Utorak, 15 listopada, 2024
Miroslav BulešićNovosti

Projekt „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“

Projekt „Spomen na žrtve Istre grobište Tupljak““ – posjet Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava sa sjedištem u Varaždinu

Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima (23. kolovoza ) te uz 73. godišnjicu mučeničke smrti vlč. Miroslava Bulešića Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava sa sjedištem u Varaždinu, koje je osnovano 2000. godine, 22. i 23 kolovoza 2020. godine organiziralo je obilazak raznih povijesnih lokaliteta i grobišta diljem Istre gdje su ubijene žrtve tijekom rata i poraća.  

Gosti su u dvodnevnom obilasku posjetili više odredišta: grobište Tupljak, Jamu Golubinčina – uz cestu Krnica – Rakalj, Svetvinčenat – rodnu župu mučenika i blaženika Miroslava Bulešić, crkvu Sveta Marija Svetomore i tamošnja spomen obilježja žrtvama rata i poraća koje je Porečka i Pulska biskupija podignula 2000. godine, grobište „Širočica“ u župi sv. Lucije nedaleko Ježenja te Groblje „Moj mir“ u Pazin a napose grob mons. Bože Milanovića.

Donosimo izvješće koje nam je dostavio g. Franjo Talan, predsjednik Društva.

 

Projekt „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“

Izvješće o realizaciji završnog dijela projekta „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“ potpomognutog od Ministarstva hrvatskih branitelja iz javnog natječaja Sudionici i stradalnici Drugoga svjetskog rata, a koji je napravljen na temelju Odluka Izvršnog odbora Društva potvrđen na sjednicama Skupštine Društva, 10. ožujak 2019. i 8. ožujka 2020. godine iz program Društva za Istru. Projekt je realiziran u suradnji Antonom Celićem, biskupom, mons. Ivanom Milovanom i svećenicima župa obuhvaćenih projektom, kao i ljudima s područja Istre koji nastoje da se prema svim žrtvama s dužnim poštovanjem odnosimo.

Završni dio realizacije, 22. i 23. kolovoza 2020. godine

Usklopu projekta Društva (prvotno planirano za 25. i 26. travnja 2020….) „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“, povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima (23. kolovoz ), uz 73. godišnjicu mučeničke smrti vlč. Miroslava Bulešića (Čabrunići, župa Svetivinčenat, 13. 05. 1920. + 24. 08. 1947, Lanišće, na blagdan sv. Bartola)

Realizirani program – subota 22. kolovoza 2020.

1. Grobište Tupljak – polaganja vijenaca i paljenje svijeća –

Prvo je položen vijenac Ministarstva hrvatskih branitelja, a potom i organizatora hodočašća Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, u kojem je 20. rujna 2000. godine Društvo i osnovano, poslije ukidanja Saborske komisije za utvrđivanja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća.

Predsjednik Društva Franjo Talan prvo je zahvalio biskupu mons. Ivanu Milovanu, na pomoći oko realizacije projekta i gospodinu Antonu Celiću, predsjedniku povjerenstva Društva za Istru, a potom je nazočne pozdravio i u ime potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda nakon čega je prof. Lidija Vukalović, članica Društva pročitala promemoriju Ministarstva hrvatskih branitelja vezanih uz žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja ( tekst promemorije je u prilogu op. Ft.). Franjo Talan, predsjednik Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, inicijator hodočašća, član Komisije HBK-a BK Hrvatske i BiH za hrvatski martirologij i Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, zahvalio je Ministarstvu hrvatskih branitelja na svemu što čini da bi se sve žrtve ekshumirale, identificirale i na ljudski i dostojanstven način sa sprovodom pokopale. S obzirom da je u programu Ministarstva hrvatskih branitelja i „podrška“ civilnim udrugama koje njeguju sjećanje na žrtve, tako smo i mi (Društvo za obilježavanje grobišta…) pozvali gospodina ministra da nam se priključe na odavanju počasti žrtvama jama u Istri, a koje ćemo posjetiti danas i sutra. U spomen na žrtve stradale u ratovima i progonima totalitarnih režima XX stoljeća diljem Republike Hrvatske organiziraju se komemoracije, uz godišnjice stradanja, a posebno povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, pa će se tako, u nedjelju, 23. kolovoza 2020. godine, na groblju u župi Tomašica pokopati ekshumirane žrtve s tamošnjeg grobišta gdje će obred ukopa predvoditi mons. Vjekoslav Huzjak, biskup Bjelovarsko-križevački.

Nazočne hodočasnike potom je o stradanjima u Drugom svjetskom ratu i poraću na tom dijelu Istre i o žrtvama koje su život skončale u šahtu-jami, rudarskog okna Tupljak, koje je u kasnijem razdoblju zatvoreno i postavljena spomen ploča te zahvaljujući općini Pićan i oko njega podignuta betonska ograda i podalje uređeno igralište, govorio Anton Celić, povjerenik Društva za Istru, predsjednik podružnice.

U završnom dijelu komemoracije nad rudarskim oknom Tupljak, molitvu je, u prisutnosti vlč. Antuna Kolarevića, predvodio biskup u miru, mons. Ivan Milovan.

S obzirom da smo ujutro krenuli u 4 sata, a približavalo se vrijeme ručku, zaustavili smo se u Prodolu gdje smo se u restoranu Luna okrijepili te potom krenuli prema jami-grobištu Golubinčina, smještenog s lijeve strane prometnice Krnica – Rakalj.

2.  Jama Golubinčina – uz cestu Krnica Rakalj

Tu smo planirali postaviti spomen križ na kojem je upisan tekst „ U spomen na žrtve 2. svjetskog rata i poraća – jama Golubinčina“, a koji smo napravili na temelju posjeta ovoj jami 13. siječnja 2020. godine . Od ceste prema jami krenuli smo u procesiji za križem, a pridružio nam se i župnik, don Graciano Živolić. S obzirom da je okoliš oko same jame zatrpan velikim količinama svakojakog, i starog i novog, otpada odustali smo od polaganja vijenca i paljenja svijeća (zbog raslinja i drveća ponijeli smo baterijske lampione op ft), a potom smo se, na jednom predjelu na kojem nije bila toliko hrpa otpada, na lokaciji između same jame i puta, za žrtve jame Golubiničina i sve stradale u ratovima i progonima totalitarnih režima pomolili.

Ivan Dino Bedrina, rodom iz obližnjeg sela Rakalj, u svjedočanstvu koje je izrekao nedaleko grobišta napomenuo je kako je jama Golubinčina u dva navrata bila mjesto stradanja ljudi, najprije u rujnu 1943. nakon kapitulacije Kraljevine Italije, te u svibnju 1945, par dana poslije svršetka 2. svjetskoga rata. O tom drugom događanju iznio je svjedočanstvo koje su mu prenijeli njegovi pokojni roditelji. „Te noći probudila ih je buka, u kojoj su se odjeci pucnjave miješali s jaucima žrtava, pretežno njemačkih vojnika. To traumatično događanje pod okriljem noći trajalo je satima. Sljedeća dva-tri dana okoliš Golubinčine  bio je pod partizanskom stražom  i pristup civilima nije bio dopušten. Par dana poslije toga  moji roditelji pošli su poslom do svoje njive koja je u blizini te su obišli i okoliš jame. Uokolo jame trava je bila ugažena, grmlje polomljeno, okolo razbacane slike iz lisnica, istrgnute oznake činova s vojnih odora …“. Ta tema Golubinčine, kao i drugih mjesta masovnoga stradanja ljudi, dugo je bila tabu tema, obavijena velom šutnje. O temi žrtava 2. svjetskoga rata u Istri, pa i o jami Golubinčina, među ostalima istraživali su i pisali arhivist i povjesničar mons. Ivan Grah, te povjesničar Herman Buršić, rodom iz obližnje Krnice. Općenito je ohrabrujuće što se ta tema u Istri i šire sve više znanstveno istražuje te društveno i medijski aktualizira, u smislu porasta osjetljivosti za to pitanje prava žrtava i njihovih obitelji. Jer sve žrtve zločina, kao i njihove obitelji,  imaju pravo na istinu, spomen i sućut. To je i smisao Europskoga dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima. Nadajmo se da će se u tom duhu dostojno urediti i okoliš jame Golubinčina, rekao je Bedrina.

Kako smo već bili na području naselja Krnica krenuli smo prema župnoj crkvi Sv. Roka, gdje nas je župnik, vlč. Graciano Živolić upoznao s poviješću crkve i župe, a predali smo mu i križ s molbom da se isti, kad se steknu „uvjeti“ postavi kod same jame-grobišta Golubinčina.

S obzirom da smo ovo hodočašće realizirali u sklopu projekta „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“, planirano za 25. i 26. travnja ove godine, a koje smo zbog „korone“ morali odgoditi htjeli smo posjetiti i Vodnjan, crkvu sv. Blaža i tamošnji Muzeju sakralne umjetnosti u kojem se nalaze, tijela svetaca i relikvije koje su također vezane uz kršenje ljudskih sloboda i progone stanovništva u ranijim razdobljima. Tako smo nakon Krnice krenuli prema Vodnjanu i pred crkvu sv. Blaža, uz koju je najviši istarski toranj, stigli oko 15,30 sati. Zahvalili smo biskupu Milovanu na pomoći i razumijevanju te pred crkvom snimili jednu zajedničku fotografiju, nakon čega nas je „preuzeo“ gospodin Miroslav Jemric i poveo kroz sve dijelove Muzeja, a u prvom dijelu upoznao nas je s poviješću crkve. Planiranih pola sata odužilo se do 17 sati nakon čega smo već polako umorni krenuli prema Puli i istoimenom hotelu kamo smo stigli oko 18 sati.

 

 

Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – 23. kolovoz 2020.

3. Svetvinčenat – blaženi Miroslav Bulešić

Završni dio projekta „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“ zbog „korone“ odgođen sredinom ožujka za realizaciju je dogovoren tek za 22. i 23. kolovoz, a pošto je 23. kolovoz od strane Europske unije predložen kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih

režima (komunizma, nacizma i fašizma…) nastojali smo „obuhvati“ i još neke lokalitete vezane za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja na području Istre. Kako je mučenička smrt svećenika Miroslava Bulešića (ubijen 24. kolovoza 1947.) vezana uz progone Crkve od strane poratne jugo-komunističke vlasti prvo smo ujutro iz Pule krenuli prema Svetvinčentu i crkvi sv. Vinka u kojoj je pokopano tijelo blaženog Miroslava Bulešića. U Svetvinčenat smo stigli nešto prije 10 sati. Položili smo vijenac kod oltara u kojem je prvotno bio pokopan blaženik, a potom smo prisustvovali svetoj misi koju je s početkom u 11 sati predvodio i prigodnu propovijed održao fra Darko Terpet. Nakon mise upisali smo se u knjigu dojmova, a potom nam je župnik vlč. Darko Zgrablić predstavio životopis blaženog Miroslava koji je mučeničkom smrću, ubijen od „nositelja“ komunističke vlasti, stradao u Lanišću, pred 73 godine.

4. Žminj – polaganje vijenaca i molitva za žrtve mučenike Istre

Nakon Svetvinčenta uputili smo se do crkvice Sveta Marija Svetomore, blizu Žminja gdje su vjernici Porečke i Pulske biskupije, 2000. godine podignuli spomen obilježje žrtvama rata i poraća. Tamo su nas pričekali prof. Elvis Orbanić i vlč. Jordan Rovis koji su nam u crkvi govorili o povijesti župe i same crkve u kojoj smo boravili. Na području biskupije u Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je i mučeničkom smrću život završilo 15 svećenika, 2 bogoslova i jedan sjemeništarac. Uz blaženike, svećenike Franceska Bonifacia (1912.- 1946.) i Miroslava Bulešića (1920. – 1947.), stradali su još Rudolf Brnobić (1886. – 1941.), Angelo Tarticchio (1906.-1943.), Šime Milanović (1905.-1943.), Emanuele Ongaro (1884.-1943.), Graziano Zanin (1912.-1944.), Camilo Ammirati (1876.-1944.), Marco Zelco (1893.-1944.), Mirko Vekjet (1902.-1944.), Luigi Brandosolise (1885.-1944.), Šime Frulić (1868.-1944.), Kazimir Paić (1911.-1945.), Ratimir Beletić (1919.-1947.) i Vlatko Lakoseljac (1924.-1949.), bogoslovi Vladimir Vivoda (1924.-1944.) i Milutin – Gracijano Križmanić (1923.-1945.) i kao najmlađi sjemeništarac Antun Kožljan (1927.-1944.). Nakon čega smo se uputili prema Pazinu, odnosno župi sv. Lucija.

5. Grobište „Širočica“ – župa sv. Lucije – Ježenj

Do župne crkve sv. Lucije stigli smo nešto prije 15 sati i tu nas je već čekalo tridesetak župljana i predstavnika braniteljskih udruga iz okolnih mjesta. Priključili smo se procesiji koju je od župne crkve, uz moljenje krunice, poveo vlč. Željko Zec, a do spomen križa postavljenog uz jamu Širočica stigli smo za nepunih pola sata. Kod spomen križa postavljenog 2015. godine prvo je postavljen vijenac Ministarstva hrvatskih branitelja, a potom i Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, nakon čega su zapaljene svijeće koje su po završetku komemoracije odnesene u crkvu sv. Lucije. U ime gostiju sa „sjevera“ Hrvatske nazočne je u ime potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda pozdravio izaslanik Franjo Talan, a potom je prof. Lidija Vukalović, pročitala promemoriju Ministarstva hrvatskih branitelja vezanih uz žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja ( tekst promemorije je u prilogu op. Ft.). Potom je Franjo Talan, predsjednik Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, zahvalio domaćinima na očuvanju uspomene na progone i žrtve Drugog svjetskog rata i poraća te obilježavanje njihovih mjesta stradanja. “Dolazimo iz mjesta na kojem su, na grobištu Pancerica grobište spomen križem 1994. godine obilježili lovci lovačkog društva sv. Hubert Cestica, a uz spomenuto grobište od 2000. godine stoji i spomen kapela. Na tom grobištu komemoracije se u pravilu održavaju, od 1995. godine na drugu nedjelju mjeseca lipnja, a na području Varaždinske biskupije uz brojna grobišta postavljeno je više desetaka spomen križeva i obilježja. Zahvaljujući radu Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, posljednjih godina puno se učinilo da se žrtve ekshumiraju, identificiraju i dostojno i sa sprovodom pokopaju pa su tako danas ujutro predstavnici Ministarstva hrvatskih branitelja i članovi brojnih udruga koje vode brigu da se žrtve iz tog razdoblja ne zaborave, na groblju u župi Tomašica pokopali ekshumirane žrtve s tamošnjeg grobišta, a obred ukopa predvodio je mons. Vjekoslav Huzjak, biskup Bjelovarsko-križevački. Značajan doprinos na utvrđivanju istine o stradanjima i očuvanju uspomene na prešućivane žrtve Drugog svjetskog rata i poraća posljednjih nekoliko desetljeća dalo je i daje Hrvatsko žrtvoslovno društvo koje i preko svojih kongresa nastoji da se istina sačuva i prenese na mlađe generacije pa Vas sve pozivam da jedan od slijedećih kongresa posvetimo žrtvama i stradanjima na području Istre, odnosno Porečko i Pulske biskupije, rekao je Franjo Talan i još jednom zahvalio svima koji njeguju i čuvaju uspomenu na žrtve i stradanja.

Potom je o žrtvama grobišta jame Širočica govorio Tomislav Ferenčić koji je naglasio da uz ovu jamu uz koju smo sada postoji i jama Mandaljevica, a nakon toga pjesnik Ivan Klarić pročitao stihove vlastite pjesme posvećene žrtvama.

Komemoracija žrtvama kod jame Širočica završili smo molitvom koju je predvodio vlč Željko Zec, a potom smo se uputili natrag do crkve gdje smo se pjesmom Bože čuvaj Hrvatsku oprostili od naših domaćina i krenuli na završni dio našeg hodočašća, prema Pazinu.

6.  Groblje Moj mir Pazin –grob Bože Milanovića (1890.- 1980.)

Završni dio realizacije projekta „Spomen na žrtve Istre – grobište Tupljak“ , posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja s područja Istre posvetili smo u znak zahvale za doprinos prosvjećenju Istre i njenom pripojenju Hrvatskoj, don Boži Milanoviću, uz kojeg je pokopan i vlč. Antun Hek (1944.-2002.), čijom zaslugom je formiran „Pazinski kolegij“ i „nakladničko poduzeće“ dr. Josip Turčinović koji i danas djeluje u Pazinu. Na grob smo položili vijenac i zapalili svijeće, a potom je molitvu predvodio vlč. Željko Zec.

Oprostili smo se od vrijednog i agilnog župnika i zahvalili mu na susretljivosti i pomoći te nakon kraćeg odmora stigli do autobusa s kojim smo oko 18 sati krenuli prema Rijeci i potom prema Zagrebu i Varaždinu, a kući u Cestici stigosmo, prevalivši u dva dana oko 840 kilometara nešto prije pola noći, u nedjelju, 23. kolovoza 2020. godine.

Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, osnovano 20. rujna 2000. godine

Izvješće po dolasku s puta pripremio Franjo Talan, predsjednik Društva

Fotografije snimili: Ivan Budimir i Franjo Talan

Najave