Subota, 20 srpnja, 2024
Izdvojeno

Proslava svetkovine sv. Josipa u Puli

Svetkovina sv. Josipa, u utorak, 19. ožujka, svečano je proslavljena u istoimenoj pulskoj župi, jedinoj posvećenoj tom Božjem ugodniku  na području Porečke i Pulske biskupije. Domaći župnik, vlč. Ivan Prodan, posebno je pozdravio učenike osnovnih škola Vidikovac i Monte Zaro, te župljane kao i druge hodočasnike. Te dvije škole nalaze se na području Župe sv. Josipa i dugi niz godina, zajedno sa svojim vjeroučiteljima, redovito sudjeluju na svečanom misnom slavlju o svetkovini sv. Josipa.

Euharistijsko slavlje u zajedništvu s više svećenika predvodio je župnik Župe sv. Roka u Galižani vlč. Vladimir Brizić koji je u prigodnoj homiliji posvijestio važnost sv. Josipa u životu svakoga vjernika i u Crkvi.

Govoreći o važnosti sv. Josipa u temeljima jedne obitelji, iznio je primjer svoje obitelji, kada se sestra preselila u Vukovar, i odlučila s obitelji graditi kuću, a u temelje su željeli ugraditi sv. Josipa. „Imali smo iskustvo da se ono što je građeno na emocijama, na ambicijama, ruši. Oko nas je mnogo ruševina u brakovima. Mnogo je onih koji nisu sposobni više koristiti svoju glavu, a imali su dobre ideje. Sve se ruši građeno ljudskim snagama. Stoga je potrebno tražiti nebesku pomoć, i zato smo tu, jer želimo graditi i sagraditi svoj život i u temelje ugraditi odnos sa svecima, preko kojih dolazimo do Krista“.

Kao drugo iskustvo djelovanja sv. Josip iznio je primjer gradnje pulskog sjemeništa, koje je sagrađeno zahvaljujući dobrotvornim prilozima, posredstvom dobrog „ekonoma“, jer „postoji jedan ekonom Crkve koji se brine za mnoge stvari, za mnoge građevine. Vjerujemo da je sv. Josip uistinu zagovarao izgradnju bogoslovije.“

„Obilježje čovjeka je da traži emocionalnu sigurnost, ljude ga vole, podržavaju, želi imati financijsku sigurnost, a iz toga dolazi puno briga. No, postoji Bog koji se brine za nas. Možda može proći i cijeli ljudski a  možda može proći cijeli život da čovjek ne iskuša iskustvo Božjeg očinstva koji se brine i za naše materijalne stvari“, posvijestio je propovjednik, te podsjetio kako ova svetkovina i naš nebeski zaštitnik želi reći „prepustimo se Božjoj volji, te slijedimo Božje planove i znakove koje nam šalje na zemlji.“

Posljednji primjer predstavio je djelo sv. Terezije Avilske, koja je osnovala najstroži samostan na svijetu, a zaštitnik je upravo sv. Josip. Zahvaljujući njegovu zagovoru obnovila je Crkvu i izgradila mnogo samostana, te je isticala kako je u sv. Josipu našla dobrog ekonoma i advokata.

Na kraju homilije vlč. Brizić je naglasio, kako možemo izvana lijepo izgledati, a iznutra niti prazni. Stoge potrebno formirati nutrinu, obnoviti dušu i srce, a u tome nam želi pomoći upravo sv. Josip.

„Neka sv. Josip pomogne svima u tom hodu, u formiranju naše duše, da prepustimo našu brinu njemu, koji je čuvao Mariju i Isusa. Kažimo mu stoga: čuvaj i nas, naše obitelji, našu Domovinu, čuvaj Crkvu“.

Nakon popričesne molitve učenici su recitacijama i pjesmom dali obol proslavi ove svetkovine.

O povijesti župe i crkve sv. Josipa

Osnutak i počeci života crkve sežu u 20te godine prošlog stoljeća. Franjevci konventualci Padovanske provincije bili su vlasnici stare kućice u tadašnjoj ulici Prato dei Sette moreri, koju su pretvorili u crkvu-kapelu u čast svetom Josipu, 21. siječnja 1940. godine. Redovnici su u naredne dvije godine crkvicu proširili i povezali je s kućom-samostanom. Dana 15. lipnja 1942. godine tadašnji je porečki i pulski biskup mons. Raffaele Mario Radossi osnovao župu svetog Josipa koja je s radom započela 2. kolovoza iste godine.

Kamen temeljac za novu crkvu svetog Josipa i pastoralno središte blagoslovio tijekom svog trećeg pastoralnog pohoda Hrvatskoj Sveti papa Ivan Pavao II. 8. lipnja 2003. godine. Posvećenje crkve bilo je 14. studenoga 2004. Svečanost otvorenja i posvete crkve predvodio je mons. Ivan Milovan, tadašnji porečki i pulski biskup uz nadbiskupa splitsko-makarski u miru, mons. Antu Jurića te preko 40 svećenika i mnoštvo redovnica kao i predstavnici civilnih, vojnih i redarstvenih snaga. Relikvije svetih Mavra i Eleuterija te blaženice Marije Propetog Isusa Petković postavljene su u podnožje oltara. Za ovu je posebnu prigodu pjesnik Daniel Načinović napisao, a glazbenik Bruno Krajcar uglazbio pjesmu: „Josipu, presvetom zaručniku“.

U razdoblju od 1942. godine do danas, 16 je svećenika djelovalo u crkvi počevši od o. Lodovica Bradizze, zatim Josipa Vlahovića, Petra Jusa te drugih, do vlč. Sergija Jelenića, vlč. Maksimilijana Buždona te sadašnjeg župnika vlč. Ivana Prodana.  

Txt: G. Krizman

Foto: C. Marinić

Najave