Ekumenska dimenzija katoličkog vjeronauka
U organizaciji Katehetskog ureda Biskupije Porečke i Pulske i voditelja županijskih stručnih vijeća, u subotu, 3. prosinca 2016. održan je u Pazinu, u dvorani Pazinskog kolegija, sastanak Stručnih vijeća vjeroučitelja Istarske županije. Tema ovogodišnjeg adventskog susreta vjeroučitelja naše Biskupije bila je ekumenska dimenzija katoličkog vjeronauka, a predavač je bio cijenjeni prof. dr. sc. Jure Zečević, pročelnik katedre ekumenske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i istaknuti ekumenski djelatnik. Nakon uvodne molitve i pozdrava predstojnika Katehetskog ureda vlč. Luke Pranjića šezdesetak okupljenih kako osnovnoškolskih tako i srednjoškolskih vjeroučitelja promišljalo je o problematici ekumenizma u kontekstu katoličkog vjeronauka.
Svaki novorođeni biva oblikovan iz svoje okoline. Hoće li netko zavoljeti Boga, ovisi kakva je njegova okolina, ovisi što ugrađujemo u toga čovjeka. Uloga vjeroučitelja, katehete, suvremenog „misionara“ – vjerovjesnika u društvu danas je nezamjenjiva i odgovorna, istaknuo je u uvodu svoga predavanja dr. Zečević. Nadalje, u svom iscrpnom i primjerima bogatom predavanju, govorio je o odgoju i obrazovanju za ekumenizam, dijalog, suživot i kako se odražava nedostatak odgoja za ekumenizam, dijalog i suživot, odnosno koje su posljedice ako nema ekumenske dimenzije odgoja. Što je naš katolički (vjero)nauk u pogledu drugih, drugačijih? Svaki se čovjek može spasiti bez vjere u Isusa Krista, ali je također naš katolički nauk da se nitko ne može spasiti bez Isusa Krista, bez njegove božanske naravi nema izbavljenja, podsjetio je Predavač. Svaki autentični Kristov učenik neizbježno je i “ekumenist”. Svi koncilski i postkoncilski pape XX. stoljeća su „ekumenski“, ispovijedaju ekumenski identitet. Pitanje jedinstva Crkve i ekumenizma kao nastojanja da se to jedinstvo usavrši i upotpuni nije rubno teološko pitanje, već pitanje dosljednog nasljedovanja Isusa Krista. Predavač je govorio i o problematici nejedinstvenog stava prema ekumenizmu pravoslavnih teologa i/ili episkopa. Pravoslavni nemaju opći, zajednički kodeks zakona cijeloga pravoslavlja, već vlada proizvoljnost. Tako poznati grčki pravoslavni teolog Zizijulas piše: »… Do ovog časa ostaje otvoreno pitanje: sudjeluju li pravoslavni u Ekumenskom pokretu, ne priznavajući nikakvu eklezijalnost svojim inoslavnim partnerima, ili, pak, indirektno dopuštajući da eklezijalnost kod njih u nekom vidu postoji. Neki krajnje konzervativni pravoslavni odbacuju korištenje termina ‘Crkva’ za bilo koje druge grupe izvan Pravoslavne crkve, dok drugi dopuštaju takvu primjenu, podrazumijevajući pritom da se riječ ‘crkva’ koristi u svojstvu samonazivanja inoslavnih, a ne upotrebu te riječi od strane samih pravoslavnih za označavanje tih grupa. Drugim riječima, pojam ‘crkve’, kada se primjenjuje od strane pravoslavnih na nepravoslavne zajednice, nema ono isto ekleziološko značenje, kao u slučajevima kada se primjenjuje od strane pravoslavnih na njihove vlastite zajednice. U tom slučaju ‘Crkva’ može označavati sve poželjno: od ‘nepotpune’ ili ‘nedovoljne’ do potpuno izvaneklezijalne stvarnosti.«
Za nas je važno držati se nauka Crkve. Unitatis redintegratio, br. 4 kaže: “Pod ekumenskim gibanjem razumijevaju se djelatnosti i pothvati što se pokreću i usmjeravaju prema promicanju kršćanskog jedinstva”. Predavač je također podsjetio na terminološko značenje pojmova, njihov razvoj i istoznačnice. Ekumenizam dolazi od grčke riječi “oikos” što znači kuća, zajednički dom; “oikumene” je stari grčki naziv za sav u ono vrijeme naseljeni i poznati dio svijeta. “Ekumensko” je ono što je objedinjeno u “svesvjetsko”, “svepoće”. U Bibliji, u Novom Zavjetu ekumena (oikumene) je područje djelovanja, rasta i širenja Crkve, mjesto, odnosno prostor gdje Crkva živi i kome ima navijestiti Kristovu radosnu vijest o spasenju (evanđelje). Oikumena danas je cijeli svijet.
Po pitanju jedinstva dr. Zečević je istaknuo da postkoncilski pape izričito izjavljuju da je ono što nas povezuje, po čemu smo jedno, veće od onoga što nas razdvaja, te da je primjerenije i točnije druge kršćane opisivati po onome što je veće tj. jedinstvo, negoli po onome što je manje, tj. razdvojenost. Naime, ne samo katolici nego i svi drugi kršćani izričito ispovijedaju Nicejsko-carigradsko vjerovanje u kojem kazuju da vjeruju »u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu«. Jedinstvo nije nikada do kraja prekinuto, ono je narušeno, načeto, ali ne prekinuto. Ekumenizam je stvarnost koja se i u ovom trenutku živi, rekao je Predavač. Ekumenska dimenzija odgoja u katoličkom vjeronauku ne smije izostati. Odgojeni kao sijači dobra i suživota pozvani smo tako odgajati nove generacije, zaključio je dr. Zečević.
Nakon predavanja i tematske rasprave te obavijesti iz Katehetskog ureda u drugom dijelu adventskog susreta vjeroučitelji su imali priliku za svetu ispovijed nakon čega je slavljena sveta misa koju je također predvodio dr. Jure Zečević, karmelićanin. (Txt i foto: Nela Peteh)
