Ponedjeljak, 15 travnja, 2024
Duhovna zvanja

Biskup Huzjak u Vrsaru

Mons. dr. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko križevački, posjetio je u nedjelju, 26. listopada 2014., na Nedjelju zahvalnosti za plodove zemlje, Vrsar i susjedno mjesto Gradina, župe kojima upravlja vlč. mr. Lino Zohil, u prigodi njegove proslave 25. obljetnice svećeništva u župama kojima upravlja.

Svečanom misnom slavlju u Vrsaru, osim mnoštva vjernika iz te i susjednih župa, nazočili su i predstavnici općinskih vlasti i institucija: načelnik Općine Franko Štifanić, predsjednik Općinskog vijeća Franko Matukina, direktorica mjesne Turističke zajednice Natalija Vugrinec, predsjednica uprave mjesne komunalne tvrtke Motraker d.o.o. Nataša Radin Trifunović,  ravnatelj osnovne škole Esad Mujaković, ravnateljica dječjeg vrtića Venis Gregurović i direktor hotelskih kompleksa u Vrsaru Kristijan Žužić.
Mons. Huzjak je na početku prigodne homilije naglasio dugogodišnju prijateljsku povezanost sa vlč. Zohilom s kojim prijateljuje još od vremena studija u Rimu na papinskom sveučilištu Gregoriana, a kasnije su surađivali na mnogim projektima pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.
25. godina svećeničkog života i služenja, može izgledati i malo i puno, no ipak je to puno godina, vremena ispunjenog svećeničkim služenjem, susretanjem, radom, zauzetošću, brigom tjeskobom, mukom, razočaranjima… 25. godina jednoga svećeničkog života koje svaki od nas ali i svi oni koji su ga susretali, doživljavali na svoj način.
Divljenje plodovima prirode neminovno nas vodi ka Onome koji je Stvoritelj svega, rekao je propovjednik. Tih plodova isto tako ne bi bilo da nije bilo vrijednih ljudi koji su u uzgoj tih plodova uložili trud. I samo postojanje ljudskog rada, i čovjeka, i cijele prirode govore da iza svega toga stoji Netko kome dugujemo zahvalnost za sve to. Bog koji nam se objavio u Isusu Kristu, On koji je Tvorac svega iz darežljive, milosne ljubavi. Bog, lijepo to izražava staroslavenska riječ ‘čelovekoljubec’, On ljubi čovjeka i sve što je stvorio, stvorio je to radi čovjeka, i plodovi nisu svrha sami sebi nego su dar Boga čovjeku. Kada zahvaljujemo za plodove prirode, zahvaljujemo za ljudski rad, za trud i muku koja je u to uložena, i zahvaljujemo Bogu što nam je dao mogućnost da u svemu tome sudjelujemo, i da time razvijamo sve ono što je on u nas usadio, sposobnost koju je Bog dao čovjeku dajući mu mogućnost rada, stvaranja.    
 Sveti Ivan Pavao II. često je citirao jednoga poljskoga pjesnika, koji je zapisao da „rad jest da bi se uskrsnulo“, čovjekov rad je sudjelovanje na Vječnosti. Čovjekov život je neponovljiva pojava u povijesti i u svemiru, svaki čovjek je osoba, i on svoje postojanje dopunja jedino u zajedništvu i u sjedinjenju s Bogom. Rad je jedan od putova kako mi sudjelujemo na onome što nam je Bog dao, na tom Njegovom daru iz Ljubavi.
Slavimo 25. obljetnicu svećeničkoga služenja vlč. Zohila, to jest vrijeme, nastavio je propovjednik, ali to je vrijeme u kojemu je on po Božjem pozivu i poslanju ispunjao to vrijeme Vječnošću. Tih 25 godina on je kao svećenik naviještao Božju riječ, propovijedao, ispovijedao u ispovjedaonici, krstio djecu, dijelio bolesničko pomazanje, pokapao, ispraćao ljude na ovozemaljsko posljednje počivalište, on je nadasve slavio euharistiju koja je vrhunac molitve, vrhunac dara Božjega čovjeku. On je svojim  svećeničkim služenjem u vrijeme unosio Vječnost, Boga. Kao što plodova nema bez rada, tako ni čovjeka nema bez Boga. Mi danas živimo u vremenu kada često čujemo kako Boga nema i ne treba ga, kako čovjek može sam. Ako se samo malo osvrnemo u prošlost, u 20. stoljeće, vidimo koliko je ljudi stradalo upravo na temelju tog nastojanja da se makne Boga iz ljudskoga života i da se čovjeka digne, uzdigne na pijedestal božanstva, da Čovjek bude Bog. No, kad je čovjek Bog, onda iza toga ostaju milijuni mrtvih. Samo je komunizam ubio preko 40 milijuna ljudi, a onda i fašizam, nacizam, i drugi totalitarni režimi. Kad čovjek sebe proglasi Bogom onda nema kraja likvidacijama ljudi, jer onda čovjek više nije Božje stvorenje, nije više vrhunska vrijednost, nije najvrjednije stvorenje na kugli zemaljskoj nego postaje predmet manipulacije. Zato je vrlo opasno kada ljudi i ideologije žele maknuti Boga iz društva jer čovjek ostane sam, nezaštićen.
Nemojte činiti zla, citirao je biskup dnevna čitanja, lihvarenjem, nepravdom i drugim načinima nepoštivanja čovjeka, jer bude li tko od tih malenih izrabljivanih zavapio Bogu, On će ih uslišiti, podsjetio je mons. Huzjak. Opasno je vrijeme i društvo u kojemu nema Boga jer u tome društvu čovjek ne znači ništa. Čovjek u takvoj sredini i ideologiji postaje predmet, broj, ili interesna sfera za postizanje ciljeva. Krist je upravo zato došao, da bi nam objavio vrhunac objave Boga čovjeku. Farizeji su htjeli, iskušavajući ga pitanjem koja je zapovijed najveća, pokazati da su superiorni, no Isus odgovara Božanskom  riječi koja ostaje za sva vremena, navodeći dvije Zapovijedi Ljubavi. Ako čovjek prije svega sebe, svoj život prepoznaje kao dar od Boga onda će lako isto to prepoznati i u drugome.
Svećeničko služenje vlč. Zohila bilo je 25 godina naviještanja te Božanske Ljubavi i tog dara kojega nam Bog daje. Prvenstvena zadaća svećenika, osim brige za sakralnu baštinu i pastoralnog djelovanja, je upravo stvaranje svijesti da smo Božji i da s Bogom radimo, stvaramo, i pretvaramo ovoj naš svijet u Božanski prostor. Mir i sigurnost ne dolaze od novca i materijalnog već iz svijesti da kraj nas stoji osoba koja nas cijeni i poštuje i koja će za nas učiniti što god može, samo tada se čovjek može osjećati siguran. Strah je udaljavanje od Boga, to znači da smo se udaljili od bližnjega, od čovjeka i onda se  moramo bojati.
25 godina služenja vlč. Zohila, na svim funkcijama koje je obnašao, je svećeničko služenje čovjeku današnjice, vama, svima vama, i zato je radost i ponos i čast imati svećenika, jer on služi Bogu i čovjeku. Svećenik nije za sebe, nijedan od nas nije svrha sam sebi, jer ga Bog šalje ljudima. Mi smo Crkva, svi. Zato molimo Gospodina da znamo prepoznavati oko sebe darove, plodove koji su dar prirode, dar čovjeka i njegovog rada, ali i dar Božji, koji je usadio u zemlju klicu koja raste i koja može donijeti plod.
Zato danas zahvaljujemo za život i služenje vlč. Zohila koji je svoj život dao Bogu i Crkvi na raspolaganje, da bi na taj način u ovaj svijet i u ovo vrijeme unosio Božju ljubav i Božju milost, da bi u vrijeme unosio Vječnost i da bi ta Vječnost donosila plodove.
Molimo Gospodina da po svećenicima, po njihovom životu i služenju, u vrijeme unosi svoju Vječnost i Ljubav. Molimo da čovjek bude otvorena srca, da se ne zatvara u sebe i da pusti da ga Bog diže i oplemenjuje, da mu diže pogled prema nebu i prema bratu čovjeku. Jer čovjek koji gleda samo u nebo, a ne vidi čovjeka, taj nije na nebu vidio baš nešto, prokomentirao je biskup Huzjak. Čovjek koji zna dići pogled prema Bogu da bi molio za svoga brata, taj je shvatio ono bitno. Molimo Gospodina za vlč. Zohila, da se ne pokoleba unatoč svim poteškoćama koje svećenička služba sa sobom nosi. Molimo da ustraje, da i dalje bude vjeran svom svećeništvu, da ga živi zdušno, srcem, iskreno. Trenutak je to zahvale Bogu i za obitelj iz koje je izrastao, obitelj koja je bila otvorena daru života, koja ga je usmjeravala prema tom putu ka svećenstvu.
Zahvala ide i svima onima koji su dio svog života ugradili u njegov život. Zahvalimo Gospodinu za njegovo služenje, zahvalimo za sve one darove milosti koje je Bog po njemu u ovo naše vrijeme i u naš život unio, i molimo Gospodina da po njegovu životu i služenju i nas hrabri i jača. Mi danas živimo u vremenu kada se stalno govori o toleranciji. Znači li to da čovjeka treba pustiti u njegovu grijehu i zlu? Isus nikada nije čovjeka ostavljao mirna. Uvijek ga je nastojao dovesti do točke razmišljanja, da shvati  da negdje nešto nije dobro a onda mu je On pomogao iz toga izaći. Isus svakome prilazi sa ponudom ‘Bog te poziva da te spasi za vječnost.’ Poslanje je Crkve i danas naviještati Krista u zgodno i nezgodno vrijeme, podsjetio je mons. Huzjak. Navještaj treba pružiti svakome čovjeku, on je slobodan prihvatiti ili odbiti, ali onda i sve ono što iza toga slijedi. Mlade se često uči da je apsolutna sloboda ideal života, a ne uči ih se da sloboda nosi i odgovornost za posljedice odluka, a to ih treba naučiti, bez toga neće moći uspjeti kao ljudi, bez toga neće znati razlučiti dobro od zla. Molimo Gospodin, da nas, kao što nas je po služenju vlč. Zohila obdario mnogim darovima,  i dalje obdaruje ljubavlju i milošću, da nas hrabri i jača, da ustrajemo na putu dobra, na vjernosti Njemu i na služenju bratu čovjeku.
Misa je zaključena pjesmom ‘Tebe Boga hvalimo’ a nakon toga je pročitan životopis slavljenika te su mu izrečene prigodne čestitke i uručeni darovi. U ime župne zajednice čestitku je izrekla Milka Klarić, a poklon župljana bila je misnica i štola. Sestre Klanjateljice Krvi Kristove koje djeluju u župi poklonile su vlč. Zohilu albu a, prigodna čestitka stigla je i od uprave njihove provincije iz Zagreba. Načelnik Štifanić je u prigodnom obraćanju, čestitavši župniku, izrazio zadovoljstvo izuzetnom suradnjom na nizu projekata obnove sakralnih objekata, ali i izdavačkih i drugih ostvarenja, na dobrobit žitelja Općine Vrsar. Mons Huzjak je slavljenika darivao slikom naivne umjetnosti koja, kako je rekao na staklu izražava toplinu  duše i toplinu ljubavi koja ih povezuje. Biskupu je uručena prigodna košara sa plodovima zemlje vrsarskog kraja. Na kraju se prigodnim zahvalama obratio i sam slavljenik.
„Danas kad slavimo mojih 25 godina svećeništva ponajprije zahvaljujem dobrom Bogu koji me je preko mojih roditelja Mireta i Marije u život i na svoju njivu pozvao i što me je kroz sav život do sada krijepio i nadahnjivao, a što najbolje izražava i moje mladomisničko geslo koje i danas, nakon 25 godina služenja u Crkvi sa istim žarom izgovaram, obogaćen iskustvom i Rovinja, Rima, Pazina, Zagreba, Poreča, Lovrečice i sada Vrsara.“ naglasio je slavljenik u svom obraćanju na kraju mise. Zahvalio je roditeljima, obitelji, rodbini, te istaknuo zahvalnost svim učiteljima, profesorima, odgojiteljima od osnovne škole u Žminju preko srednje u Pazinu i Zadru, teologije u Rijeci, Gregorijane i sv. Jeronima u Rimu, školskim i studentskim kolegicama i kolegama, biskupima i župnicima „koji su me poticali, pratili, usmjeravali i pomagali u svakom pogledu kao i kolegama svećenicima“, a napose, naglasio je „hvala mojim prijateljima koji su mi bili i jesu pomoć, podrška i poticaj u svakom mojem koraku jer da njih nije bilo puno bi mojih koraka bilo drugačije učinjeno.“
Zahvalu je izrazio i predstavnicima civilnih vlasti na plodonosnoj suradnji, te svim svojim sadašnjim župljanima koji su mu podrška i vrijedni suradnici u svim pastoralnim i drugim projektima.
Vlč. mr. sc. Lino Zohil, rođen je u Žminju 29. 03. 1964. godine. Red prezbiterata primio je 18. lipnja 1989. u Rovinju po rukama tadašnjeg ordinarija mons. Antuna Bogetića, a mladu misu proslavio je u Žminju 30. srpnja iste godine. Diplomirao je Teologiju na Visokoj teološkoj školi u Rijeci i magistrirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Po povratku sa magisterija u Rimu obnašao je mnoge službe pri središnjim uredima Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu i u Ordinarijatu Porečke i Pulske biskupije: voditelj financijskog ureda i ravnatelj Središnje ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, supredsjedatelj Mješovitog povjerenstva za povrat imovine Vlade RH i HBK u Zagrebu, voditelj doma Pazinskog Kolegija Klasične gimnazije, biskupijski vikar za povrat crkvene imovine, ekonom, ravnatelj Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika,  dijecezanski povjerenik za crkvenu umjetnost i graditeljstvo, sudski vikar  pri ženidbenom sudu, župnik Lovrečice. Sada je župnik župa Vrsar i Gradina u Porečkom dekanatu.

G. Krizman

 mons. Vjekoslav Huzjak
 Biskup Huzjak na jubilarnim slavlju vlč. Zohila Ispred vrsarske župne crkve

Najave