Subota, 22 lipnja, 2024
Izdvojenomons. Štironja

Predstavljena treća knjiga iz edicije „Umjetničko blago istarske crkve“

Treća knjiga iz edicije „Umjetničko blago istarske crkve“, autora Ivana Matejčića, Nine Maraković i Željka Bistrovića, „Slikarstvo od 4. do 15. stoljeća“, predstavljena je u Poreču, u povijesnoj dvorani episkopija u sklopu kompleksa Eufrazijane, u četvrtak, 23. svibnja. Promocija je okupila predstavnike civilnih vlasti i čelne ljude kulturnih institucija Istarske županije.

Uvodno su se okupljenima obratili: ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac, predstavnica Ministarstva kulture i medija RH, pročelnica Konzervatorskog odjela u Puli Lorella Limoncin Toth, gradonačelnik Poreča Loris Peršurić, župan Istarske županije Boris Miletić te porečki i pulski biskup Ivan Štironja.

O projektu nastanka knjige govorili su: voditeljica projekta i članica uredništva mr. sc. Sunčica Mustač, dr. sc. Željko Bistrović, dr. sc. Nikolina Maraković, knjigu je predstavio prof dr. sc. Predrag Maraković, a na kraju se okupljenima obratio i glavni urednik cijele edicije „Umjetničko blago istarske crkve“, vrhunski autoritet povijesti umjetnosti u Istri, prof. dr. sc. Ivan Matejčić.

Ravnatelj Povijesnog i pomorskog muzeja Istre Gracijano Kešac je istaknuo kako je predmetno izdanje “veliko i značajno djelo za našu povijest i za našu kulturu”.  Uputio je riječ zahvale nakladnicima, Porečkoj i Pulskoj biskupiji, Istarskoj županiji, Arheološkom muzeju Istre i Nakladničkoj kući Josip Turčinović iz Pazina. Zahvalio je i “stručnjacima koji su odradili ogroman posao, koji su napisali tekstove, istraživali i fotografirali, jer je to jedan stručan znanstveni rad od velikog, ogromnog značaja. Posebnu zahvalnost istaknuo je prof. Matejčiću i mr. Mustač.

Pročelnica konzervatorskog odjela u Puli Lorella Limoncin Toth, skupu se obratila u ime Ministarstva kulture i medija RH. „Treća knjiga iz edicije Umjetnička baština istarskih crkava koja se večeras predstavlja javnosti, pruža značajan doprinos valorizaciji mozaika, zidnih slika, rukopisa te slika na drugim nosiocima, nastalima od 4. do 15. stoljeća, koje se stoljećima čuvaju u crkvama i samostanima na području sadašnje Porečke i Pulske biskupije. Mnoga od tih djela u velikoj mjeri nisu bila poznata širokoj javnosti, a dijelom niti stručnoj i znanstvenoj. Ponosni smo na ovo izdanje jer nam zorno pokazuje sve što baštini istarska crkva, ali smo ponosni i na sve napore koje čini Ministarstvo kulture i medija u financiranju brojnih projekata istraživanja, restauracije i obnove sakralnih spomenika naše županije. Već od samog početka osnivanja Konzervatorskog odjela u Puli 2000. godine kao prioritetni programi nametnuli su se skrb i obnova korpusa istarskog zidnog slikarstva, obnova kompleksa Eufrazijeve bazilike u Poreču te izrada programa restauracije sakralne pokretne baštine, a rezultati ovog dugogodišnjeg sustavnog rada fantastično su prikazani i u ovoj publikaciji koja se može pohvaliti interpretativno-relevantnim tekstovima, impresivnim fotografijama i profinjenim grafičkim oblikovanjem. Još jednom se zahvaljujem autorima i cijelom timu suradnika na uspješno obavljenom poslu jer je sada naša županija bogatija za još jedan temeljni priručnik koji daje potpuniji uvid u kulturno-spomeničko naslijeđe Istre“, rekla je Limoncin Toth te je zaključila izrazivši iskrene želje da u što skorije vrijeme budu predstavljene javnosti i ostale knjige koje se bave umjetničkom baštinom istarske crkve.

Loris Peršurić, saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Poreča je svoje obraćanje započeo izrazivši dobrodošlicu okupljenima, te zahvalom autorima izdanja. Naglasio je radost zbog realizacije tog djela „koje govori o umjetničkom, kulturnom i povijesnom naslijeđu koje imamo.“ Izrazio je zahvalnost na dobroj suradnji Grada Poreča, mjesnog muzeja i Restauratorskog zavoda te napomenuo brojne projekte obnove kulturnih spomenika u POreču, istaknuvši radove na kompleksu Eufrazijane, te skoru realizaciju obnove crkve Gospe od Anđela na Trgu slobode.

Župan Istarske županije Boris Miletić je podsjetio na početke rada na toj ediciji, koja je u 11 godina dala tri vrijedna izdanja. On je podsjetio na to „koliko su stručni suradnici i autori uložili vremena, volje, znanja i struke kako bi danas mogli prezentirati ovo djelo, a u principu ova djela govore o našoj povijesti“. „Danas, u ovim turbulentnim vremenima promjena u svijetu i te kako trebamo voditi računa o našoj baštini jer je to dio našeg identiteta“, naglasio je župan Miletić te je izrazio zahvalnost svim dionicima projekta. “Kada govorimo o zajednici, da li je to regionalna ili lokalna nebitno, samo zajednički, djelujući na ovaj način, mislim da možemo osigurati nekim budućim generacijama dio naše povijesti sažete, istražene, terenski obrađene i dokumentirane.“

Porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja započeo je zahvalom i čestitkom „svima onima koji su sudjelovali u ovom divnom, veličanstvenom djelu, od autora, suautora, urednika, suradnika, lektora, korektora, prevoditelja, fotografa, onih koji su potpomogli ovaj projekt, kao i svima onima koji su upriličili ovo večerašnje večer, ovdje, u ovom divnom povijesnom zdanju.“

„Papa Benedikt XVI., na susretu s predstavnicima umjetnika cijeloga svijeta 21. studenog 2009., u Sikstinskoj kapeli u Rimu poručio je prisutnim umjetnicima: ‘Vaš geniji svjedoči svijetu nadu i odraz beskonačnog. Umjetnost očituje ljepotu koja iz mrtvila budi čovjeka i vodi ga da se izdigne iznad granica čistoga estetizma, otvara srce nadi, gura ga prema nečemu višem, prema transcendentalnoj ljepoti sve do razmatranja obrisa lica Božjega.’“, citirao je biskup.

„Rekao bih da i ova knjiga, ovaj divni pisani spomenik, budi iz mrtvila, vraća nas u prošlost i daje nam smjernice za budućnost ovdje. Ovaj naslov zapravo govori o nečemu što možda nismo ni svjesni što znači, ‘Umjetnička baština istarske crkve’. Moje pitanje je uvijek ‘što je to Crkva?’ tako onda i ‘što je to ‘istarska crkva”? To je živi organizam. Hvala vam, dragi autori, što vi ovdje govorite zapravo o životu i upućujete na život. A života nema bez nade.  Zato bih želio da unatoč svemu ovome divnome što ovdje vidimo kroz ove slike i kroz tekstove, ne zaboravimo da smo i mi živi organizam koji ide dalje i koji treba budućim pokoljenjima ostaviti onu istu ljubav koju prepoznajemo u svim ovim slikama i umjetnosti koju susrećemo ovdje, u našoj dragoj Istri. Zato mogu samo poželjeti da nam ova knjiga, sa svim svojim sadržajima, bude susret s genijima umjetnosti koji su imali osjećaja za lijepo i uzvišeno, za transcendentalno, neka nama i našem vremenu bude poziv na budnost, da se znademo uzdići iznad svakodnevnih poteškoća i potreba, neka nam bude poziv i poticaj da se nikada ne prestanemo nadati“, zaključio je biskup.

Mr. sc. Sunčica Mustač, voditeljica projekta i urednica izdanja, je naglasila kako je za ovaj treći svezak iz edicije trebalo najviše vremena, što je i razumljivo jer je riječ o mozaicima, zidnim slikama, rukopisima i slikama na drugim nosiocima, koje se u vrlo malom broju nalaze u muzejskim ustanovama ili knjižnicama, a većinom su u sakralnim građevinama.

Kratko se osvrnula na sveobuhvatan posao koji su obavili stručnjaci, znanstvenici koji su doktorirali na temama koje obrađuju, „a potom je sve još jednom trebalo obići, napraviti terenske očevide, fotografirati, dokumentirati, napraviti nacrte, i sve to je iziskivalo dodatan trud i pažnju“. Ukazala je na činjenicu da namjerno koristi pojam ‘muzej na otvorenom’. „Po zakonu o muzejima to nije tako, ali kada gledate na koji način te crkvice funkcioniraju, sa župnicima koje čuvaju umjetnine, sa konzervatorima koje vode evidencijske kartice, koje rade inventare tih umjetnina, sa onim nonicama, ključarima, ključaricama koje pružaju posjetiteljima mogućnost da vide ta djela, sa župnim uredima, sakristijama koji su na neki način depoi, sve to zajedno govori nam da je riječ o jednom muzejskom pristupu, i da bi mi na taj način trebali te umjetnine doživljavati.“

U osvrtu na sam sadržaj naglasila je da bi to izdanje bilo ostalo samo na ideji profesora Matejčića, da nije naišao na razumijevanje i susretljivost pročelnika Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Vladimira Torbice, koji se zajedno s njim obratio biskupu Ivanu Milovanu i vlč. Iliji Jakovljeviću. „Svi zajedno smo krenuli u realizaciju ove edicije. Drago mi je da je biskupija imala u vidu o kakvom se kapitalnom dijelu radi, a tu su se uključili i Arheološki muzej, kao i Povijesni i pomorski muzej Istre.“ Izrazila je radost da su  svi koji su došli u doticaj s projektom, odlučili u njemu sudjelovati, te tako dati doprinos tom muzejskom aspektu, ali i vrednovati  konzervatorsku struku, jer „da nije konzervatora  ne bi  bilo niti materijala koji danas ovdje ovom knjigom prikazujemo“.

Pohvaljujući izdanje, prof. dr. sc. Predrag Maraković je rekao „znao sam da će biti dobro, a nisam znao da će biti toliko dobro. Ova knjiga je vrhunski proizvod iz dva razloga. Prvi, ključni i osnovni je znanstveno-stručni. Meni je otvoren jedan novi svijet otvoren. Čitajući tu knjigu, ono što sam znao, dobilo je novu dimenziju. Drugi razlog je zato što je knjiga stvarno kao predmet, kao proizvod vrhunski realizirana i tu je napravljen korak naprijed“. U tom vidu posebno se osvrnuo na likovnu i grafičku opremu, koje daju prigodu na novi način vidjeti neke crkve za koje će se mnogi začuditi, i činit će im se da tamo nisu bili. Govoreći pak o grafičkoj obradi, naglasio je kako se ovom edicijom grafički studio Sonda visoko plasirao, te je predložio da se ovakav način obrade zaštiti kao intelektualno vlasništvo.

Pohvalio je odabir suradnika, jer „morate imati znanstvenu etiku, skrupulu, da znate reći tko je najpozvaniji i tko je najkompetentniji. To je pitanje etike i znanstvene čestitosti i to treba prepoznati i pohvaliti. Vi se možete sakriti u nekim časopisima, možete nešto negdje objaviti, ali, kad izađe knjiga ovog formata sa ovakvom opremom, onda je to vaše ogledalo. Ono je zapravo vaša inventura vašeg znanstvenog rada.“

Dodao je kako je ova knjiga ujedno i pohvala znanstvenoj disciplini. „Ta mogućnost fokusiranja, pisanje kataloških jedinica je zapravo nešto što postaje ogled. Ova knjiga je još jedna pohvala disciplini kataloške jedinice. Tu je sve sadržano. I to je nešto najljepše što možete vidjeti. Nema viška.“  

„Ovu će knjigu, nadam se, čitati i iščitavati studenti i generacije. Ona nadilazi naše vrijeme, i ako smo je dugo čekali, s pravom smo je čekali. Očigledno mi ne radimo nešto ne za sebe, za svoju generaciju, nego puno duže i puno trajnije. Napravili smo nešto s čim se možemo ponositi, s čim se Istra može ponositi i s čim se Hrvatska treba ponositi.“

Na kraju je predstavljač, naglasio kako bi ovo izdanje trebalo predstaviti ovo na doličan način u Zagrebu, jer „to ova edicija i autori, i sve što je ovdje napisano, zaslužuje“. Nadovezujući se na to, podsjetio je, kako je svojevremeno projekt Istra Terra Magica trebao biti predstavljen u Klovićevim dvorima. „To osjećam kao dug. Mi moramo upoznati s vrijednošću ove baštine, s ovim dostignućima, zapravo čitavu Hrvatsku, čitavu Europu, čitav svijet. Ovo blago, koje je sad već poprimilo vrlo jasne konture i značaj, ono što je Istra, ta Terra Magica, ili, možemo reći Terra Picta, je nešto s čime se možemo slobodno podičiti i pohvaliti.“

Dr. sc. Željko Bistrović je ukazao na složenost zadatka, tj. istraživanja srednjovjekovne umjesnosti ovog područja. „Iako nam je ovo razdoblje vremenski blisko, zaprepašćujuće  je koliko se toga o toj temi ne zna. A zamislite samo, ako u toj temi postoji broj nepoznanica, koliko toga malo znamo o srednjovjekovnoj  umjetnosti Istre. „Ikonografija srednjovjekovne umjetnosti obiluje temama koje su nam danas bliske koliko i egipatski hijeroglifi“, rekao je izlagač te je naveo primjere takvih simbola „Živi križ u crkvi sv. Katarine u Lindaru, Ples mrtvaca u crkvi Majke Božje na Škrilinah kod Berma i Symbolum apostolicum u crkvi Svete Marije na Božjem Polju“.

 „Srednjovjekovna umjetnost slabo je poznata je u svome zemljopisno-povijesnom kontekstu“. Pojasnio je podatke koje je naznačavao uz pojedine nalaze, iz kojih se može pretpostaviti i naručitelj, odnosno uloga mjesnih vladara, te njihova povezanost uz Kastavsku slikarsku radionicu, što je i središnji predmet njegova znanstvenog interesa. Istaknuo je da su mnoge slikarske pojave u Istri ostale nedovoljno istražene te da je njegov, kao i prethodno Fučićev tekst, poziv na znanstveni dijalog, te nisu ni početak ni kraj znanstvene obrade istarskog gotičkog slikarstva. Dr. Bistrović je svoje izlaganje zaključio prigodnim zahvalama.

Dr. sc. Nikolina Maraković, suradnica na projektu je između ostalog istaknula da „su je uvijek fascinirali oslikani interijeri malih crkvica, pogotovo fragmentarni prikazi, fragmenti pojedinih ciklusa, fragmenti prikaza iz kojeg smo morali detektirati čitavu priču i koji zapravo u konačnici toliko puno govore o svemu ono što se kroz srednji vijek ovdje zbivalo. Kada sam pristupala pisanju tekstova za ovu knjigu, pitala sam se na početku što još uopće mogu reći, toliko toga sam napisala, toliko toga sam već rekla, ima li uopće nekakvog prostora, jesam li iscrpila sve što sam htjela reći i onda sam odlučila krenuti jednostavno, opušteno i nekako sam htjela da taj tekst bude što je moguće čitkiji, što je moguće razumljiviji, nisam htjela da bude tekst za stručnjake, za usko stručne specijaliste za slikarstvo ili općenito povjesničare umjetnosti nego zaista da bude napisan tako da bude razumljiv i da ga razumije puno šira publika, ja stvarno mislim da je to publikacija koju će rado svaki ljubitelj Istre i svaki ljubitelj srednjovjekovlja, svaki ljubitelj slikarstva imati na svojoj polici, čitati i možda povremeno konzultirati“.

Prof. dr. sc. Ivan Matejčić, glavni uredni cijele edicije, naglasio je važnost fotografije koja i u ovoj ediciji dokazuje da je slika jača od riječi, te se može reći da je „ovo knjiga u slikama“. Vraćajući misao na važnost istarskih freski, ispričao je jednu crticu od prije dvadesetak godina. Prigodom posjeta generalnog tajnika UNESCO-a Istri, u pratnji tadašnje ambasadorice pri UNESCO-u Vesne Ghirardi-Jurkić, postavljeno je pitanje mogućnosti uvrštavanja freski na UNESCO-vu listu. Odgovor je bio „niz spomenika koje vi zovete istarske freske dostojno prezentiran od strane sve tri države na kojima se nalazi ima velike šanse da se upiše u UNESCO-vu listu svjetske baštine“. Zaključio je izrazivši nadu da će možda ovo izdanje donijeti taj, ili neki drugi vrijedan kulturološki rezultat.

Prof. Matejčić je potom uručio primjerak knjige uvaženim uzvanicima.

Program je vodio Šandor Slacki, a glazbeni obol manifestaciji izvedbom klasičnih skladbi na gitari dao je Matej Tomrecaj, učenik 6. razreda Umjetničke škole Poreč.

Projekt „Umjetnička baština istarske crkve“ ima za cilj istražiti, valorizirati i prezentirati cjelokupnu sakralnu baštinu koja se nalazi na području današnje Istarske županije, dijela geografske Istre. Podijeljena je prema temama na: kiparstvo, slikarstvo, arhitektura i umjetnički obrt, ukupno je planirano 7 knjiga. Projekt se provodi u kontinuitetu od 2013. godine, uz najveću financijsku podršku Istarske županije, kojoj su se pridružili Porečka i Pulska biskupija, Istarska kulturna agencija, Arheološki muzej Istre, Regija Veneto i Ministarstvo kulture RH. Na projektu sudjeluju stručnjaci i znanstvenici specijalizirani za određena područja, a kao rezultat opsežnih istraživanja u sklopu projekta svake se tri godine tiska po jedna knjiga. Urednik cijele serije je prof. dr. sc. Ivan Matejčić. Do sada su u seriji monografija objavljene knjige „Kiparstvo I.“ i „Kiparstvo II.“ Od 2019. uređivanje monografije i njezinu distribuciju preuzeo je Povijesni i pomorski muzej Istre, odnosno, Odjel muzeja Kuća fresaka u Draguću, pod vodstvom Sunčice Mustač. Te godine započinje rad na trećoj knjizi koja nosi naziv „Slikarstvo I.“, treći volumen sadrži opsežne i detaljne tekstove o izabranim lokalitetima s mozaicima i zidnim slikama koji se nalaze na području Istarske županije i koji su nastali u razdoblju od 4. do 15. stoljeća. Svi tekstovi rezultat su istraživačkog i terenskog rada koji su u posljednje četiri godine provodili autori Željko Bistrović, Nikolina Maraković, Nina Kudiš, Ivan Matejčić i Sunčica Mustać, pri čemu su Matejčić i Mustač ujedno i urednici knjige. Autor fotografija je porečki fotograf Ivo Puniš. Knjiga je tiskana u zagrebačkoj tiskari Denona, a prijelom potpisuje dizajnerski studio Sonda d.o.o. iz Vižinade.

Na predstavljanju je najavljeno da je u pripremi i četvrta knjiga Umjetničke baštine istarske crkve – „Arhitektura I“ istog uredničkog dvojca Matejčić – Mustač.

G. Krizman

Prilog, Vijesti iz života Crkve, HKR, od 9:35

Najave