Srijeda, 17 travnja, 2024
Novosti

„Sv. Ivan Krstitelj – savršeni uzor Bogu posvećene osobe“

Trećeg dana trodnevnice uoči proslave sv. Ivana Krstitelja u pulskoj župi posvećenoj tom svecu,  održano je predavanje pod nazivom „Sv. Ivan Krstitelj – savršeni uzor Bogu posvećene osobe“, no bilo je govora i o povijesti zapadnog redovništva, okolnostima osnivanja novih redova, te nastanku različitih redovničkih karizmi kao odgovor na određene socijalno – društvene momente.

Misno slavlje treće večeri trodnevnice, u utorak, 23. lipnja, predvodio je fra Bojan Rizvan, rektor pulskog Svetišta Majke Božje od Milosti, u koncelebraciji sa franjevcima iz tog samostana te gostima franjevcima s Malte koji u Puli provode svoj godišnji odmor.  

Snaga i ljepota Božje Riječi je u tome što zahvaća čovjekov život u njegovim temeljima, te dodiruje odnose koji obilježavaju čitav život, naglasio je na početku homilije fra Bojan. Snaga Božje istine postaje vidljiva tek kada zahvati nas, ali i naš odnos prema drugima koji s nama pišu našu povijest. Upravo u svezi odnosa prema drugima, Isus nas upozorava kako ponekad u životu treba izgraditi stav opreza, da ne bismo bacili biserje pred svinje ili svetinju pred pse.  To konkretno za nas znači da ne bi razotkrili sve o sebi pred nekim tko nije vrijedan takvog i tolikog povjerenja, jer što je povjerenje veće i povjeravanje potpunije, utoliko se otvara i više prostora razočarenju ako nas ta osoba iznevjeri. Takav nas stav opreza uvodi u istinsku slobodu koja svoju puninu pronalazi u povjeravanju Bogu. Današnja nam Božja riječi donosi pripovijest o Abramu koji nam je uzor u toj slobodi, jer nije dopustio da pitanja oko posjedovanja nekog materijalnog dobra naruši sklad njegovih odnosa sa bratom Lotom. Prenijevši tu sliku u naše današnje odnose, propovjednik se zapitao, koliko samo danas ima razlomljenih obiteljskih i bratsko-sestrinskih odnosa zbog razmirica oko posjedovanja nekog komadića zemlje? Božja nam riječ, nastavio je fra Bojan, otkriva način kako ostvariti odnose sa drugim ljudima donoseći nam jednostavnu formulu koja je i središte Zakona i Proroka: „Što želite da ljudi vama čine, činite vi njima.“ Isus nas poziva da oživotvorimo to zlatno pravilo te budemo primjer kako se očituje ljubav, poziva nas imati hrabrosti živjeti Božju logiku poniznosti, naglasio je propovjednik, te pojasnio kako baš to znači ući na uska vrata koja vode u Život! Težak je to put, ali imamo mnogo primjera, a jedan je od njih i Ivan Krstitelj, te je fra Bojan naglasio kako se i mi, poput Krstitelja, u susretu s Kristom trebamo umanjivati kako bi On rastao u nama. Ne trebaju naša očekivanja biti u prvome planu već Božja ljubav, vjera i nada koja nikada ne zastarijeva. Neka Krist bude mjera našeg odnosa prema drugima kako bi crpeći iz Božjeg dodira snagu ljubavi i mi mogli navješćivati da smo ušli na uska vrata koja vode u Život, zaključio je propovjednik.

Nakon misnog slavlja župnik i gvardijan te pulske župe i samostana, p. Đuro Hontić, održao je prigodno predavanje na temu „Sv. Ivan Krstitelj – savršeni uzor Bogu posvećene osobe“.

Predavanje je započelo podsjećanjem na ciljeve Godine posvećenog života u kojoj se nalazimo. Prvi je “sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti”, počevši od Drugoga vatikanskog sabora i 50. obljetnice koncilskoga dekreta Perfectae caritatis o obnovi posvećenog života. Crkva je kroz cijelu svoju povijest veliku brigu posvećivala osobama posvećenog života.
Drugi je cilj “s nadom prigrliti budućnost”, sa sviješću da kriza kroz koju prolazi društvo i sama Crkva dotiče u punini i posvećeni život. Ta se kriza ne smije shvatiti “kao predsoblje smrti, nego kao kairos, prava prigoda za duboki rast, a s time i za nadu potaknutu sigurnošću da posvećeni život nikada neće moći nestati iz Crkve, jer ga je želio sam Isus kao neizostavan dio svoje Crkve”. 
Treći je cilj Godine posvećenog života “sa strašću živjeti sadašnjost”, a to podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo, duboko zajedništvo. To je upravo ono što “čini lijepim život tolikih muškaraca i žena koji zavjetuju evanđeoske savjete i izbližega slijede Krista u tom životnom staležu”.

Biti posvećen, pojasnio je predavač, između ostalog znači biti određen za nešto, izabran, izdvojen za nekoga. Ovdje to znači odlučiti se, biti na putu svetosti. To još ne znači da je netko u određenoj mjeri već svet, ili da to može samo onaj koji je svet. Na tom putu treba računati ne sa svojom snagom nego u potpunosti biti predan Bogu i s njim računati u životu.

Od početka Crkve bilo je muževa i žena koji su, vršenjem evanđeoskih savjeta, htjeli slobodnije slijediti Krista i vjernije ga nasljedovati: oni su, svatko na svoj način, provodili Bogu posvećeni život. Mnogi su među njima, na poticaj Duha Svetoga, živjeli u pustinji ili su pak osnovali redovničke zajednice koje je Crkva svojom vlašću rado prihvatila i potvrdila, pojasnio je p. Hontić nastanak redovničkog načina života.

Kao na stablu koje je Bog posadio i koje se čudesno i raznoliko u Gospodinovu polju razgranalo, izrasli su razni oblici samotničkog ili zajedničkog života i različne obitelji koje umnažaju i duhovna sredstva i za napredak svojih članova i za dobro cijeloga Kristova Tijela, slikovito je predavač prikazao postojanje brojnih različitih redovničkih stvarnosti.

Sv. Ivan Krstitelj bio je, rekao je predavač, prva Bogu posvećena osoba, sve kasnije Bogu posvećene osobe su se na njega ugledale, svatko nalazeći neki svoj model, neki specifični naglasak i oblik karizme. No, dakako, naglasio je p. Hontić, uzor svakome redovniku je prije svega Isus Krist, kao onaj koji je savršeno vršio Volju Očevu i svoje poslanje.

U nastavku je kronološkim slijedom prikazao prapočetke povijesti zapadnog redovništva, od sv. Pavla Pustinjaka i njegovog učenika sv. Antuna Pustinjaka koji je prvi započeo jedan organizirani oblik posvećenog života. Sv. Benedikt, osnivač benediktinaca, zapisao je prva pravila redovničkog života koja su utjecala na oblikovanje europske kulture i društva, postavši tako pretečom oblikovanja zapadne europske civilizacije.

Novo veliko poglavlje povijesti redovništva donosi sv. Franjo koji je osnovao tri grane franjevaca: Franjevce, Klarise i Franjevački svjetovni red, koji su se svi, kasnijim obnovama još dodatno granali, najčešće sukladno društveno povijesnim okolnostima. No kao odgovor na povijesne promjene u društvu nastajali su i drugi redovi. Isusovci su, primjerice, nastali kao odgovor na Lutherovu reformaciju, a salezijanci kao odgovor na prosvjetiteljstvo i nastanak tada nove radničke klase u urbanim sredinama.

Predavač je izrekao i poseban osvrt na franjevačku teologiju koja je u datim povijesnim okolnostima ustuknula pred kapitalnim djelom sv. Tome Akvinskog Summa Theologiae, temeljenu na Aristotelovoj misli, koju su isusovci pronijeli sve do naših dana. No, napretkom znanosti ponovo se javljaju traženja, iz znanstvenog svijeta, za interventom teologa koji će nova znanstvena dostignuća pokušati objasniti idejama koje su bile bliže toj nekadašnjoj franjevačkoj teologiji, kojom se uz ostalo bavio i sv. Augustin.

Poznavanje, i svraćanje pozornosti na redovništvo, potrebno je kako se ne bi zaboravila slavna prošlost redovnika, kao i njihove zasluge i sve ono dobro što su učinili za ljude kroz sve epohe povijesti kršćanstva, ali i kako bi njihov rad dobio novi polet za budućnost, i naravno, kako bi se potaknulo nova zvanja.

Predavanje sam održao kako biste pobliže upoznali redovništvo, bogatstvo njegove povijesti, i smisao njegova postojanja, te kako biste uvidjeli važnost molitve za redovnike, zaključio je p. Hontić obraćajući se brojnim vjernicima grada Pule koji su došli poslušati to predavanje, ali koji su aktivno pratili sva tri dana trodnevnice uoči župnog blagdana te pulske župe koja je sa tri nova redovnika, u posljednjih godinu dana, doživjela pravi procvat.

U toj župi i samostanu trenutno žive i djeluju: p. Đuro Hontić, župnik i gvardijan, p. Jere Vujić, i p. Željko Klarić, župni vikar.

Najave