Petak, 14 lipnja, 2024
MisijeNovosti

Biskup Štironja o djelovanju misionara

Porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja predvodio je 2. srpnja, u porečkoj bazilici svečanu misu poldanicu u sklopu 33. Godišnjeg susreta hrvatskih misionara i misionarki te nacionalnih i dijecezanskih ravnatelja PMD iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore.

Započinjući misno slavlje, biskup Ivan Štironja je rekao „u ovu nedjelju nas Gospodin uči kako ćemo prema ljudima biti srdačni, ljubiti, lijepo ugostiti, i Bogu uvijek zahvaljivati na svemu onome što nam se pruža kroz naš život. Ovih dana smo radosti što radosni što naša biskupija može ugostiti misionare koji su se sakupili s različitih strana misijskoga svijeta, došli u posjetu svojima, i ujedno reći onima koji ih podržavaju molitveno i materijalno kako žive, na koje životne poteškoće i radosti nailaze. Pozivam vam vas sve, da danas naše molitve i žrtve i naša materijalna podrška bude u korist naših misionara, tih hrabrih ljudi koji ne gledaju kako je teško u životu, nego gledaju kako će pomoći po primjeru Isusa Krista. Preporučimo ih u ovoj svetoj misi, da im Gospodin bude snaga i hrabrost kroz njihov život“.

Na početku homilije, ponovno se biskup Štironja osvrnuo na susret misionara, te naglasio kako je to prigoda upoznati ih, čuti kako žive i rade oni i ljudi kojima ih je Crkva poslala. Podsjetio je, kako prigodu godišnjeg susreta, misionari koriste da zahvale za duhovnu i materijalnu podršku kojom ih prate vjernici Crkve u Domovini. „Bogu hvala da takvih ima i među vama, kojima iskreno treba zahvaliti i moliti Gospodina da vam uzvrati stostruko za svako, pa i najmanje dobro djelo“.

Vrlo je zanimljivo slušati iskustva iz afričkih, azijskih, i južnoameričkih zemalja naših misionara, no još je zanimljivije doživjeti njihovu spremnost da prihvate sve one uvjete siromaštva s kojima se susreću služeći ljudima koji se unatoč gladi i žeđi znaju radovati životu i biti otvoreni životu, rekao je biskup, te upozorio “ne zaboravimo da će i danas od gladi i žeđi umrijeti na desetke tisuća ljudi”. 

Nadalje je ukazao, kako je „izvor istinske radosti naših misionara, kao i svih istinskih vjernika Radosna vijest spasenja koju slušamo svake nedjelje, a dostupna nam je i u našim obiteljima preko Biblije koju možemo imati u rukama svakoga dana, kao i na raznim portalima koji su nam dostupni preko interneta, televizije ili radija. Tu živu Božju riječ najiskrenije preporučam svima vama, osobito vama draga djeco i mladeži, vama drage mlade obitelji koji u Božjoj riječi možete naći orijentir i osvježenje za svoj svakodnevni život. Ta Riječ utjehe i nade, glavni je oslonac i snaga naših misionara, ljudi kojima su posvetili svoje živote, kao i sviju nas koji se želimo otvoriti toj Božjoj riječi, čuti je i pretvoriti u svoju svakodnevicu”.

U ovoj prigodi, biskup je posvjedočio kako je njemu kao misionaru uvijek bila radost na lica ljudi koji nisu imali ni svakodnevni komadić kruha, a kamoli za lijek protiv najjednostavnije bolesti malarije, koji se liječi lijekom koji košta manje od jedne cigarete u Europi.

U osvrtu na misna čitanja, propovjednik je ukazao kako ona naglašavaju dvije kreposti gostoljubivost i zahvalnost. U tom je vidu rekao “gostoprimstvo je krepost za koju se dobiva nagrada, jer Gospodin obećava stostruku nagradu onima koji su ugostili putnika, nahranili gladnoga, napojili žednoga, obukli gola, posjetili bolesna, utješili tužna, uplakana“, te nastavio „i osobno sam imao prigodu kao misionar u Africi i dušobrižnik u Kanadi iskusiti bogatstvo afričkog siromaštva i siromaštvo američkog bogatstva, te iskusiti snagu Božje riječi koja nas osposobljuje da ostanemo prisebni, da ne izgubimo nadu u siromaštvu i da se ne uzoholimo u bogatstvu. Upravo ta uravnoteženost najveće je umijeće u našem životu, najveće bogatstvo i nebeski dar koji nam pomaže da ostanemo normalni kao osobe, kao ljudi, napose kršćani.”

Nastavljajući govor o misnom evanđelju ukazao je na njegovu radikalnost, koja je vrlo zanimljiva, a većini čudna i neprihvatljiva. No, ipak su je neki muškarci i žene prihvatili i doslovno stavili u život. U tom je vidu spomenuo nedavno zavjetovanje u Rimu sestara Misionarke Majke Terezije. Njih 14, završivši škole odlučile su krenuti za Isusom radikalno, onako kako Isus i traži. Sve što imaju nose u jednoj platnenoj torbi. “Uzele su te djevojke svoj križ i pošle za Isusom poput brojnih svećenika, redovnika i redovnica. Ne zaboravimo da je radikalnost u nasljedovanju Isusa vrlo čudesna, koliko god bila čudna, jer mnoge ozdravlja, veseli i podiže, odnosno vraća im život. Upravo to svjedoče naši misionari.“

Naši misionari i misionarke koje ćemo ovih dana imati prigodu čuti i susresti žive istinski misijski žar. Ne boje se opasnosti, poteškoća i žrtve na koje svakodnevno nailaze, nego pred sobom imaju Isusa koji ih hrabri „Ne bojte se, ja sam s vama“, a također im kaže „idite, propovijedajte, krštavajte, bolesne liječite, gladne hranite, žedne napojite“, rekao je biskup, te je na kraju homilije sve preporučio zagovoru nebeskih zaštitnika misija, među kojima je i sv. Mala Terezija, koja nikad nije bila u misijama, ali je istinski ljubila Boga i svoga bližnjega i to potvrdila svojim molitvama i žrtvama svjedočeći da Bog ne gleda veličinu napih djela, nego samo na ljubav s kojom se ona obavljaju.

Stoga, u kršćanskoj ljubavi i mi prednjačimo u molitvi i dobrim djelima za djelovanje Crkve, kako misijske tako i karitativne, riječi su kojima je biskup Štironja zaključio homiliju.

Najave