U Žminju je u petak, 29. rujna 2017., svečanim misnim slavljem pod predsjedanjem porečkog i pulskog ordinarija Dražena Kutleše, proslavljen blagdan sv. Mihovila i 300. obljetnica kako je župna crkva poprimila sadašnje obličje.

Nakon svečane ulazne procesije, u kojoj su uz koncelebrante i ministrante bila i djeca u istarskim narodnim nošnjama, ulazne pjesme župnog zbora, jedne pjesme dječjeg zbora, te pozdrava župnika vlč. Jordana Rovisa, pročitan je uvodno kratki povijesni prikaz vremena i okolnosti u kojem je župna crkva poprimila današnje obličje. Iako nije poznat točan nadnevak početka njezine izgradnje, sa sigurnošću možemo kazati da ova crkva od 12. stoljeća biva duhovnim utočištem generacijama Žminjaca, naglašeno je u uvodu. Godine 1717. zaključena je izgradnja njezinog arhitektonskog plašta i pročelja kakvim ga danas vidimo i ta godina stoji zapisana na pročelju crkve.

Žminj je bio stoljećima, pa tako i tijekom 18. stoljeća, sjedište Zbornog kaptola, što je bio pokazatelj dostojanstva i važnosti ove vjerske zajednice jer je u središnjoj Istri takvih kaptola bilo još samo u Pazinu i Tinjanu. Članovi kaptola su bili župnik i još jedan svećenik te su nosili titulu kanonika. Župnik - kanonik pod čijim je pastoralnim radom došlo do realizacije najvećeg dijela izgradnje današnje crkve zvao se Sante Rovis. Obitelj Rovis je porijeklom iz Furlanije te je došla, poput nekih drugih talijanskih obitelji, tijekom 17. stoljeća na područje središnje Istre pa tako i Žminja. Bili su to uglavnom obrtnici i trgovci. Iz te je obitelji Žminj imao niz svećenika i župana što znači da se je obitelj Rovis vrlo rano uključila u društveni i vjerski život ovog mjesta te se s vremenom kroatizirala. Jedan od izdanaka te obitelji bio je i spomenuti Sante koji je kao župnik djelovao od  1699. do 1729., dakle podario je ovoj župi točno 30 godina služenja. Kroz prvih tridesetak godina 18. stoljeća župna je crkva u potpunosti barokizirana, dobila je mramorne oltare koji je i danas krase. Uz Župnika Rovisa na Žminjštini je djelovalo još desetak svećenika što je pokazatelj brojnih duhovnih poziva karakterističnih za većinu župa katoličkog svijeta onoga vremena. Župa Žminj je uz, dakle, brojne duhovnike tada imala jednog zvonara, jednog sakristana i svećenika orguljaša. Možemo se podičiti i s tada aktivnih desetak bratovština u koje je bio uključen dobar dio od tadašnjih 2400 stanovnika župe, istaknuto je nadalje u uvodu te zaključeno, želja nam je da ova euharistijska proslava bude ne samo prisjećanje na ovom prigodom kratko opisane događaje i stanja već snažan duhovni poticaj svima nama ovdje okupljenima, poglavito župljanima, na srčanije sudjelovanje u župnom životu po uzoru na naše pretke koji su u vremenima s daleko slabijim mogućnostima, i tehničkim i materijalnim, uspijevali učiniti ono čime se danas s pravom ponosimo. Potom je Nevenka Erman pročitala svoje stihove posvećene žminjskom zaštitniku svetome Mihovilu.

Biskup je u prigodnoj homiliji, spomenuvši uobičajenu sliku sv. Mihovila u borbi protiv zmaja, simbola zla,  istaknuo nekoliko temeljnih značajki sukoba između dobra i zla. Sukob je prvotno nastao kada se Lucifer usprotivio Božjem zakonu. Grijeh je prijestup Božjeg zakona. Mi smo kao vjernici podložni tome grijehu, on uništava našu dušu, grijeh poništava ono najvrjednije, Božju dobrotu. U Svetome Pismu se izričito kaže da Bog mrzi grijeh jer je potpuna negacija dobra, i zato se trebamo boriti protiv grijeha, i odbijati ga od svoje duše. Grijeh dolazi kada odlutamo od Krista. No, ako smo u blizini Krista savjest nas upozorava kada činimo zlo. Zlo dolazi od Sotone, protivnika Boga i ljudi. Sotona je uvijek optužitelj ljudi, i želi im učiniti zlo. On je i krivokletnik, on kleveće ljude i Boga kako bi sebe pokazao u boljem svjetlu. Primijenimo li ta saznanja iz Svetog Pisma na današnje vrijeme vidimo da je to borba za Istinu, jer jedino će nas Istina osloboditi. Najgore je kada čovjek otvrdne u laži i to mu postane način djelovanja. Sveti Mihael nas poziva da budemo ljudi koji ćemo se uvijek u životu boriti za dobro. Prezentirati ljudima da zlo ne postoji najveći je uspjeh Sotone, koji čovjeka uzdiže uvjeravajući ga da je jednak Bogu. Najbolji način borbe protiv zla jest mučeništvo, to je direktno suprotstavljanje Sotoni i negiranje svega onoga što on želi učiniti u ovome svijetu. Malo je pozvanih na mučeništvo, i zato nam Crkva daje sakramente, napose ispovijed, nakon čega čovjek može ponovno ustati i krenuti naprijed, kao ljudi koji žele dobro i nikako ne pristaju uz zlo. Sotona od početka želi zavesti ljude i udaljiti ih od Dobra, zato uvijek, u svim poteškoćama, u obitelji i u društvu trebamo zazivati Isusa i Majku Božju i svetog Mihaela. Djelovanje Sotone je najčešće suptilno, pa tako primjerice oholost i samoisticanje ne smatramo grijehom, no potrebno je zapitati se često u životu stojimo li na strani dobra ili zla.  Svatko to najbolje zna u svojoj duši. Sukob između dobra i zla nastaje kod prividne slobode čovjeka, nastavio je biskup. Jedna je to od najprisutnijih zamki današnjeg vremena, najveću uspjeh Sotone danas je uvjerenje da je u životu glavni cilj uživanje i osobno blagostanje, negirajući Boga kao svoga Stvoritelja. I danas je potrebno zazvati najvećeg Božjeg Branitelja, svetoga Mihaela, da znamo priznati Boga kao Stvoritelja. Još jedna razlog sukoba dobra i zla je pitanje pravednosti i milosrđa. Sotona uvijek optužuje čovjeka pred Bogom, da po nekoj pravdi zaslužuje ići u pakao. No Bog u svojoj pravednosti uvijek čovjeku šalje otkupljenje. Naš grijeh je donekle nijekanje toga otkupljenja jer ne želimo više dobro već se grijehom vraćamo zlu, rekao je propovjednik.

Govoreći o visokoj obljetnici župne crkve biskup je podsjetio kako su prethodne generacije živjele daleko oskudnije nego mi danas, ali su ipak sagradili tu velebnu crkvu. Možda tada nije bilo toliko važno materijalno, već je ovu crkvu izgradila vjera vaših predaka, jer su željeli Bogu pokloniti ono što je vrijedno, odricali su se i mučili da bi je sagradili. Uz izraz zahvalnosti tim generacijama, trebamo sami sebe zapitati, bismo li mi danas, uz mnogo veće materijalne i tehničke mogućnosti, sagradili ovakvu crkvu. Tu je pitanje naše vjere. Problem je vjerujemo li, i želimo li mi to u dubini naše duše, ili smatramo da je to sve suvišno, i gledamo samo svoje potrebe, zanemarujući potrebe drugih i zajednice. Trebamo si postaviti pitanje 'što smo mi naslijedili od naših predaka, a što ćemo ostaviti narednim generacijama?'. Ponosimo se naslijeđem, ali možemo li se ponositi onime što smo mi napravili? Ili možda čak  ne možemo ni održavati što su naši stari napravili? Ovo je jedan poziv da preispitamo samo sebe, i da, poput svetog Mihaela stanemo na stranu dobra, da pokažemo svoju vjeru, ne samo riječima nego i djelima, da činimo dobra djela, da uvijek budemo na strani dobra i da Bogu zahvaljujemo što su nam Crkva i naši preci stvorili kroz tih 300 godina. Samo dobar i pošten čovjek zna zahvaljivati. Neka nam sveti Mihovil bude zagovornik i neka nas prati u našim najtežim trenutcima, da znamo kada je najteže izabrati ono dobro, i da na času smrti znamo izabrati pravu stranu, zaključio je biskup.

 Nakon pričesti svi su okupljeni zajedno izmolili „Molitvu sv. Mihovilu“ pape Leona XIII., koja se u toj župi redovito moli.

Na kraju je završne zahvale izrekao je župnik Rovis, koji je ujedno čestitao Dan župe i Dan općine. Misi su, uz brojne župljane nazočili općinski načelnik Željko Plavčić sa suradnicima te ravnatelji mjesnih obrazovnih ustanova. Sveti Mihovil je i zaštitnik policije pa su stoga toj misi tradicionalno nazočili načelnici i djelatnici nekoliko istarskih policijskih postaja. Župnik je ujedno čestitao i imendan svima onima koji nose neku od inačica imena Mihael, Gabriel i Rafael, a kojih na području žminjske župe ima tridesetak. Najavio je i skoro predstavljanje monografije o žminjskoj župnoj crkvi. Pozvao je okupljene na predstavljanje knjige „Uvijek si uz mene“, autorice Marije Sošić iz Žminja, u kojoj piše o svojoj obitelji o pokojnom bratu svećeniku Pavlu Modrušanu. Predstavljanje će biti 20. listopada. Knjiga je prigodno uručena biskupu i p. Ivanu Matiću koji je predvodio trodnevnu duhovnu pripravu.  Župnik je na kraju najavio koncert Ansambla za ranu glazbu Otium iz Zagreba, od kojeg će prihod biti namijenjen samohranom ocu 6 djece koji žive na području žminjske župe. 

Pjesnikinja Nada Galant pročitala je na kraju svoje stihove na žminjskom dijalektu „Svietemu Mihovilu“, a potom je dječji zbor otpjevao pjesmu „Žminjski turan“. Slavlje je zaključeno pjesmom „Tebe Boga hvalimo“ te oferom, ljubljenjem križa.