Subota, 13 srpnja, 2024
Miroslav BulešićNovosti

Blagdan bl. Miroslava Bulešića u Valbandonu

U crkvi bl. Miroslava Bulešića, u toj  njemu posvećenoj policijskoj crkvi koja je ove godine posebno mjesto Božjeg milosrđa za Vojnu biskupiju, obljetnica mučeništva Blaženika obilježena je sa tri misna slavlja. Jutarnju sv. Misu predvodio je vlč. Ivo Borić, policijski kapelan pri Policijskoj upravi Dubrovbačko-neretvanskoj, misu poladanicu domaćin, vlč. Ilija Jakovljević, policijski kapelan pri Policijskoj upravi Istarskoj, a večernje misno slavlje predvodio je vlč. Stjepan Harjač, policijski kapelan kapelanije sv. Mihaela arkanđela pri Sjedištu MUP-a i Ravnateljstvu policije. Na večernjem misnom slavlju, na kojem se okupio najveći broj vjernika prigodnu propovijed izrekao je vlč. Jakovljević, koji je ujedno i vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića.   

            Slavimo godišnjicu mučeničke smrti našeg blaženog Miroslava Bulešića, koji je na današnji dan, prije 69. godina, na obroncima Učke, u Lanišću podnio mučeničku smrti. Ubijen je jer je bio katoličke svećenik te svijetla točka kršćanskog humanizma i bogoljublja na ovim našim prostorima. Njegova smrt, kao i smrti bl. Francesca Bonifacija, nije bila slučajna, već dobro pripremljena od bezbožnog komunističkog sustava, koji nije poštivao ni Boga ni čovjeka. Oni su ubili čovjeka, ali nisu mogli u bl. Miroslavu ubiti Boga. I nakon toliko godina od mučeničke smrti bl. Miroslava Bog nam po njemu progovara, čini svoja znamenja i čudesa, rekao je propovjednik.

Bl. Miroslav Bulešić, za ovaj mučenički čin, pripremo se duhovno i molio da ga Gospodin učini dostojnim mučeništva. Bio je svjestan da svakog trenutka može postati žrtva jednog od triju totalitarnih režima koji su nanijeli veliko zlo na ovom prostoru. Međutim, nije dopustio da ga obuzme strah; da samo gleda kako svoj život spasiti; nego je u najtežim vremenima od 1943. do 1945. svete  sakramente dijelio svakom tko je tražio. Napose se kao dobar pastir brinuo za one siromašne. U svome Duhovnom dnevniku piše:  “Siromaha nisam pustio praznoga doma. Podučavao sam djecu u kršćanskom nauku jer je bila moja namjera da vam budu djeca, ljubljeni, i mili vjernici, odgojena u duhu vjere, u duhu poštenja i dobrote. U savjesti mogu vam kazati da sam svima učinio dobro a nikomu zlo.”, citirao je propovjednik.

            U ovoj Godini Milosrđa divna li uzora i nama kako ljubiti Božje siromahe te napose kako se odnositi prema svakom čovjeku. Ljubav je bila duša služenja našeg Blaženika. On i danas s ljubavlju služi svome narodu, svojim štovateljima, na način da ih zagovara kod Boga; da za njih prosi nebeske milosti, naglasio je vlč. Jakovljević.

Čitamo u evanđelju: „Blago gladnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko“, nastavio je propovjednik. Bl. Miroslav u vrijeme rata i nakon rata, gdje je ljudska mržnja bila na svome vrhuncu; pokušao je svakom čovjeku navijestiti evanđelje. Želio je napose mladenačke duše: djece i mladih hraniti evanđeljem, svetim sakramentima i kreposnim životom. On je bio duhovna hrana gladnima, jer je nudio svete sakramente i Božju Riječ. I danas, dok su mnoge duše gladne Boga, Miroslav nam nudi hranu za te duše: sv. sakramente i Riječ Božju. Međutim, da bi ljudi mogli prihvatiti ta Božja otajstva potrebno je to činiti na način koji je činio Miroslav: s ljubavlju, dostojanstveno i pobožno. Bl. Miroslava bilježi: “K meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za sve o čemu znate da vam mogu pomoći.- Siromah nek se ne boji prekoračiti moj prag. Dok imam ja nešto, imat će i on. Siromahe ja sam uvijek volio, volim ih i volit ću ih, i pomoći u mjeri mojih mogućnosti.“ Vidimo da su najveće bogatstvo bl. Miroslava bili upravo siromasi. Dao im je ono materijalno što je imao, ali dao im je još nešto više: ono duhovno, riječ utjehe, iskazao ljubav i poštivao ih. I današnjem čovječanstvu potrebna je riječ utjehe i današnjem čovjeku kojem, barem ne u našoj župi, ne hvali onog materijalnog potrebno je ponuditi onu duhovnu hranu, naglasio je propovjednik.

            Naše Blaženik sve više sja na obzorju Crkve, sve više svojom riječju i načinom života grije kršćanske duše, što se najbolje vidi u dopisima koje nam ljudi šalju kao i uslišanjima koja su zaprimili po njegovu zagovoru. On i danas, kao i onda u Baderni i Kanfanaru, vjerno zagovara sve one koji svojom molitvom „pokucaju na njegova vrata“. Blago nama kad imamo tako moćnog zagovornika na nebu, blago nama kad imamo onog tko nas uvijek zagovara pred prijestoljem Božjim.

            Braćo i sestre, dragi hodočasnici, prijatelji i štovatelji bl. Miroslava, nahranimo i mi svoju umornu, ponekad tužnu i žalosnu dušu, na istom onom vrelu spasenja na kojem se bl. Miroslav spremao za mučeništvu – na sv. Misi, zaključio je vlč. Jakovljević.

Na kraju mise upriličeno je čašćenje Blaženikovih relikvija.

Najave