Petak, 23 veljače, 2024
HomilijeNovosti

Velika subota

Promišljanje o Velikoj suboti napisao je preč. Mladen Matika.

Krist, pošto uskrsne od mrtvih, više ne umire.

Rim 6, 3-11.

  Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Riječ Gospodnja.

VELIKA SUBOTA – VAZMENO BDJENJE

Nakon dramatičnih događaja Velikog petka nastupila je tišina, tjeskobna tišina u kojoj je zlo moglo likovati nad svojom prividnom pobjedom. Svi koji su slijedili Gospodina, ostali su u tjeskobnom iščekivanju, u nevjerici zbog prividnog neuspjeha i neizvjesnosti sutrašnjice. No, svjetlo uskrslog jutra rastjeralo je sve tmine neizvjesnosti i sumnje i Bog je trijumfalno objavio svoju moć i svoju bezgraničnu ljubav.

Zastanimo i mi kod Gospodinova groba, zahvalimo mu za sve što je pretrpio za nas i što je od Sina postao rob, da bismo mi živjeli u slobodi djece Božje. Molimo ga da svjetlost njegova uskrsnuća trajno obasjava naše živote. Njegova beskrajna ljubav, koja je sve svoje razmjere pokazala prihvaćajući bolnu i sramotnu smrt na križu, traži naš odgovor poniznosti, vjere i zahvalnosti. Dopustimo Gospodinu da nas kroz obrede ove svete noći dovede do svjetla uskrsnuća.

Ova noć podsjeća nas na tamu našeg života. Ona podsjeća na tamu smrti s kojom se svednevice susrećemo. Ipak ova noć rasvijetljena je svjetlom Kristova uskrsnuća. Vazmena svijeća koju smo na početku današnje liturgije zapalili na ognju i svjetlo njezino koje smo međusobno podijelili zapalivši svoje svijeće, simbol je vjere u uskrsnuće koja rasvjetljava tamu smrti.

Ova je noć slavlje života, slavlje pobjede nad smrću. U ovoj noći dolazimo k sebi i ponovno prizivamo u pamet Božja obećanja dana Izraelu, Isusova obećanja dana njegovim učenicima, obećanja koja u Crkvi i vjernicima bivaju ispunjena, ostvarena i ponuđena da ih iskusimo, doživimo. Umjesto iskustva umiranja i groba nudi nam se iskustvo oživljavanja i ustajanja na novi život.

Nama je potrebno višestruko uskrsnuće. Mi vjerujemo ne u obnovu života nego u vječni život, a to znači da ga mi već sada živimo. Pitajmo se da li smo imali barem ‘malo’ uskrsnuće? A to znači da smo djelomično umrli našim manama, potištenostima, sumnjama, našim grijesima. Isus uskrisuje u ljubavi. Uskrs je potvrda čudesnosti i svemoći ljubavi. Pa i danas vjera ne treba biti svjedok prošlosti, iz nje treba se i danas događati uskrsnuće.

Uskrsnuće započinje u našoj dubini, u našem srcu. Na to smo uskrsnuće već noćas pozvani. Uskrs je ostvarenje Osam Blaženstva. Poslije Isusova uskrsnuća svima je nama lakše uskrsnuti jer on je s nama. On nam pomaže, on nas ljubi i zato je s nama. Više nema samca, nema ostavljena, nema prezrena. Isus je sve saprao i sa svima se identificirao. Očitovali su se zlo i ljubav. I pobijedila je ljubav. I baš na ovakav (Isusov) način događa se uskrsnuće.

Evanđelje nas svaki dan podsjeća; jedan je grob ostao bez svoga plijena – prazan. Jednoga dana svi naši grobovi ostati će prazni: Gospodin će svima vratiti život, drugi i drugačiji nego li je ovaj zemaljski kojem smo dali ime život.

Čudesa, križni put, muka, umiranje, Isusov je primjer koji nam pokazuje put ka uskrsnuću. Radujmo se i veselimo uskrsnom Gospodinu!

Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

Najave