Moći ću i ja s Apostolom reći: „Sve mogu u Onome koji me jača“ (Fil 4,13). Ali moram činiti sve što mogu, i onda Bog će mi sigurno doći u pomoć.[1]

[1] Duhovni dnevnik, 2. 9. 1942.