Biskup Štironja u Buzetu krstio 9. dijete obitelji Knežević

U župi Buzet mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski krstio je 30. kolovoza 2026. Agnezu Knežević, 9. dijete u obitelji Josipa i Ivane Knežević.

U krsnom slavlju uz roditelje, kumove i župnu zajednicu bila su braća i sestre novokrštenice: Adam, Mato, Veronika, Bartol, Klara, Agata, Ilija i Lucija. Biskup Štironja predvodio je misno slavlje te je u propovijedi podsjetio i na nedavno slavlje početkom kolovoza kada je u istoj crkvi kršteno 6. dijete obitelji Vratović te rekao: „Začeće djeteta nezaslužena je milost koja plete gnijezdo u utrobi, pod majčinim srcem. Rođenje djeteta dar je Stvoritelja roditeljima, dar je to društvu jer ga dijete pomlađuje. Krštenje je, pak, milosni dar djetetu, tom malenom biću koje se razvija i raste u mudrosti i milosti, u spoznaji da je najprije stvorenje Božje, dar roditeljima koji ga s ljubavlju primaju i brinu se za njega. Nitko od nas nije sam sebi dao život. Primili smo ga od Stvoritelja svijeta, preko svojih roditelja. Zato danas, zajedno s roditeljima, zahvaljujemo Bogu za dar devetoga djeteta, koje danas donose pred oltar, zahvalni Bogu i moleći ga da mu udijeli dar novoga života u Kristu.“

Zatim je propovjednik nastavio povezujući s ovim slavljem i vlastiti život: „Krštenje djeteta nije tek neki obiteljski običaj ili tradicionalni religiozni čin. Krštenje je svojevrsni proglas Crkve da ovo dijete pripada Bogu, da njegov život ima smisao, da njegov život nije slučajan. Dijete je plod Božje ljubavi, plod s kojim Bog ima plan. Obitelj Knežević, deveti put izgovara svoj ‘da’ životu, po deveti put u svoje naručje prima neponovljivog čovjeka. Deveto dijete nije broj koji opterećuje obiteljski proračun, nego osoba koju se ljubi i za nju žrtvuje. Ovo mogu i osobno posvjedočiti, kao deveto dijete u svojih dragih roditelja.“

Tumačeći odlomke nedjeljnih čitanja mons. Štironja se osvrnuo na riječi sv. Pavla ‘Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja.’: „Svjedoci smo da u svijetu čujemo sasvim nešto suprotno od ovoga. Svijet kaže: imaj što više, priušti si što više, misli najprije na sebe, nemoj si komplicirati život, traži udobnost, sigurnost, vlastiti interes. Kršćanin nije pozvan živjeti prema logici: ‘Što ja od života mogu dobiti?’ nego se kršćanin pita: ‘Što od svoga života mogu darovati?’“

Biskup je nastavio razmišljati o Petrovoj ljubavi prema Isus koja je ljubav na ljudski način: „Petar svoju ljubav i naklonost prema Isusu izriče na svoj ljudski način. No u isto vrijeme pokazuje da ne razumije Božu logiku i Božju volju. Petar želi Isusa sačuvati od križa, dok Isus zna da bez križa nema uskrsnuća. Zato nam Isus danas govori nešto što je teško, ali u isto vrijeme donosi slobodu: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.’ Ove Isusove riječi danas osobito razumijevamo u svjetlu obiteljskog života. Biti otac i majka znači svakoga dana pomalo umirati sebi.“, te nastavio: „Kad dijete plače usred noći, majka i otac se bude. Ne ljute se zbog toga što dijete plače, nego ustaju. Pokušavaju odgonetnuti što mu je, zašto plače, je li gladno, treba li ga presvući, je li nešto sanjalo. Osobito kad je dijete bolesno, roditelji ne misle na sebe. Tada sve podrede djetetu. Daruju mu: vrijeme, strpljivost, materijalna dobra, daju od sebe sve što imaju i što mogu. Tako je to i u vrijeme odrastanja, majčinsko i očinsko srce uvijek je tu, kuca za svoje dijete. Ovo je najveća tajna Evanđelja: Čovjek ne postaje siromašniji zato što ljubi, nego suprotno tomu, postaje bogatiji. Ne postajemo manji zato što darujemo sebe, nego postajemo veći.“

Na koncu propovijedi mons. Štironja se obratio roditeljima novokrštenice Agneze, ali i svim roditeljima: „Dragi roditelji, vi imate veliki razlog trošiti svoj život, ugraditi ga u svoju djecu koja su smisao vašega života, razlog zašto živite, i dokaz da imate pravi smisao života, koji će ostati vidljiv i prepoznatljiv i nakon vaše smrti. Zato, dok vam čestitamo rođenje i krštenje ovoga djeteta, želimo i molimo Gospodina da blagoslovi vas i vašu obitelj; Neka pošalje svoj blagoslov na sve naše obitelji, na svu djecu i mladež. Neka vam Gospodin podari strpljivosti kada bude teško, i zahvalnosti kada bude lijepo. Neka vaš obiteljski dom, kao i domovi svih naših obitelji uvijek Budu mjesto u kojemu Bog zauzima prvo mjesto. Jer kad Bog zauzme svoje mjesto u našim životima tada sve drugo dođe na svoje mjesto. U tom ozračju ovo će dijete zasigurno jednoga dana moći reći: Moji su me roditelji naučili da život nije ono što zadržim za sebe, nego ono što darujem iz ljubavi. Te će riječi biti odgovor na Isusov poziv: ‘Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.’“