Subota, 20 srpnja, 2024
mons. ŠtironjaNovosti

Župa sv. Josipa: Sveta krizma i proslava blagdana sv. Josipa Radnika

Porečki i pulski biskup Ivan Štironja predvodio je u ponedjeljak, 1. svibnja svečano euharistijsko slavlje u župi sv. Josipa u Puli. U toj se župi tradicionalno na taj dan održava podjela sakramenta svete potvrde.

Uvodeći u slavlje, obraćajući se krizmanicima, biskup je naglasio, kako od njih očekuje da istinito žele živjeti s Kristom i primiti darove Duha Svetoga kako bi svjedočili svoju vjeru, te im posvijestio kako je ovo za njih uistinu poseban dan. Uz proslavu blagdana istaknuo je kako je Josip Radnik, zaštitnik cijele Crkve, zaštitnik našeg hrvatskog naroda, zaštitnik mladeži, djece, bolesnih, umirućih. „Utecimo se sv. Josipu i posebno molimo danas za naše krizmanike kako bi Duh Sveti na njihovom životnom putu bio očit i prepoznatljiv, kako bi se djela Duha Svetoga pretočila u njihove živote, odnosno u svakodnevnicu i u svjedočku vjeru“ rekao je biskup.

U homiliji je biskup krizmanicima nastojao približiti značenje darova Duha Svetoga, te važnost svjedočkog življenja vjere. „Danas je prvi dan kada se od vas traži osobno svjedočanstvo vaše vjere. Do sad su za to roditelji odgovarali, oni su bili nositelji obećanja koji su dali na dan vašega krštenja, ali danas ćete vi to preuzeti i zato su obećanja, ona krsna koje ćemo za koji trenutak ovdje obnoviti upravo na ovaj današnji dan. Ako netko od vas, dragi krizmanice i krizmanici pođe u duhovne staleže u svećeničke i redovničke onda će biti još obnova, ali evo danas spremno učinite ono što se od vas traži: osobno izreći svoje obećanje da se odričete svega zla i da vjerujete u Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga.“

Sveti Josip Radnik

Ukazao je na simboliku slavlja Svete krizme u toj župi upravo u okrilju sv. Josipa Radnika. „Jučer smo obilježili  Svjetski dan duhovnih zvanja, Nedjelju Dobrog Pastira, a danas Svjetski dan rada“, biskup je podsjetio kako je papa Pio XII. 1955. godine zaželio da sv. Josipa stavi svima kao uzor i da bude zagovornik upravo u onom djelovanju, u poslu od kojega živimo. „I zaista ako malo promatramo rad, djelovanje jest najveći znak i najveći dar Bogu i ljudima. Mi se kao ljudi ostvarujemo radeći i zato nastojimo odgovorno i ozbiljno raditi“ rekao je biskup, te nastavio obraćajući se krizmanicima „vjerujem dok ste se pripremali za svetu krizmu, dok su vas pripremali vaši vjeroučitelji, primijetili ste da su ozbiljni i odgovorni, da ne propuštaju tek tako da ništa ne znate, a primite sakramente, nego ipak nešto ste trebali i znati. Drago mi je da su ozbiljno pristupili, a to je i vama poziv da i vi u svome životu ozbiljno i odgovorno radite.  U tome će vas zasigurno zagovarati sv. Josip, zaštitnik Crkve i našeg hrvatskog naroda“. Krizmanicima je naglasio važnost poznavanja zaštitnika njihove župe, te ih je podsjetio na važnost štovanja sveca zaštitnika.

Ostaje samo ono što smo dobro u ovom svijetu učinili

„Sve ovo što vidite, netko je izgradio, netko je to donio“, rekao je biskup pokazujući na crkvu i uređenje. „Zašto je to sve rađeno? Pa da potvrdimo svoju odanost. Najprije trojedinom Bogu, da mu izrazimo svoju vjeru i da imamo prostor gdje ćemo tu svoju vjeru graditi, gdje ćemo postajati zreliji. Evo, zato i ovo danas što slušate ovdje, osobito Božju riječ koju smo maloprije čuli, neka nam bude za izgradnju. Neka nam bude poticaj kako bismo u životu još više ozbiljnije i odgovornije gradili i radili, ali ne samo na svome tijelu, ne samo na onome materijalnom, nego ponajprije na onom duhovnom. Mi nemamo danas više vremena za dušu, mi smo svoju dušu zaboravili. Neću reći da smo je ubili, ali smo zaboravili. Ali ako smo zaboravili i ne hranimo je molitvom, ne hranimo i sakramentima, osobito svete pričesti i ispovijedi, to znači da smo jednostavno dušu ubili. A to nije dobro jer je duša nešto što ostaje vječno. Sve ovo što gledamo svojim očima sve će to završiti ispod grobne ploče. Ostaje samo ono što smo dobro u ovom svijetu učinili, pogotovo vjerujući Kristu Uskrslom, vjerujući u Presveto Trojstvo koje nas svakodnevno hrani svojom Riječju“, podsjetio je propovjednik.

Govoreći o važnosti dolaska u crkvu i brige oko našeg duhovnog slušanjem Riječi Božje, molitvom, i hranjenjem sakramentima, osobito pričesti i ispovijedi, ukazao je na misno evanđelje i odlasku Isusa, Marije i Josipa, Svete Nazaretske obitelji u Jeruzalem, sukladno tadašnjem pravilu. „Taj odlazak bio je vrlo važan, jedinstven susret s hramom, susret s Bogom u hramu, i to je obično bilo o blagdanu Pashe. I Isus je sa svojim poočimom Josipom i majkom Marijom pošao da počasti jeruzalemski hram. Što se događa u toj gužvi: Isus je ostao u razgovoru s predstavnicima naroda, pismoznancima, s onim učenim ljudima toga vremena. Sv. Luka u svome evanđelju ne govori uopće što je Isus s njima razgovarao, ali zanimljivo donosi razgovor koji je imao sa svojim poočimom i sa svojom majkom Marijom. Kaže Majka Marija ‘Sinko, zašto si nam to učinio’, na što Isus kratko odgovara ‘niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega.“ Na tragu tih riječi, biskup se obratio roditeljima „dragi roditelji, znadete li gdje je mjesto vaših sinova i kćeri? Vjerujem da znate, i vaša je zasluga da ih danas ovdje imamo. I zato budite uvijek s njima, i budite im primjer. Ne dajte da vaša djeca ne znaju hodati koracima vjere, nemojte dopustiti da vaša djeca ne znaju govoriti o svojoj vjeri, da ne znaju reći tko je za njih Isus, da ne znaju reći tko je to Bog, da ne znaju reći koji je smisao života“, poručio je biskup roditeljima krizmanika.

“Želio je postati jedan od ljudi kako bi lakše dočarao ljubav Božju”

Ukazujući na riječi koji završava evanđelje, kako je Isus nakon povratka u Nazaret s Majkom i poočimom „bijaše im poslušan“, biskup je istaknuo, kako Bog svoga Sina, Isusa Krista šalje na zemlju da odraste u Nazaretskoj obitelji. „Bog toliko ponizio, da je uzeo ljudsko tijelo i želio je odrastati s ljudima, želio je postati jedan od ljudi kako bi lakše dočarao ljubav Božju, kako bi svoju poruku o kraljevstvu nebeskom jednostavnije, lakše i razumljivije predao svima nama. I zato je govorio o visokim filozofskim i teološkim stvarima na jedan vrlo slikovit način, o čemu svjedoči i jučerašnja Nedjelja Dobroga Pastira“.

Ponovno se obraćajući krizmanicima, biskup Štironja je naglasio, kako je i Isus, poput njih odrastao u jednoj ljudskoj obitelji, „Kažu za Isusa da je bio poslušan, ozbiljan i odgovoran. Učio je zanat, iako mu zanat nije trebao, njegovo poslanje je posve nešto drugo od onoga što se zove stolar. Ali baš zato što Isus odrastao i odgajao se u obitelji, upravo zato jer i mi živimo u obiteljima susrećemo se s raznim poteškoćama, nedoumicama, tajnama. Tajne i nejasnoće nisu izuzele ni sv. Josipa i Blaženu Djevicu Mariju. Oni nisu razumjeli, ali su sve prihvatili s vjerom, jer su znali da ih Bog ne može prevariti“, naglasio je propovjednik.

„Dragi krizmanici, ni vi možda danas ne razumijete darove Duha Svetoga. Kad bih vas sada pitao što to znači mudrost? Što to znači razum? Što to znači savjet? Što to znači jakost? Što to znači pobožnost? Što to znači strahopoštovanje? Pa to je danas izvan svih moda. ‘Kakav strah? Kakvo poštovanje? Kakvi stariji, kakvi bake i djedovi, kakvi roditelji? Poštuju ‘oca i majku’? Ma to je prošlo. Kakav strah? Nema više straha. Provodi što god hoćeš, javno, pred televizijom, pred kamerom, na radiju.’ Nije li tako? Je li istina? Ni srama ni straha. Ali, dragi moji krizmanici, draga moja mladeži. Kuku svijetu u kojemu nema srama i u kojemu nema straha. Kuku tome svijetu. Jao njemu, a pogotovo jao ljudima koji u takvom svijetu žive. Ima uvijek kriterij prema kojemu se moramo ravnati. Zašto ste se danas lijepo obukli? Jer vam je netko rekao kako se to treba fino obući kad idete na krizmu. Je li tako? Lijepo se treba spremiti kad pođete na svetu misu. Lijepo se obučete jer imate jedan susret, susret s Bogom i to je ono što je vrlo važno znati.

O važnosti prijateljevanja s Isusom

Na tom tragu im je posvijestio važnost prijateljevanja s Isusom. „Ne možemo bez susreta s Bogom. Mi imamo svoje prijatelje, i želimo ih uvijek čuti, mi smo potrebni prijatelja, mi smo potrebni prijateljstava, zato vas danas molim: nemojte samo pošto poto brojiti prijatelje. Svijet vas uči da je dobro imati milijune prijatelja. Tko ti je prijatelj? Prijatelj ti je otac, majka, brat, sestra, a ponajprije Isus. Prijatelj koji nikada ne ostavlja je Isus, i onda vam želi dati svoje darove Duha kako biste na svome putu bili sretni, kako biste bili ljudi koji imaju svoje dostojanstvo“.

Biskup se osvrnuo i na subotnji susret Pape Franje i mladih u Budimpešti, te na svjedočanstvo jednog mladića koji se udaljio od Crkve, jer nije razumio pozivanja na Božje zapovijedi, sakramente, a onda po povratku nastavio radosno živjeti.

Ohrabrenje krizmanicima, roditeljima, kumovima

Krizmanike je ohrabrio „nemojte odlaziti od Boga, nemojte odlaziti od Crkve i sakramenata, i svaki dan molite. Budite sigurno da će to biti itekako velika radost u vašem životu“. Također je biskup ohrabrio i roditelje riječima „nemojte žaliti niti jedan trenutak da ste molili i žrtvovali se za svoju djecu, to se isplati. Ako Bog da da dočekate da imate unuke, onda ćete s duplom radošću raditi oko svojih unuka na taj način žrtvujući se i pomažući svojoj djeci. Dakle, ne samo da imaju smisla roditelji, nego i bake i djedovi“. Poseban pak poziv uputio je kumovima „nemojte dopustiti da vaša kumčad luta, vi ste zato tu, vi ste zamjenici roditelja vi ste uz roditelje tu, da pokažete svjedočanstvo vjere vašim mladima“. Sve vjernike je pozvao da molitvom podupru krizmanike, ali i kumove i njihove roditelje, kako bi tako ojačani mogli biti živi svjedoci vjere mladima i djeci.

Na kraju homilije, biskup je podsjetio kako ima puno mladih koji nisu ništa primili u obitelji, a obitelj je temeljna stanica svakoga društva i svakoga naroda, i ako tu sve nije u redu, nije ni u društvu. „Zato znajmo vratiti se u crkvu, vratiti se u tišinu, jer nam je tišina i mir u ovoj buci itekako potrebna. Budimo  svjedoci i širitelji mira koji se svakodnevno širi s ovoga mjesta Božje riječi i Božje euharistije“, rekao je između ostalog mons. Štironja.

O Župi sv. Josipa

Počeci župe sv. Josipa

Osnutak i počeci života crkve sežu u 20te godine prošlog stoljeća. Franjevci konventualci Padovanske provincije bili su vlasnici stare kućice u tadašnjoj ulici Prato dei Sette moreri, koju su pretvorili u crkvu-kapelu u čast svetom Josipu, 21. siječnja 1940. godine. Redovnici su u naredne dvije godine crkvicu proširili i povezali je s kućom-samostanom. Dana 15. lipnja 1942. godine tadašnji je porečki i pulski biskup mons. Raffaele Mario Radossi osnovao župu svetog Josipa koja je s radom započela 2. kolovoza iste godine. Redovnici su te davne 1942. godine prionuli poslu u procesu izgradnje svetišta svetog Josipa koje je trebalo biti jedino na području Porečke i Pulske biskupije. No, ratna zbivanja odgodila su gradnju za neka druga, bolja i sigurnija vremena, ali prestankom rata nažalost, započela su poratna još teža, lošija i bolnija vremena i možemo slobodno reći svojevrstan križni put za svu Crkvu.
Od 15. rujna 1947. godine samostan i crkvica svetog Josipa pripadaju Provinciji svetog Jeronima franjevaca konventualaca iz Zagreba koji su nastavili započeto djelo izgrađujući crkvu u teškim i mračnim vremenima. Narednih je godina bio upućen bezbrojan niz zamolbi za izgradnju crkve, ali su ih, nažalost, uvijek dočekala zatvorena vrata, nerazumijevanje, odbijanje, a vlasti su s vremenom bez okolišanja i oduzele veći dio crkvenog zemljišta predviđenog za gradnju svetišta. I napokon, nakon mnogo, mnogo godina napora, truda, žrtava, zamolbi i prošnji u siječnju 2001. godine započela je priprava za početak gradnje nove crkve svetog Josipa. No, ni ovo vrijeme nije bilo ni jednostavno ni lako, jer je trebalo dobiti  mnoštvo dokumenata, obaviti plaćanja te proći brojna birokratska odugovlačenja i prepreke. Sve je ipak privedeno kraju u svibnju 2003. godine kada je sva dokumentacija za početak gradnje dpbovena. Sve se to događalo neizravno pred treći pastoralni pohod Svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj, 8. lipnja 2003. godine. Sveti je Otac tom prigodom u Rijeci blagoslovio kamen temeljac za novu crkvu svetog Josipa i pastoralno središte u Puli.

Izgradnja nove crkve

Projekt crkve izradio je dipl. ing. arh. Eligio Legović iz Poreča, a izgradnja crkve povjerena je tvrtki Goran inžinjering iz Poreča. Predviđeni rok gradnje bio je 1. rujan 2004. godine. Rušenje stare crkvice i župne kuće te priprema terena za novu gradnju započela je 3. rujna 2003. godine da bi se 21. rujna iste godine održala velika svečanost blagoslova gradilišta i postavljanja blagoslovljenog kamena temeljca. U okviru izgradnje crkve, župa svetog Pavla darovala je dva zvona koja su 3. rujna 2004. godine po prvi puta zazvonila s novog zvonika crkve svetog Josipa, ali su u tišini mirno čekala do dovršenja gradnje odnosno otvorenja i posvećenja crkve svetog Josipa, 14. studenoga 2004. godine u 15 sati. Dan 14. studeni 2004. godine uklesan je u kamenu ploču koja se nalazi na ulazu u crkvu i koja je svjedok svi patnji, svih žrtvi, svih nadanja, svih prošnji i žarkih molbi vjerničkog naroda. Tog se dana okupilo mnoštvo naroda, koje nije moglo ni stati u novoizgrađenu crkvu. Svečanost otvorenja i posvete crkve predvodio je mons. Ivan Milovan, tadašnji porečki i pulski biskup uz nadbiskupa splitsko-makarski u miru, mons. Antu Jurića te preko 40 svećenika i mnoštvo redovnica kao i predstavnici civilnih, vojnih i redarstvenih snaga. Relikvije svetih Mavra i Eleuterija te blaženice Marije Propetog Isusa Petković postavljene su u podnožje oltara. Za ovu je posebnu prigodu pjesnik Daniel Načinović napisao, a glazbenik Bruno Krajcar uglazbio pjesmu: Josipu, presvetom zaručniku. Nakon otvorenja crkve i pastoralnog središta u nove se prostorije 27. studenoga 2004. godine preselio i župnik.

Unutrašnjost crkve ovih je proteklih godina postepeno uređivana. Danas je jednostavno, ali lijepo uređena: Biskupija se pobrinula za namještaj župnog ureda i stana, a do Božića 2004. godine u crkvi su postavljene klupe i ispovjedaonice. Za prvu godišnjicu posvete crkve darovima i uplatama vjernika kupljene su i postavljene te blagoslovljene postaje križnog puta. Na veliki željezni križ, na Veliku Gospu u kolovozu 2006. godine postavljen je i blagoslovljen korpus, a u narednim godinama kupljene su i orgulje. Crkva ima i vlastitu monografiju koja je bogata podatcima o nastanku, razvoju i stanju crkve sv. Josipa u Puli. Crkva se zimi grije te ima vlastito parkiralište.

Vjerski je život vrlo dinamičan i bogat brojnim dnevnim, tjednim, mjesečnim i godišnjim aktivnostima i zbivanjima u kojima sudjeluju i uključeni su bilo stariji bilo mlađi vjernici. Aktivni su ministranti, članovi Župnog pastoralnog vijeća, župni Caritas, žene koje čiste i uređuju crkvu, oni koji uređuju okoliš, čitači i pjevači župnog zbora, kojeg vodi Jelena Orober-Bastiančić. Novu crkvu sada, a posebice blagdanima i nedjeljama posjećuje i četiri puta više vjernika nego prije.
U razdoblju od 1942. godine do danas, 16 je svećenika djelovalo u crkvi počevši od o. Lodovica Bradizze, zatim Josipa Vlahovića, Petra Jusa te drugih do vlč. Sergija Jelenića, vlč. Maksimilijana Buždona te sadašnjeg župnika vlč. Ivana Prodana.  

Txt: G. Krizman; Foto: G. Krizman, B. Fornažar

Najave