Nedjelja, 25 veljače, 2024
Novosti

Zahvala za obnovu župne crkve

U Vrsaru mons. dr. Dražen Kutleša predvodio misu zahvalnicu prigodom obnove i uređenja župne crkve.

U nedjelju, 14. siječnja 2018., godine u vrsarskoj župnoj crkvi misom zahvalnicom pod predsjedanjem biskupa ordinarija ta je župna zajednica svečano iskazala zahvalu Bogu, kao i svima onim koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji obnove i uređenja župne crkve.

Pod crkve i stubište u kriptu  opločeno je  vrsarskim kamenom kirmenjak, postavljena je nova elektro instalacija, sustav grijanja i hlađenja, nova sakristijska vrata te je  obnovljen dio namještaja u sakristiji.  Biskup Kutleša je misno slavlje predvodio u zajedništvu sa župnikom domaćinom vlč. mr. Linom Zohilom i preč. Sergijem Jelenićem, kancelarom biskupije, a ispovijedao je p. Drago Marić, karmelićanin.

Crkva u današnjem Evanđelju stavlja pred nas poziv koji se ne tiče samo duhovnih zvanja već svakoga čovjeka, naglasio je biskup u prigodnoj homiliji, razlamajući Riječ iz Ivanova evanđelja. Poput Ivana Krstitelja moramo znati prepoznati trenutak kada se treba povući na drugo mjesto i dati prednost onome kome su pripravljeni putovi. Jednako tako veliki uzor u slijeđenju Isusa Krista su nam i učenici koji prvi pođoše za njim na riječi „evo Jaganjca Božjega“. Jednako se tako događa i u povijesti Spasenja svakoga čovjeka, Bog je taj koji daje inicijativu, iako mi toga možda nismo ni svjesni, on je poput Milosrdnog Oca koji čeka sina da se vrati u Očev dom. Tek kada mi počnemo tražiti, spoznamo da je Bog uvijek bio uz nas, ali mi toga nismo bili svjesni. Isus nadalje postavlja pitanje „Što tražite?“, istaknuo je biskup te nastavio, to je pitanje bilo postavljeno i učenicima koji su ga iskreno tražili, ali farizejima kako i svima drugima. Pitanje je to koje se odnosi na smisao našega života i što mi u svojemu životu želimo. Postoje tri globalne skupine odgovora na to pitanje, rekao je biskup, oni koji traže samo materijalnu sigurnost i bogatstvo, zatim oni koji teže za vlašću i slavom uzdajući se u svoje talente, te treća skupina je ona koja nadasve traži mir sa sobom i s drugim ljudima. I mi smo pozvani da budemo u miru u prvom redu sa samim sobom, sa svojom savješću, naglasio je mons. Kutleša. Na to Isusovo pitanje oni ga pitaju jednostavno „Gdje stanuješ?“, ne pitaju ga o trivijalnim stvarima o kojima mi danas često razgovaramo, htjeli su ga jednostavno slijediti. Isus ih poziva da ga slijede, no ne samo prema njegovim riječima, već prvenstveno prema njegovim djelima, primjerom. I mi smo danas pozvani upravo tako slijediti Isusa Krista, naglasio je biskup te kao izvrstan uzor u tome istaknuo sv. Andriju, koji je odmah nakon što je upoznao Isusa doveo k njemu svoga brata Šimuna Petra.

Glavna poruka koju možemo ponijeti s ove svete mise je upravo pitanje “Po čemu Bog prepoznaje čovjeka?“, naglasio je biskup na kraju. Bog gleda kakav je čovjek, ali ne samo ono što je učinio već i što je mogao i trebao sa svojim talentima učiniti u životu, koliko je u svojim životnim okolnostima surađivao s Božjom milošću, koliko je svoj život predao u Božje ruke i je li svojim životom davao slavu Bogu, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio župnik domaćin, vlč. Zohil, koji se prvo osvrnuo na povijest izgradnje župne crkve u Vrsaru.

To činim kako biste dobili uvid u njezinu povijest i teška vremena u kojima je izgrađena, ali i kako biste pravilno shvatili i nematerijalnu dimenziju zbog koje su poduzeti radovi na kojima danas zahvaljujemo, istaknuo je župnik.      

                Prva razmišljanja o potrebi gradnje nove i znatno veće župne crkve pojavila su se u Vrsaru oko 1800. jer se tada broj stanovnika znatno povećao. Po dopuštenju porečkog biskupa Francesca Polesinija, vrsarski župnik Francesco Raguzzi 1. ožujka 1804. godine blagoslovio je kamen temeljac nove vrsarske župne crkve koja se trebala nalaziti baš na ovome mjestu. Prvi radovi na izgradnji započeli su te iste 1804. godine, a već 1805. zidovi crkve bili su podignuti do visine od 4 m. Međutim, radovi su zaustavljeni po uspostavi francuske (Napoleonove) vlasti. Francuzi su odmah po dolasku u Vrsar prodali sav materijal pribavljen za gradnju nove crkve i porušili postojeće zidove te sve rasprodali. Možemo danas tek zamisliti osjećaj žalosti, nemoći i nepravde koja je time bila nanesena ovoj Crkvi i njezinim vjernicima.

                Pogled na Franciskanski katastar iz 1820. godine otkriva samo katastarsku česticu na kojoj su nacrtane građevinske konture današnje crkve, kakva će biti izgrađena tek 1934. godine.

                Projekt izgradnje crkve pokušao se bez uspjeha u više navrata oživjeti u drugom desetljeću XX. stoljeća,  no današnja župna crkva izgrađena je tek 1934. godine i posvećena 1935. godine po rukama  biskupa Trifuna Pederzollija, o čemu govore i spomen ploče na ulazu u crkvu.

                Crkva, prema projektima, nikada nije dovršena, nego je zbog velike gospodarske depresije koja je zahvatila čitav svijet 30-ih godina XX. stoljeća, ostavljena nedovršena u roh-bau stanju. Zbog nedostatka novčanih sredstava, u odnosu na izvorni nacrt, crkva je pojednostavljena. Primjerice, nema dviju niša na fasadi na pročelju u koje su se trebali postaviti kipovi svetog Martina i svete Foške, crkva nije bila popločena, nikada nije izgrađeno pjevalište s orguljama, a nikada nije izgrađena ni propovjedaonica koja je projektom bila predviđena.

                Crkva se gradila od Vrsarskog kamena, postupno i u fazama počevši od 20-ih godina XX. stoljeća, i to usporedo s rušenjem stare župne crkve koja se nalazila na gradskome trgu. Gradili su je zidari iz obitelji Gerometta. Čin je pun simbolike i povjerenja da su upravo nasljednici tih zidara u ovoj obnovi dali nemjerljiv i bitan doprinos dovršenju crkve izražavajući time i pijetet te poštovanje svojim precima, ali i pridonoseći dobru ovdašnje Crkve i cijele vrsarske zajednice. Danas s velikom zahvalnošću i divljenjem gledamo na te ljude – Vrsarane – koji su se 20-ih i 30-ih godina, u doba najveće gospodarske krize, u nemogućim prilikama između dvaju ratova i općoj neimaštini, odvažili graditi ovako velebnu crkvu – podignuti Dom Gospodnji i ostaviti ga nama u nasljeđe kako bismo ga mi dovršili. Župnik je spomenuo i prethodne župnike: vlč. Jelovca za čije je službe izgrađen zvonik i napravljen novi krov župne crkve, vlč. Matiku za čije je vrijeme obnovljen župni stan, postavljeni novi prozori, vitraji te nabavljen je novi drveni oltar. 

                Opločenje poda crkve kamenom kirmenjak, vrsarskim kamenom, novo stubište u kriptu od istog kamena, nova elektro instalacija, sustav grijanja i hlađenja, nova sakristijska vrata i novi ormar u sakristiji su poslovi koji su odrađeni u posljednja tri mjeseca.

                Za sve to razumljivo je da kao župnik moram nekima posebno zahvaliti, naglasio je župnik, i to tvrtki „Kamen“ d.o.o. iz Pazina na čelu s gosp. Karmelom Krebelom, gosp. Dobravkom Milotioćem čijom je dobrotom i susretljivošću sve ovo i tako lijepo i uspješno i realizirano, no tu moram napomenuti da je susretljivošću gosp. Krebela u gotovo sve crkve naše biskupije koje su  posljednjih godina obnavljane ugrađen kamen iz spomenute tvrtke, zahvala ide i tvrtki „Tip Top“ na čelu sa gosp. Ivanom Barbarićem iz Pule čiji su djelatnici  postavili sav kamen. Zahvaljujem i djelatnicima tvrtke „Elm-As“ na čelu sa gosp. Adrijanom Starićem i Sinišom Vretenar za izvođenje elektro instalaterskih radova, tvrtki „Shiterm“ iz Katuna Lindarskog na čelu sa gosp. Ivanom Šajina, te Emanuelom i Kristijanom koji su izveli sve radove oko postavljanja sustava grijanja i hlađenja. Zahvala ide i tvrtki „Istradrvo“ na čelu sa gosp. Marijanom Ritoša koji su izveli stolarske radove i donirali nam stari neoklasicistički sakristijski ormar.  A da je sve to tako dobro i skladno funkcioniralo neizostavno moram zahvaliti djelatnicima i projektantima tvrtke Zaštita Inženjering i Konzalting iz Rovinja za izradu projektne dokumentacije, koordinaciju i nadzor prilikom izvođenja svih radova na čelu sa gosp. Marićem i gosp. Mauriziom Malusa.

                Oni su sve to izveli, no da je do realizacije uopće moglo doći moram zahvaliti: Općini Vrsar na čelu s načelnikom gosp. Ivanom Gerometta, zamjenikom načelnika gosp. Frankom Štifanićem, predsjednikom Općinskog vijeća gosp. Frankom Matukinom, TZ Općine Vrsar i gđi. Nataši Vugrinec, Komunalnoj tvtrci „Montraker“ d.o.o. i njihovim djelatnicima na čelu s gđom. Natašom Trifunović i gosp. Armidom Gerometta. Želim zahvaliti i našoj Biskupiji i gosp. Biskupu osobno na pomoći, podršci i razumijevanju u realizaciji svega do sada učinjenog, rekao je župnik te zahvalu uputio i svim svojim župljanima  na svakoj materijalnoj i moralnoj podršci od financijske pomoći do pomoći prigodom čišćenja i uređenja novoobnovljene crkve, kojom se svi mi sada još i više ponosimo i vjerujem u kojoj ćemo se još češće, radosnije i  ugodnije okupljati te zajedno rasti i napredovati, istaknuo je župnik te pohvalio odaziv župljana u velikom broju na svaki poziv na radove u crkvi.

                Radovima na kojima danas zahvaljujemo dajemo naš necjelovit doprinos dovršetku izgradnje vrsarske župne crkve. Time činimo tek jedan korak k našemu konačnome cilju: da se ovo Božje djelo i djelo ljudi potpuno dovrši i da Vrsar nakon dvije stotine godina, otkada je izvan funkcije stara župna crkva svetoga Martina na gradskom trgu, dobije potpuno dovršenu župnu crkvu kako to priliči Porečkoj biskupiji i ovdašnjoj župi, ali i Općini Vrsar svim vjernicima i građanima Vrsara, zaključio je župnik.

Tehničke podatke izvedenih radova iznio je Maurizio Malusa iz tvrtke Zaštita Inženjering i Konzalting iz Rovinja koja je projektnu dokumentaciju izradila zajedno sa tvrtkom Bilumen d.o.o. On je zahvalio svim izvođačima, te pojasnio najsuvremenija tehnološka rješenja koja su primijenjena u tom sakralnom objektu. Cijela instalacija je energetski učinkovita, a kao zanimljivost iznio je činjenicu da je u crkvi instalirano oko 2 km kablova. Odrađen je energetski sustav, video nadzor, protuprovalni sustav, električne instalacije, rasvjeta i termo tehničke instalacije.

Na kraju se okupljenima obratio zamjenik načelnika Općine Vrsar Franko Štifanić. On se osvrnuo na kulturno povijesnu baštinu vrsarskog kraja. Istaknuo je da bez zajedništva ne bi bilo svih radova obnove koji su do sada provedeni na raznim crkvama u Vrsaru: sv. Jurja, sv. Foške, sv. Andrije, sv. Antuna, sv. Petra, te sada župne crkve. Da nije bilo tog zajedništva, u maloj sredini kao što je naša do tih obnova ne bi bilo došlo, istaknuo je Štifanić. Preostaje obnova Svete Marije od Mora i veliki kompleks sv. Mihovila nad Limom. Po svim odrađenim radovima očito je da ta sredina ima osjećaj za vrijednost vjerskih i kulturno povijesnih objekata.

Biskup Kutleša je na kraju istaknuo kako Porečka i Pulska biskupija ima sveukupno 550 crkava. Zapitamo li se u kakvim su okolnostima i teškoćama naši preci izgradili te crkve, postavlja se pitanje „gradi li crkvu novac i materijalno bogatstvo ili nešto drugo?“. Ja vjerujem da je ono nešto drugo, a to je pitanje vjere, rekoa je biskup. I mi sami u životu imamo puno nedaća, no ako imamo povjerenja jedni u druge, ako postoji zajedništvo dolazi do obnova i gradnji. Biskup je na kraju u ime Biskupije zahvalio svima koji su pomogli u tim radovima i potakao ih da budu ljudi koji čine dobro, ne samo u crkvi već i oko sebe. Na kraju je posebnu zahvalu uputio župniku, vlč. mr. Zohilu, koji je onaj spiritus movens oko kojega se sve okreće. Zahvalio mu je na svom trudu i muci koju je uložio u te radove.

Nakon mise druženje je nastavljeno ispred crkve uz prigodno osvježenje.

Najave