Oproštajna misa p. Alfonsa Orlića

U nedjelju, 18. rujna 2016. godine, na misi poldanici u samostanskoj crkvi pazinskog Franjevačkog samostana Marijina Pohođenja vjernici Pazina oprostili su se od dugogodišnjeg gvardijana p. Alfonsa Orlića. P. Alfons proveo je u tom samostanu proveo više od tri desetljeća, od čega dvije kao đak Pazinskog sjemeništa, a kasnije kao redovnik, ispovjednik i prijatelj Pazinaca.

Ovako su oproštajnu misu na facebook stranici samostana zabilježili njegova subraća redovnici koji su preuzeli upravljanje samostanom: „Na današnjem euharistijskom slavlju smo se oprostili od našeg Fra Alfonsa Orlića koji je u ovom samostanu služio više od 30 godina kao svećenik i dvije godine kao đak. Te dvije godine nosi u srcu osobito kao svjedok profesorskog djelovanja bl. Miroslava Bulešića. A ovih trideset kao iskreni prijatelj, ispovjednik i svećenik u službi vjernicima Porečke i Pulske biskupije. Potekla je i po koja suza, a na spontanom agape susretu nakon mise potekla je i pjesma zahvale. Znamo da pater Alfonso ne prati ovaj virtualni svijet ali mu mi i na ovaj način od srca zahvaljujemo . Fra Alfonso će, sigurni smo, aktivno i vjerno nastaviti svoju franjevačku i svećeničku službu na otoku Košljunu, a mi ga pratimo svojim molitvama sigurni da će i on pratiti nas.“

O p. Orliću, povodom njegovo odlaska iz Pazina nekoliko svojih sjećanja u rukopisu nam je dostavio jedan naš svećenik, uz želju da bude potpisan jednostavno kao „Jedan Pazinac“, a mi smo, uz dopuštenje, te natuknice malo nadopunili.

Ovih je dana Pazin napustio naš priznati i cijenjeni p. Alfons Orlić i preselio se na franjevački otočić Košljun pored Punta na Krku. Najduže vremena od svih franjevaca koji su stanovali u pazinskom samostanu živio je i revno pastoralno djelovao on, u tom velikom i svima nama u Pazinu i okolici dragom samostanu iz XV. stoljeća. U njemu su kroz dugo vrijeme neprekidno i skromno živjeli te duhovno i pastoralno djelovali mnogi franjevci, a pripadali su raznim svojim Provincijama iz Dalmacije, Istre i Slovenije, pa čak i iz Italije za vrijeme talijanske okupacije nakon Prvog svjetskog rata od 1918. do 1945. godine.

P. Alfons je od svih prošlih i nekadašnjih pazinskih franjevaca najduže živio i pastoralno uzorno djelovao u tom samostanu kroz više od 30 godina. Sada, iz poslušnosti prema svojim poglavarima, u osmom desetljeću života, seli se na Košljun. U zadnje je vrijeme živio sam u velikom i skladno uređenom pazinskom samostanu, uvijek aktivan i na raspolaganju svima koji su ga trebali. Rođen je u Puntu na Otoku Krku. Klasičnu gimnaziju završio je u nekadašnjem Pazinskom sjemeništu u prvim godinama njegovog postojanja. Svećenički red primio je, po rukama nadbiskupa Frane Franića, u Splitu 1. kolovoza 1954. godine. Službovao je po raznim dalmatinskim krajevima. Dvaput je u svojoj franjevačkoj provinciji Sv. Jeronima obnašao službu provincijala.

Na molbu biskupa Nežića prihvatio je da bude ispovjednik sjemeništaraca u nekadašnjem Pazinskom sjemeništu, pa je zato u taj zavod dolazio svaki tjedan. U to je vrijeme svake subote tadašnjim sjemeništarcima dolazio držati i poučne duhobno-teološke instrukcije koje su svi rado slušali. Bio je izuzetno aktivan u nastojanjima duhovne izgradnje i vjernika i sjemeništaraca.

U Pazinu i okolici bio je svima veoma drag i poštovan zbog svoje strpljivosti i velikodušnosti, uvijek spreman pomoći onima koji su dolazili k njemu na duhovni razgovor, na ispovijed ili za druge potrebe. Svećenici iz Naše Porečke i Pulske biskupije vrlo često su ga zvali i za pomoć kao dobrog propovjednika i pastoralnog djelatnika, a on je nastojao svima spremno i bratski doći ususret.

On je u Pazinskom samostanu mnogo godina u suradnji sa drugim našim svećenicima vodio kateheze na zaručničkim tečajevima priprave za brak. Pod njegovim vodstvom i brigom započela su i Hodočašća bolesnika te starijih i nemoćnih osoba u pazinskom samostanu, koja se neprekidno održavaju od 1971. godine, a uobičajeno se nakon misnog slavlja u samostanu upriliči i prigodno druženje uz okrepu.

Svoj dijamantni svećenički jubilej proslavio je na svoj imendana, na sv. Alfosa, 1. kolovoza 2014. godine.

Pazinski župljani neće ga sigurno zaboraviti, a ostati će u dobroj uspomeni i u drugim župama po Istri. Svi koji smo ga izbliza poznavali bit ćemo mu uvijek zahvalni za sve duhovno dobro što je kao svećenik i franjevac činio među nama.

Roječima “Od sveg srca želimo da mu milosrdni Bog bude velika nagrada i sada i u Vječnosti.”, zaključene su natuknice našeg svećenika o p. Alfonsu.

Ovim zaključnim željama se pridružuje i Tiskovni ured uz jedno veliko, iskreno HVALA za svaku gestu, za svaki dan njegovog neumornog i požrtvovnog djelovanja u Porečkoj i Pulskoj biskupiji…