Nedjelja, 3 ožujka, 2024
Duhovna zvanja

Fra Berard Barčić proslavio 100. rođendan

U srijedu, 22. rujna fra Berard Barčić zaokružio je stoljeće života i 77. godinu od primanja reda prezbiterata. Taj veličanstveni događaj proslavljen je svečanim misnim slavljem u pulskoj župi Sv. Antuna Padovanskog u kojem su uz predvođenje samog slavljenika koncelebrirali nadbiskup u miru Ante Jurić, biskup u miru Antun Bogetić , provincijal Zadarske provincije Sv. Jeronima fra Josip Sopta,   pulski dekan mons. Vilim Grbac, mnogobrojni redovnici iz samostana širom provincije te svećenici iz pulskog dekanata. Osim prigodnih riječi i čestitki koje su svečaru uputili sudionici slavlja uručena mu je i čestitka Njegove Svetosti pape Benedikta XVI te Generala Reda Joséa Rodrígueza Carballa.  Uz slavljenikovu rodbinu sa otoka Raba i mnogobrojne vjernike grada Pule slavlju su nazočili i fra Berardov brat Slavko i Sestra Marija.

Ante Barčić, redovničkim imenom fra Berard, rođen je u Kamporu na otoku Rabu 22. rujna 1910. godine gdje je završio pučku školu. Nižu gimnaziju sa malom maturom završio na klasičnoj gimnaziji u Senju 1925. Redovničko odijelo obukao je u Dubrovniku stupanjem u franjevački red 1928. Po završetku novicijata položio je prve zavjete 1928., a dvije godine kasnije maturirao je na državnoj klasičnoj gimnaziji u Splitu. Nakon četiri godine provedene u centralnom biskupskom sjemeništu u Splitu ondje je zaređen za svećenika na svoj 23 rođendan, 22. rujna 1933. godine. Nastavio je svoj akademski hod na zagrebačkom sveučilištu gdje je završio prirodne znanosti. Nakon toga počeo je prenositi sakupljeno znanje i profesorskim radom bavio se više godine u raznim obrazovnim ustanovama, uz ostalo na Badiji i u Pazinskom sjemeništu. Prvi je put izabran za provincijala 1952. godine a nakon toga tu je službu obnašao još u dva mandata. Bio je generalni definitor Reda slijedom izbora na Generalnom kapitulu u Asizu 1966. godine. Početkom Sedamdesetih prihvatio je mjesto profesora u franjevačkoj gimnaziji u Splitu te obnašao službu magistra klerika , a nakon toga izabran je za upravitelja gimnazije u Splitu na Poljudu te je postao i magistar novaka.  Unatoč brojnim zahtjevnim i odgovornim službama koje je obnašao, osim podučavanja u svojstvu profesora, duboko svjestan potrebe prenošenja znanja i širem broju ljudi i budućim naraštajima cijeloga života bavio se i spisateljskim radom. Osim mnogobrojnih članaka koje je napisao za razna glasila reda i provincije autor je 13 knjiga, samostalnih publikacija iz raznih područja:  povijesti redovništva, teologije, duhovnosti, ali i botanike a okušao se i u romansiraranom žanru u knjizi „Ratna sjećanja jednog redovnika“. Objavio je mnoge članke u časopisu  Acta Botanica, o Sv. Franji i ekumenizmu pisao je za list „Brat Franjo“, a u „Crkvi u Svijetu“ pisao je o biljnom svijetu Biblije. O redovničkom životu u svezi sa vatikanskim dokumentima progovorio je u članku „Posvećeni (redovnički) život u svjetlu dogmatske Konstitucije o Crkvi „Lumen Gentium“ Drugog vatikanskog koncila.

U prigodi proslave svojih velikih životnih jubileja slavljenik je izrekao i posebno nadahnutu homiliju koju je započeo spomenom knjige blagopokojnog pape Ivana Pavla II. „Donum Et Misterium“ , istaknuvši kako je njegov život i zvanje – 100 godina života, 77 svećeništva i 85  godina redovništva – upravo to – dar Božji i tajna mnogobrojnih isprepletenih događaja.   Homiliju je nastavio, odajući profinjeni spisateljski duh, parafrazirajući osobnim specifičnostima spjev pape Wojtyle „O Bože, zar si pozvao mene“. Slavljenik je lijepom prispodobom rekao i kako je pronašao obrazloženje svog odabira redovništva na koje ga je Bog pozvao, „Isuse, za svoj slavni ulazak u Jeruzalem, ti si se poslužio skromnim magarčićem, tako si se poslužio i ovim malim Barčićem, kako bi neznatnim iskazao svoju slavu“ rekao je slavljenik u toj homiliji poetskog nadahnuća.  Na kraju je zazvao zagovor svetih, Ante čije nosi krsno ime, Franje čijoj redovničkoj zajednici pripada i Berarda čije je redovničko ime odabrao te poželio da u provinciji bude još mnogo fratara koji će proslaviti ovakve jubileje. Svoju rođendansku homiliju slavljenik je završio obraćajući se Kristu „Svjestan sam da sam na pragu vječnosti , i spreman sam  da ti položim račun“, u skladu sa svojim profesorskim pozivom „daj da dobijem bar dovoljan“, odajući tako i profinjeni duh humora, te dosljedno zaključio  u istom tonu, citirajući pjesmu „Klanjam ti se smjerno“,  “Isuse, kog sad mi krije veo taj, žarku želju, molim, Ti mi uslišaj: daj da otkrito Ti lice ugledam i u slavi Tvojoj blažen uživam.“

Uslijedio je izvanredno dugi i srdačni aplauz kojim su vjernici okupljeni na ovoj rođendanskoj misi nedvojbeno pokazali koliko je ovaj skromni fratar omiljen među žiteljima grada Pule gdje je do sada proveo trećinu svoga života 33. (G. K.)

Najave