Četvrtak, 2 svibnja, 2024
Poruke biskupa

“Poniznost će spasiti svijet.” – Božićna poruka biskupa Kutleše, 2019.

Toliko smo naviknuti na božićne događaje da nas toliko čudnih paradoksa i zapanjujućih “apsurda” ne uspijeva iznenaditi i zadiviti. Ipak moramo biti svjesni da niti jedno ljudsko biće nikada ne bi uspjelo osmisliti ovakav Božji ulazak u naš svijet.

Da se nas ljude pitalo sigurno bismo zamislili velebni Božji ulazak u naš svijet. Tu bi bili grandiozni setovi, tisuće ljudi, palače, trube i povorke koje bi vidio cijeli svijet! Sve bi bilo spremno za Njegov dolazak!

Pravi Božić nas zadivljuje svojom jednostavnošću. Ako razmislimo o tome koliko je to različito od bilo kojeg ljudskog standarda, ne možemo nego ostati zadivljeni. Čak i nekoliko detalja koji se blago podudaraju s našim predodžbama tako su podcijenjeni. Čini se da samo nekoliko skromnih duša čista srca to primjećuju.

Zatim slijedi siromaštvo i potpuno poniženje. Dolazi kao novorođenče. Da! Bog dolazi kao dijete! Ne samo da se Gospodin nije rodio u palači, kao što bi bilo očekivano. Rodio se u štali nedaleko od životinja; stvarno u štali, tamo dolje ispod nekog svratišta, dok su iznad ljudi bili udobno smješteni.

Da, velika je to tajna. Zašto sve to? Zašto tako skriveno? Zašto tako skromno? Zašto dolazi tako jednostavno i neprimjetno? Zašto ta “tiha noć”? Jednom riječju to je poniznost.

Kako pobijediti ljudsku oholost i bahatost? Poniznošću! Tama ne može nadjačati tamu; samo svjetlost to može učiniti. Mržnja ne može pobijediti mržnju; samo ljubav to može učiniti. A oholost neće nadvladati oholost; samo poniznost to može učiniti.

Što ima s ovim oholost? Sve! Sotona je oholo rekao: “Neću služiti!” Adam i Eva neposlušni u svojoj oholosti Bogu kažu: “Ne, nećemo dozvoliti da nam se naređuje što ćemo činiti. Sami ćemo za sebe odlučivati što je dobro i zlo i nitko nam neće zapovjediti, pa ni Bog koji mi je dao sve.” Ovo je oholost. I Bog će je poniziti. Rođen je u vrlo neznatnom mjestu, u velikoj neimaštini i siromaštvu. Prepoznaje Ga samo nekoliko “neznatnih” i nepoznatih mudraca.

Da, to je Božji put. Mi ljudi pokušavamo pobijediti vatru vatrom, nasilje većim nasiljem, mržnju većom mržnjom, kriminal većim kriminalom, a zločin donosi uvijek zločin i krug nasilja se neprekidno ponavlja. U nastojanju da pobijedimo svoje neprijatelje, postajemo sve sličniji njima i Zlo pobjeđuje bez obzira na to tko pobijedio. Bog pobjeđuje mržnju ljubavlju, tamu svjetlom, osvetu milosrđem a oholost poniznošću. Poniznost pobjeđuje oholost jer oholost redovito sama bezglavo upada u svoje vlastite zamke. 

I tako ovog Božića Gospodin dolazi ponizno, tiho, gotovo neprimjetno. Njegove su metode krajnje nerazumljive današnjem oholom svijetu, kojim upravlja oholi čovjek. Ali On se pojavljuje u svom zbunjujućem paradoksu. Trebamo se moliti i pokajati da bismo Ga barem malo razumjeli.

Usred sveg ovog paradoksa, gdje poniznost pobjeđuje oholost, dolazi blagoslov za one koji su dovoljno ponizni da ga čuju: i na zemlji mir ljudima dobre volje (Lk 2, 14). Iako su mnogi anđeli to govorili samo je bilo nekoliko poniznih koji su željeli to čuti.

Zato ovog Božića, ako si dovoljno ponizan naći Isusa u skromnosti i neočekivanoj stvarnosti njegova rođenja, On ima dar za tebe, a to je mir i duševno ozdravljenje. Ali to je dar koji mogu prepoznati samo ponizni. To nije dar koji ćemo pronaći u oholosti vlastitog uspjeha i bogatstva. Ozdravljenje i punina milosti dolaze samo u poniznosti. Oholost je otrov, a poniznost je lijek.

Najveća ozdravljenja i najdublji izvori mira nisu došli iz vlastite snage, već iz naše slabosti, iz teških i bolnih trenutaka našeg života, iz onih trenutaka kada smo bili dovoljno ponizni da istinski zamolimo: „Bože pomozi mi!“

Ovog Božića Gospodin ulazi u našu bol. Nalazimo ga u siromaštvu, poniženju, pa čak i odbacivanju. Nalazi se na skromnom mjestu, spilji u koju se moramo sagnuti i kleknuti kako bismo  došli do njega. Poniznost je nužna da bismo nadvladali našu oholost i bahatost. „Poniznost“ će spasiti svijet.

Onima koji su ponizni Bog pruža svoju ruku kako bi ih uzvisio i ozdravio. Na ovom poniznom mjestu, s poniznim Bogom dolazi i do našeg ozdravljenja.

Svim vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje, od srca želim čestit i blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu.

Dražen, biskup

 

“L’umiltà’”salverà il mondo.” – Messaggio di Natale di Sua Eccellenza mons. Dražen Kutleša, vescovo di Parenzo e Pola

Siamo talmente abituati agli avvenimenti natalizi che tanti strani paradossi e sorprendenti „assurdità“ non riescono a sorprenderci e meravigliarci. Comunque, dobbiamo essere coscienti che nessun essere umano sarebbe riuscito ad escogitare una tale entrata di Dio nel nostro mondo.  

Se fosse stato chiesto a noi uomini sicuramente avremmo immaginato un entrata grandiosa di Dio nel nostro mondo. Ci sarebbero state scenografie grandiose, migliaia di persone, palazzi, trombe e cortei che vedrebbe tutto il mondo! Tutto sarebbe pronto per il Suo arrivo!

Il vero Natale ci meraviglia con la sua semplicità. Se pensiamo a quanto sia diverso da qualsiasi standard umano, non possiamo che rimanere meravigliati. Anche alcuni dettagli che lievemente combaciano con le nostre visioni sono cosi sottovalutati. Sembra che solo poche anime umili di cuore puro notano ciò.

Poi segue la povertà e l’umiliazione totale. Viene sotto le spoglie di un neonato. Si! Dio viene sotto le spoglie di un bambino! Non solo non è nato in un palazzo, come sarebbe stato da aspettarselo. E nato in una stalla vicino agli animali; davvero in una stalla, laggiù sotto una locanda, mentre sopra le presone erano sistemante comodamente.

Si, è un grande mistero. Perché tutto ciò? Perché cosi nascosto? Perché cosi umile? Perché viene in modo così semplice e impercettibile? Perché questa “notte silenziosa”? In una parola questa e umiltà.

Come sconfiggere la superbia e l’arroganza umana? Con la modestia! Le tenebre non possono sovrastare le tenebre; solo la luce può farlo. L’odio non può vincere l’odio, solo l’amore può farlo. E La superbia non può sovrastare la superbia, solo l’umiltà può farlo.

Cos’ha a che fare la superbia con questo? Tutto! Satana ha detto con superbia “No servirò!” Adamo ed Eva disobbedienti nella loro superbia dicono a Dio “No, non permetteremo che ci venga ordinato cosa fare. Decideremo da soli cos’è il bene e il male e nessuno ci impartirà ordini, nemmeno Dio che ci ha dato tutto.” Questa è la superbia. E Dio la umilierà. E’ nato in un luogo molto insignificante, in grande povertà e miseria. Lo riconoscono solo alcuni “insignificanti” e sconosciuti re magi.

Si, questo e il sentiero di Dio. Noi uomini cerchiamo di vincere il fuoco con il fuoco, la violenza con maggior violenza, l’odio con maggior odio, la criminalità con maggior criminalità, ma il crimine porta sempre il crimine e il cerchio della violenza si ripete all’infinito. Nel tentativo di vincere i nostri nemici diventiamo sempre più simili a loro e il Male vince indipendentemente da chi ha vinto. Dio vince l’odio con l’amore, le tenebre con la luce, la vendetta con la misericordia e la superbia con l’umiltà. L’umiltà vince la superbia perché la superbia cade regolarmente dissennatamente nelle proprie trappole.

E cosi questo Natale Il Signore viene umilmente, silenziosamente, quasi impercettibilmente. I suoi metodi sono estremamente incomprensibili al mondo d’oggi, governato dall’uomo arrogante. Ma Lui appare nel suo confondente paradosso. Dobbiamo pregare e pentirci affinché possiamo riuscire a capirlo almeno un po’.  

In mezzo di tutto questo paradosso, dove l’umiltà vince la superbia, viene la benedizione per coloro che sono abbastanza umili per sentirlo: e in terra pace agli uomini di buona volontà (Lc 2,14). Anche se molti angeli lo dicevano, erano solo in pochi gli umili che hanno desiderarono sentirlo.

Perciò in questo Natale, se sei abbastanza umile da trovare Gesù nell’umiltà e nella sorprendente realtà della sua nascita, Lui ha il regalo per te, la pace e la guarigione spirituale. Ma e un regalo che possono riconoscere solo gli umili. Non è un regalo che troveremo nella superbia del proprio successo e della propria ricchezza. La guarigione e la pienezza della grazia vengono solo nell’umiltà. La superbia è il veleno e l’umiltà è la medicina.  

Le più grandi guarigioni e le più profonde fonti di pace non provengono dalla propria forza, ma dalla nostra debolezza, dai momenti difficili e dolorosi della nostra vita, da quei momenti quando eravamo abbastanza umili per pregare veramente: ”Dio aiutami!”

Questo Natale Dio entra nel nostro dolore. Lo troviamo nella povertà, nell’umiliazione, addirittura nel ripudio. Si trova in un luogo modesto, nella caverna ove dobbiamo abbassarci e inginocchiarci per arrivare a lui. L’umiltà e indispensabile per sovrastare la nostra superbia e arroganza. “L’umiltà’” salverà il mondo.

A coloro che sono umili Dio porge la sua mano per innalzarli e guarirli. In questo luogo umile, con il Dio umile avviene anche la nostra guarigione.

A tutti i fedeli, e a tutti gli uomini di buona volontà auguro di cuore buon Natale e felice anno nuovo.

Dražen, vescovo

Najave