Blagoslov kapele trajnog klanjanja u srcu Istre
Na drugu vazmenu nedjelju, 12. travnja 2026. godine, koju cijela Katolička Crkva s posebnom pobožnošću slavi kao Nedjelju Božjega milosrđa, u Pazinu je upriličen povijesni i duboko duhovan događaj otvaranja kapelice trajnog klanjanja. Središnje misno slavlje u crkvi franjevačkog samostana Pohođenja Blažene Djevice Marije predvodio je porečki i pulski biskup u zajedništvu sa svećenicima i redovnicima, okupljenim vjernicima te predstavnicima redovničkih zajednica. Na samome početku svečanosti, nazočne je srdačno pozdravio domaćin, gvardijan fra Anto Barišić, koji je uvodnim riječima vjernike uveo u otajstvo misnoga slavlja te pojasnio značenje, povijesni kontekst i duhovnu veličinu uspostave trajnog klanjanja za Porečku i Pulsku biskupiju. Uz biskupa i gvardijana, u koncelebraciji su sudjelovali fra Milan Krišto, provincijalni ministar Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Tomislav Šanko, kustod kustodije sv. Jeronima, vlč. Milivoj Koren te vicekancelar biskupije Luka Jakopić.
Biskup je u svojoj homiliji istaknuo kako nam je Nedjelju Božjega milosrđa podario sveti papa Ivan Pavao II. prigodom Jubilejske 2000. godine i kanonizacije svete Faustine Kowalske, poljske redovnice koja je na poseban način častila Presveto Srce Isusovo. Biskup je podsjetio na Papine riječi s kanonizacije, naglasivši kako se čovječanstvo mora dati zahvatiti i prožeti Duhom koji liječi rane srca, ruši pregrade koje nas udaljuju od Boga i međusobno dijele te vraća radost o ljubavi Očevoj. Citirajući Dnevnik svete Faustine, biskup je upozorio kako čovječanstvo neće naći mir dok se s velikim pouzdanjem ne okrene Kristovu milosrđu, poručivši kako otvaranje kapelice upravo u središtu Istre predstavlja odgovor na tu duhovnu potrebu.
U nastavku propovijedi, biskup se osvrnuo na biblijsko čitanje iz Djela apostolskih, ističući četiri temeljne osobine prve kršćanske zajednice koje bi trebale biti uzor i današnjoj Crkvi: „postojanost u nauku apostolskom, zajedništvo, lomljenje kruha i molitva“. Naglasio je da graditi život na Evanđelju znači prepoznati istinu u svijetu punom informacija i dezinformacija, dok zajedništvo mora biti utemeljeno na svijesti da smo svi braća i sestre pod jednim Ocem. Poseban je naglasak stavio na euharistiju kao srce Crkve i živo vrelo iz kojeg se crpi snaga za vjeru, te na molitvu kao ključni pokazatelj našeg prijateljstva sa Stvoriteljem, upozorivši da vjera slabi bez redovitog razgovora s Bogom.
Razmišljajući nad evanđeoskim izvještajem o Isusovu ukazanju učenicima, biskup je pojasnio da pozdrav „Mir vama“ nije bio samo puka riječ, već stvarni dar prestrašenim srcima i zadaća širenja tog mira svima onima koji su u potrebi. Opisao je mir koji Krist daruje kao puninu slobode i „bonacu srca“ koja uživa u Božjoj blizini, uspoređujući taj osjećaj s Ivanom koji naslanja glavu na Isusovo srce. Biskup je istaknuo kako je kapelica trajnog klanjanja prigoda da svaki vjernik osjeti bilo Kristova srca, predajući mu svoje brige i nemire u tišini. Govoreći o apostolu Tomi, primijetio je kako se u njegovoj sumnji svi možemo prepoznati, ali i kako Isusov blagi pogled liječi i oslobađa, jer čovjek pronalazi sebe tek u susretu s Gospodinom.
Po završetku misnoga slavlja slijedila je svečana procesija u kojoj je biskup, praćen svećenicima i narodom, prenio Presveti Oltarski Sakrament iz crkve u novouređenu kapelu samostana Bezgrješnog začeća BDM. Tamo je, izmolivši litanije svetoj hostiji, i službeno započelo vrijeme trajnog klanjanja, čime je Pazin postao novo duhovno žarište biskupije, kako je mons. Štironja i na kraju propovijedi rekao: „Kapelica trajnog klanjanja koju danas otvaramo istinska je škola čuvanja Euharistijskog blaga u kojoj će svi oni koji tu dođu redovito ili ponekad čuvati to beskrajno bogatstvo koje nam je Isus ostavio u svom Tijelu. Sve vas pozivam da češće svratite u tu školu u kojoj snažno govori Isus svojom prisutnošću i tišinom.“
