Srijeda, 22 svibnja, 2024
Novosti

Biskupovo pismo na početku “Godine obitelji”, 2010.

Poštovani i dragi vjernici i svi ljudi dobre volje.

Danas su brak i obitelj, nažalost, ugroženi s različitih strana i pod različitim motrištima. Sustavno se potkapa i razara ta osnovna ćelija ljudskoga društva. Javno mnijenje kao da se urotilo protiv braka i obitelji. Kao da nekome smeta uzvišenost braka, njegova svetost i čvrstoća. Nameće se mišljenje da je obitelj plod društva kojemu je već davno odzvonilo, te da je zastarjela i bez budućnosti.  Istina, u povijesti je uvijek bilo mijena i problema, ali nikada takvih razmjera u tako kratkom vremenu i tako radikalno kao danas. Mladi se nalaze pred velikim izazovima, naime, da li se vezati uz tradicionalni način življenja, ili se jednostavno prepustiti novom stilu života. Veliki su to izazovi, potpuno novi pristup moralnom i ćudorednom poretku, što ostavlja duboke tragove na poimanje vrijednosti života. Čovjek se sve više individualizira, postaje zatvoren u sebe, ne želi da itko ulazi u njegov život. Ljudi sami sebi stvaraju (modernu) sliku o čovjeku. Prednost se daje osobnom uspjehu, zdravlju i ugledu u društvu. Ako čovjek u tome ne uspije, on nije dovoljno vrednovan, ostaje nezapažen.

Oni koji svoj život žele ostvarivati u obiteljskom ozračju, kao da se ne uklapaju u taj novi stil života. Što je stoljećima bilo normalno, preko noći je postalo upitno, ostatak prošlosti. Statistički podatci pokazuju da je sve manje sklopljenih brakova, a rastava sve više. U mnogim europskim zemljama svaki je drugi brak doživio lom, a i kod nas skoro svaki četvrti – peti prolazi istu sudbinu. Mnogi koji su pogođeni takvom tužnom stvarnošću pomišljaju, bolje bi bilo i ne ženiti se (usp. Mt 19,10). S druge strane umjesto klasičnoga braka sve je učestalija pojava izvanbračnih zajednica. Ne žele se institucionalno vezati, odnosno sakramentalno u Crkvi. Izgleda da se sve više navikavamo na te činjenice i s njima mirimo.

Biblijska misao o braku i obitelji

Naše se društvo dobrano oprostilo od biblijske slike čovjeka. Nažalost, iz čovjekove je svijesti iščeznula misao da su muškarac i žena Božje stvorenje, da nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku (Post 1,27). Mi kršćani moramo se u ovim pitanjima pozivati na Božju zamisao, naime, da je Bog zamislio život između muškarca i žene. Njih dvoje su «jedno tijelo» koje je nedjeljivo. Nemoguće je planirati budućnost a da čovjek ne uvažava svoje porijeklo. Životno zajedništvo muža i žene počiva na Božjoj zamisli i to od samoga početke stvaranja. To je «prva ljubav» koja nije tek neka romantika, nego uvažavanje vlastite povijesti. Čovjekova povelja glasi: Muško i žensko upućeni su jedno na drugo i tu su jedno za drugo. Osposobljeni su za međusobnu ljubav, i to od samoga Stvoritelja. U biblijskome izvješću o stvaranju, od svih stvorenja samo se za čovjeka kaže: «I bijaše veoma dobro» (Post 1,31).

Ima li, dakle, obitelj uopće još budućnosti? Odgovor na ovo pitanje je složen, ali ono što posebno zabrinjava jest činjenično stanje, naime, osjeća se u svemu linija manjega otpora. Umjesto hrabro ići u budućnost, ne posustati i ne predati se, prevladava stil života: ne ženiti se, ne ulaziti u čvrstu ženidbenu vezu, nego živjeti u slobodnome partnerstvu. Kakve će to posljedice imati za demografsku sliku našega naroda, suvišno je i naglašavati. A kakva će tek biti socijalna sigurnost tih partnera u skoroj budućnosti, o tome malo tko razmišlja.

Obitelj je još uvijek mjesto nastanka i obnove ljudskoga roda. To je mjesto gdje je čovjek ukorijenjen, gdje je «kod kuće». Ako su ljudi danas na različitim mjestima «kod kuće»: u svome zvanju, na poslu, u športu, i na putovanju, gdje su onda stvarno udomaćeni? Obitelj nije samo nastamba, obitelj je dom. Bez nje je čovjek duhovni beskućnik i otuđenik. obitelj mora i ubuduće ostati rasadište i udomljenje novoga života.

Obitelj – put Crkve

Crkva je pozvana braniti vječne vrednote braka i obitelji. Ona nosi odgovornost u očuvanju tih vrednota. Krist je ustanovio Crkvu da nastavi Božje djelo spasenja među ljudima i Crkva to čini vodeći brigu o svojim članovima, napose u pružanju pomoći u ostvarenju njihova poslanja. Crkva se osjeća odgovornom za očuvanje braka i obitelji kao temeljne jezgre, jer to je ujedno temelj društva s ljudskim licem.

Dragi vjernici, ne smije prolazna moda i duh vremena biti mjerilo našeg moralnog života i djelovanja. Moramo u suvremenom društvu znati braniti svoj stav i pogled na život. Pokojni papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici «Familiaris consortio» (1981.) jasno je naglasio: «Budućnost čovječanstva ide preko obitelji. Obitelji našega vremena moraju pronaći novi zamah!» (FC 86).

Želimo stoga u ovoj Godini obitelji u našoj biskupiji napose poraditi na podizanju svijesti o svetosti i nezamjenjivoj važnosti braka i obitelji. U tom smislu ćemo nastojati s bračnim parovima na razini dekanata i po župama, u većim ili manjim skupinama, na tribinama, susretima i molitvenim slavljima poticati na razmišljanje, vrednovanje i pomaganje obiteljima. Bit će to mali koraci, ali neka bude bar mali pomak. Svjesni smo da za velike zaokrete treba vremena i ustrajnoga rada. Svi smo pozvani zajednički na tome raditi, jer čvrsta i zdrava obitelj preduvjet su zdravog i naprednoga društva. Gdje je obitelj poljuljana u svojim temeljima, tu se ljuljaju ne samo temelji Crkve, nego i društva. Uništena obitelj vodi neizbježno do rastakanja kvalitete društva i do njegova urušavanja. Povijesno iskustvo to nepobitno potvrđuje. Razumljivo je stoga da i Crkva i društvo moraju biti zainteresirani za zdravu obitelj.

Dok naše obitelji preporučam zagovoru Svete obitelji, na sve članove naše biskupijske zajednice zazivam Božji blagoslov.

Poreč, na blagdan Gospe od Krunice, 7. 10. 2010.

Ivan, biskup

Najave