Subota, 25 svibnja, 2024
Miroslav BulešićPoruke biskupa

60. obljetnica mučeništva – poruka biskupa Milovana

60. obljetnica mučeničke smrti sluge Božjega Miroslava Bulešića

U ovoj godini 2007., «Godini duhovnih zvanja», u našoj ćemo Biskupiji porečkoj i pulskoj posebno obilježiti 60. obljetnicu smrti Sluge Božjega don Mira. Vlč. Miro Bulešić suvremeni je lik pastira Crkve, na poseban način poticajan za svećenike ali i za sve vjernike, na osobit način za mlade krizmanike.

Stoga će na samu godišnjicu smrti – 24.8.2007. – biti organiziran dolazak («hodočašće») svećenika i biskupa iz cijele Hrvatske u Svetvinčenat i Lanišće.

Želimo također da ova godišnjica bude prigoda kako bi vjernici naše biskupije, u ovoj «Godini duhovnih zvanja», što bolje izbliza upoznali lik Sluge Božjega. Kanimo stoga organizirati susrete ovogodišnjih krizmanika cijele Istre u Svetvinčentu i Lanišću u 2 subote mjeseca travnja. Isto tako planiramo tijekom nekoliko subota u travnju i svibnju (izvan dviju «krizmaničkih» subota) organizirati iz pojedinih dekanata po jedan/dva autobusa «Putevima Miroslava Bulešića», posjet Juršićima (Čabrunićima), Svetvinčentu, Kanfanaru, Baderni, Pazinskom kolegiju, Buzetu, Lanišću…

Miroslav B. bio je zaljubljen u svećeništvo; bio je sretan i posve predan Kristu. Već kod svećeničkog ređenja, a i prije toga, već kod subđakonata i đakonata: bio je svjestan najuže povezanosti s Kristom i njemu posve predan u osobnom životu i župnom apostolatu.

Iako je postao župnikom u Baderni (jesen 1943.) protivno svojem očekivanju, jer je morao prekinuti studij u Rimu koji mu je bio osobito drag, on se prema biskupovoj odredbi svim predanjem posvetio župnom apostolatu te poput misionara počeo obilaziti raspršene i pretežno mlake župljane, ustrajno ih skupljajući u župnu zajednicu. Revno i požrtvovno okupljao ih je oko crkve, kao istinski «pastir» pomažući onima koji su, sada u ratnim pustošenjima (1943.-1944.-1945.), bili najpotrebniji i najugroženiji; bio je ugrožen s jedne strane od Nijemaca i talijanskih fašista, a s druge strane od partizana – komunista. Vlč. Miro nastupao je odvažno i ustrajno, iako posve mlad i prepušten samome sebi. U molitvi, razmatranju i svećeničkom služenju nalazio je snagu za svoj rad i neustrašivo propovijedanje.

Već je u rujnu 1945. počeo spremati župne misije u Baderni; neki stariji svećenici odvraćali su ga «jer prilike to još ne dozvoljavaju»; on je premješten za župnika u Kanfanar i ovdje je pripremio početkom travnja 1946. misije koje su označile pravi preporod župe (uza sve spletke komunista na vlasti).

Sav je njegov pastoralni rad bio povezan s euharistijom (slavljenje mise, klanjanje pred Presvetim, promicanje česte sv. pričesti). S druge strane kao neprekidnu konstantu vlč. Miro promiče štovanje Majke Isusove, molitvu krunice, pobožnost prvih subota… On odvažno i otvoreno propovijeda istinsku odanost prema Papi kao Kristovu namjesniku i glavaru Katoličke Crkve (dok su komunisti širili optužbe da je Papa u službi «talijanskom imperijalizma»).

Kao posebno ugledan i uzoran svećenik vlč. Bulešić je u jesen 1946. imenovan za podravnatelja i profesora u malom sjemeništu koje je g. 1945. bilo otvoreno u Pazinu. Ovdje se međutim susretao s mnogo teškoća tako da se po završetku te školske godine želio vratiti na župu. Za mnoge bogoslove i mlađe svećenike on je ostao idealni lik svećenika, uzor koji ih je posebno nadahnjivao. O njegovoj pravoj duhovnosti, o razboritosti, svećeničkoj revnosti i idealizmu lijepo nam svjedoči pismo koje je u svibnju 1947., par mjeseci pred smrt, napisao svećeniku A.P.

Kao župnik vlč. Bulešić imao je veliki dar komunikativnosti, bio je vrlo obljubljen kao propovjednik, bio je pažljiv i velikodušan prema potrebnima i siromašnima koje je spremno pomagao i na to poticao sve župljane. U osobnim kontaktima kao župnik osobitu je blizinu pokazivao prema muškarcima (da ih privuče k Crkvi), te prema mladima i djeci.

Svoj uzorni svećenički život završio je u 28. godini života (4. godine svećeničkog djelovanja), više od 2. godine po završetku II. svjetskog rata: u kolovozu 1947. pratio je djelitelja krizme mons. Jakova Ukmara (iz Trsta) po župama srednje i sjeverne Istre (biskup Santin nije smio doći). U Buzetu je 23.8.1947. spriječeno u crkvi dijeljenje krizme a vlč. Miro se vrlo odvažno suprotstavio nasilnicima, no bez uspjeha. Idućeg dana 24.8.1947. u Lanišću svećenici su uspjeli udaljiti «demostrante»  od crkve za vrijeme mise i krizme. No neposredno potom organizirani nasilnici provalili su u župnu kuću gdje su nožem ubili vlč. Bulešića i teško izranili mons. Ukmara. Neposredno pred smrt, dok su ga udarali, vlč. Miro je zazivao: «Isuse primi dušu moju.». Ubijen je «in odium fidei» kao žrtva za vjeru i Crkvu.

+ Ivan, biskup

Najave