Subota, 20 srpnja, 2024
Duhovna zvanjaNovosti

Poreč: Mlada misa o. Stefana Leopolda Bodetića, OSPPE

O. Stefano Leopold Bodetić, OSPPE, proslavio je u nedjelju, 30. lipnja, u porečkoj katedrali Uznesenja Marijina svoju mladu misu. Prigodnu homiliju izrekao je pavlin o. Jure Josipović, OSPPE, iz pavlinskog samostana u Svetom Petru u Šumi. Uz mladomisnika su koncelebrirali: provincijal Hrvatske pavlinske viceprovincije o. Ivan Šarić, kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić, župni vikar katedralne župe vlč. Boško Čatlak te više redovnika pavlina iz hrvatskih i inozemnih samostana.

Uvodni pozdrav i dobrodošlicu mladomisniku te svima okupljenima izrekao je katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić. On je pozdravljajući koncelebrante i okupljeni Božji puk, poseban pozdrav uputio roditeljima mladomisnika, ocu Nevenu i Majci Mirjani, te obitelji i rodbini.

Na početku homilije propovjednik je čestitao mladomisniku na njegovoj hrabrosti, ustrajnosti. Naglasio je, kako svatko ima svoj put, ali „taj se put u  konačnici isplati. Svi mi se u crkvi radujemo i slavimo, ali put do tog veselja uvijek je zahtjevan“. Posvijestio je, kako nije jednostavno postati svećenik. „Razne napasti koje nudi svijet, pa vlastita slabost, vlastita grešnost s kojom se borimo, koju nosimo i puno drugih stvari kao da nam stoje na putu da u konačnici dođe do ovoga trenutka“.

„Mlada misa je svojevrstan kraj nečega: jedna cjelina je završena, a u isto vrijeme nešto počinje, nešto je ispred tebe. To što je ispred tebe, na to si se pripremao tijekom bogoslovije. No na neke stvari ne možeš biti pripremljen,  za neke stvari koje ćeš sresti nitko te nije učio. Tako dolazimo u trenutak kao jaki, a ne mudri, i onda se snalazimo, jer ne znamo kako nešto reći, nekome pristupiti. Na početku svećeništva nalazimo se kao na nekoj raskrsnici, i ponekad ne znamo odabrati ispravno“, rekao je o. Josipović obraćajući se mladomisniku. No, ohrabrio ga je, kako je izazov novoga pred svima nama, jer svaki dan donosi nešto drugačije.

Vraćajući misao na mudrost, propovjednik je ukazao na misna čitanja, te podsjetio kako su kršćani u prvim stoljećima slavili mudrost.

„Slušali smo kako se i Isus našao u novom danu, u novoj situaciji te se u njoj mudro snalazi. Pavao ističe, kako je Isus bogat u svome božanstvu, no u svojoj osobi bio je siromašan, tj. pristupačan, onaj koga se na ulici može dotaknuti, jer siromaštvo i sirotinja je nešto što je blizu, a nekima i odbojno. Ali, Isus u svojoj pristupačnosti daje nam najukusnije plodove svoga božanstva: ozdravljenje, Riječ Božju, sakramente. Pristupačni su ti Božji proizvodi. I to je u konačnici svećenik. On nije nitko drugi, doli onaj koji čini pristupačnim plodove Božje“, naglasio je propovjednik. Podsjećajući na Carla Acutisa, citatom kako se svi „rađamo kao originali, ali umiremo kao kopije“,  o. Josipović je posvijestio, kako Isus upravo po svoj Riječi, po svoj pristupačnosti želi obnoviti našu originalnost.

„Isusova pristupačnost nam želi posvijestiti da je On još uvijek aktualan. Da je evanđelje i sve ono što čitamo u njemu, aktualno, pristupačno, vidljivo, i da nije stvar prošlog svršenog vremena. Isus je aktualan zahvaljujući svećeniku. Isus je prisutan, on je među nama zahvaljujući upravo čovjeku koji je poslušan Božjoj riječi i daje da ga Duh Sveti vodi i u konačnici da bude njegova prisutnost među nama“, rekao je propovjednik, te se na kraju još jednom obratio mladomisniku i poželio da „Isusova prisutnost i aktualnost po Njegovim sakramentima bude vidljiva i u tvome svećenstvu“.

Prije otpusnog blagoslova čestitku mladomisniku izrekao je katedralni župnik Pranjić. On se je nadovezao na poruku Evanđelja iz dnevnih misnih čitanja te je naglasio da je poslanje svećenika prije svega da preko sakramenata Crkve spašava one koji su duhovno mrtvi, koji ne vide smisao svoga života. Poželio mu je da bude „revan, mudar, pametan, hrabar, ustrajan, pristupačan, odvažan i da može naviještati ljudima 21. stoljeća da je Krist uskrsnuo poradi čovjeka“. Nakon čestitke vlč. Pranjić je mladomisniku uručio prigodni dar te je sve okupljene pozvao na druženje nakon mise u atriju bazilike.

Provincijal Hrvatske pavlinske viceprovincije o. Ivan Šarić je u čestitanju progovorio o tome kako Bog pomaže da se napravi prvi korak, bilo prema duhovnom zvanju, bilo prema drugim velikim životnim odlukama. „Dragi brate, prepusti Gospodinu putove svoje, On će sve voditi, a kad se prepustimo Bogu nigdje nam ne može biti loše, jer, ‘stvoreni smo na sliku Božju’“. Zahvalio je roditeljima i obitelji mladomisnika, te je istaknuo važnost obitelji općenito. Zahvalio je i Porečkoj i Pulskoj biskupiji, „u kojoj je niklo ‘gorušičino zrno’, jer netko je zalijevao, a to su svećenici ove biskupije koje je mladomisnik tijekom odrastanja slušao. I to se razvilo u ovo što danas slavimo. Svim svećenicima koji su te doveli do ovog dana od srca zahvaljujem“, rekao je provincijal te je čestitku završio zahvalom okupljenim vjernicima koji su živa Crkva te ih je pozvao na molitvu za svećenike.

U svom završnom zahvalnom govoru mladomisnik je u prvom redu zahvalio Bogu i Nebeskoj Majci Mariji. Potom je zahvalio roditeljima, Mirjani i Nevenu, te bratu i sestri na podršci i pomoći. Zahvalu je i uputio nonićima. Zahvalio je redovničkoj obitelji te im je zahvalu uputio na poljskom jeziku. U nastavku je zahvalio svoj župnoj zajednici porečke župe, prisjetio se pokojnog porečkog župnika Petra Pahovića te je zahvalu uputio nekadašnjem župniku, danas zadarskom nadbiskupu mons. Milanu Zgrabliću. Zahvalio je sadašnjem župniku i župnom vikaru na organizaciji toga slavlja.  

Nakon općenitog mladomisničkog blagoslova mladomisnik je polaganjem ruku podijelio pojedinačni blagoslov subraći, rodbini te prijateljima i znancima.

Leopold Stefano Bodetić rođen ne u Poreču 6. 12. 1997. Godine 2017. pristupio je pavlinskom redu. Za svećenika je zaređen u Poljskoj 25. svibnja ove godine. „Glavni poticaj na odabir duhovnog zvanja je bio Božji poziv kojeg sam kroz vrijeme otkrivao“, rekao je mladomisnik, a na pitanje ‘Zašto baš pavlinski red?’ otkriva da je „htio pristupiti nekom monaškom redu“. Obzirom da u Hrvatskoj postoje samo dva, pavlini i benediktinci, odabrao je pavline jer su oni ipak aktivni u pastoralu. „No, odabravši pavline vidio sam da je to bio Božji plan, da me je on stavio na taj put.“ Ono što očekuje os svog svećeništva i svog redovništva je „sve one koje mi Bog stavi na put, voditi Njemu.“

G. Krizman

Najave