Petak, 23 veljače, 2024
Novosti

Blagdan Gospe Žalosne o dvadesetoj obljetnici crkve

 „Danas   smo  se  ovdje okupili radi proslave Gospe Žalosne,blagdana koji je već postao  tradicionalan  u Murinama, gdje ljudi rado dolaze jer osjećaju nešto zajedničko s njezinom patnjom, i da obilježimo dvadeset godina postojanja ovoga zdanja,ovog pastoralnog centra Gospe Žalosne“, rekao je upravitelj pastoralnog centra vlč. dr. Josip Grbac u uvodnom obraćanju o proslavi blagdana Gospe Žalosne u Murinama.

Svečano koncelebrirano misno slavlje o blagdanu Gospe Žalosne u Murinama u ponedjeljak, 15. rujna 2014., predvodio je  biskup u miru mons. Ivan Milovan a koncelebrirali su: generalni vikar Biskupije  mons. Vilim Grbac, umaški župnik preč. Rudi Koraca te više svećenika iz okolnih župa.

Vlč. dr. Grbac je na početku podsjetio  na vrijeme izgradnje  pročitavši tekst povelje koja je položena u temelje crkve: „Godine Gospodnje 1992., dana  6. rujna, u Murinama (Umag), dok je na čelu Katoličke Crkve bio papa Ivan Pavao II., na čelu mjesne Crkve biskup Antun Bogetić, dok je  predsjednik Republike bio dr. Franjo Tuđman, župnik u Umagu vlč. Sergije Jelenić, župni vikar vlč. Vjekoslav Sloković, predsjednik Skupštine općine gospodin Lucijan Benolić, predsjednik Izvršnog vijeća gospodin Roberto Bradić, bi postavljen i blagoslovljen ovaj kamen temeljac crkve Majke Božje Žalosne kao spomen na 1954. godine porušenu istoimenu crkvu u gradu Umagu.“  Nadam se da će taj kamen temeljac u budućnosti donositi  još više ploda, nadodao je vlč. dr. Grbac.

Danas, o  blagdanu Majke Božje Žalosne na poseban nam je način pred očima Marija koja je bila dionica ljudske patnje kroz koju svi djelomično prolazimo. Tako da je kršćanska tradicija naziva Majkom Božjom ‘suotkupiteljicom’, jer je dala veliki doprinos našem Spasenju. Dok tradicionalna kršćanska teologija i pobožnost gledaju Mariju u njezinoj veličini, kao Majku Božju Bezgrešnu, Kraljicu, Uznesenu na Nebo, nakon II. Vatikanskog koncila jedan je novi naglasak stavljen na njezin lik, više se želi naglasiti ono jednostavno, obično, ono po čemu je Majka Božja jednaka nama svima, a to  su svakodnevne obveze i nošenje briga i tereta života. Marija  je imala izvanredne objave  i posebno bila izabrana da po njoj dođe Spasenje, zato je i nazivamo ‘Zora Spasenja’, ako je Krist  Sunce Pravde, onda je ona ‘Zora Spasenja’, ona koja gaje najavila, pojasnio je  biskup. Ona je imala od Boga  posebne privilegije, ali sve je  imalo i svoju cijenu, u velikim bolima koje je proživljavala prateći kroz život svoga Sina. Majku Božju nazivamo i žena vjernica, nastavio je propovjednik, i  posebno nam je bliska jer se je morala probijati kroz poteškoće života, njezin se život odvijao u hodu vjere. Blažena Djevica Marija je u životu sazrijevala u vjeri, i za bl. Miroslava Bulešića čitamo da je u sjemenišnim godinama sazrijevao u vjeri, i  mi smo pozvani na takvo sazrijevanje, istaknuo  je biskup. Majka Božja je kroz razne životne poteškoće, kroz kušnje i boli, koje nije u potpunosti  razumjela,  prolazila noć vjere, no ustrajala je u svojoj vjeri, poput Abrahama, nadala se protiv svake nade. Stoga nam je uzor da i mi ustrajemo u Zapovijedima ljubavi: ljubiti Boga i bližnje, jer, naglasio je mons. Milovan, čovjek   je stvoren za služenje u ljubavi, ili, rekli  bismo suvremenim izrazom, kodirani smo za činiti dobro.  Spominjući se našeg najmlađeg blaženika, bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, čovjeka s našeg područja i  našega vremena, biskup  je naglasio:„Tada je bio njegov čas  i on je u  tom svom vremenu ostao vjeran do kraja, i hrabar do kraja. Jačan trajno snagom vjere živio je dnevno za dobro ljudi, služeći  dnevno  Bogu i ljudima, a na  kraju je mučeništvo bilo kao jedan pečat na taj kvalitetni život. U tom smislu  biskup  je podsjetio na riječi koje su zapisane na grobu bl. Bulešića  u Svetvinčentu: „Moj Bože! Što se to oko mene dešava…  Ako me hoćeš  k sebi evo me pripravna, moj život ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva već ga žudim. Neka bude tvoja volja.  (iz Duhovnog dnevnika, 22. 03. 1944.)“ On, koji je u životu liječio rane ljudi, sav je živio za ljude, osobito one najpotrebitije, koji je u jednom teškom i opasnom vremenu, 1946., u Kanfanaru, kamo je došao kao župnik, odmah organizirao župne misije, on nije čekao, pastoralno se jako angažirao da i vjerski ljude  malo utješi, ohrabri i duhovno izliječi; on nam doista može biti  uzor  i poticaj. Blažena Djevica Marija nam je uzor, poticaj, ali i pomoć  u nasljedovanju njezina primjera  u življenju vjere, zaključio je mons Milovan.

U završnim zahvalama vlč. dr. Grbac je zahvalio svima koji su na bilo koji način doprinijeli proslavi, a nakon misnog slavlja okupljeni vjernici proveli su nastavak večeri u druženju uz prigodni domjenak koji je za sve okupljene pripravljen u prostoru oko pastoralnog centra.

G. Krizman

Najave