Nedjelja, 3 ožujka, 2024
Duhovna zvanjaNovosti

Medulin veličanstvenim sprovodom ispratio dugogodišnjeg župnika Močiboba

Misu zadušnicu i sprovod pok. vlč. Ante Močiboba je u Medulinu 1. veljače 2023. predvodio umirovljeni porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan uz koncelebraciju tridesetak svećenika, te uz nazočnost impresivno velikog mnoštva ljudi koji su tom skromnom i samozatajnom svećeniku došli odati zahvalnost za sve što je tijekom gotovo šest desetljeća svećeništva činio ‘ljudima na dobrobit i Bogu na slavu’.  Koliko su žitelji, a ne samo vjernici Medulina, voljeli i poštivali svog župnika najzornije govori činjenica da je mjesto za vrijeme njegovog sprovoda posvema utihnulo, stalo. I kolege svećenici izrazili su posebnu počast preminulome, 4 su istarska svećenika nosila lijes do izvan crkve. Ondje su počasnu stražu preuzeli članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Medulin u svečanim odorama. Nepregledno mnoštvo je u pogrebnoj povorci krenulo glavnim ulicama prema Placi, glavnom mjesnom trgu. Ondje su ispred zgrade Općine čekali svi djelatnici općinske uprave te su izrazili počast pokojniku i pridružili se povorci.  Sprovodu su, osim sadašnjeg načelnika općine Ivana Kirca, nazočila i dva prethodna načelnika općine.

Biskup Milovan je pozdravio okupljeno mnoštvo vjernika koji su se okupili u medulinskoj župnoj crkvi da u vjeri i sabranosti s kršćanskog nadom i molitvom isprate preminuloga svećenika vlč. Antu Močiboba, te mu tako iskažu poštovanje i iskrenu zahvalnost za sve što je učinio u ovoj župi u kojoj je bio župnik 47 godina.

Podsjećajući na lik sv. Agneze, zaštitnice župe, biskup je posvijestio kako je pokojni svećenik Ante časteći sv. Agnezu tijekom godina, sigurno sve dublje doživljavao kako redoviti kršćanski život svećenika i vjernika laika nije trenutni poziv na neki herojski čin pa ni mučeništva, nego je to „svakodnevna ustrajnost u vršenju vlastitih dužnosti, iskazivanju dobrote, solidarnosti i strpljivosti s bližnjima, u odgoju djece,  u brizi za starije i bolesne, u nošenju vlastitoga životnoga križa“, rekao je, te nastavio „naš vlč. Ante ustrajao je u svom svećeničkom radu i služenju cijeloga života, ostajući na župi u Medulinu i nakon svoje zlatne mise, sve dok ga tjelesne sile nisu počele napuštati. Ustrajan u vjeronaučnom radu s djecom i mladima, u naviještanju vjere, u posjećivanju obitelji, brinući se za ljepotu liturgijskih slavlja i uređivanje crkvenih prostora, a kao intelektualac i čovjek knjige uvijek zauzet oko crkvenoga tiska surađujući godinama u Službi riječi, uređujući Istarska Danicu, uređujući župnu stranicu. Bio je to svećenički život sav posvećen služenju Crkvi i ovoj župi“.

U duhu Isusovih riječi “neka se ne uznemiruje srce vaše, vjerujte u Boga i u mene vjerujte, idem pripraviti vam mjesto. Ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja”, biskup je rekao kako je Gospodin došao i uzeo k sebi našeg svećenika i brata Antu. „Naime, biti stalno u Isusovom društvu, to je ona slava za koju je Isus molio Oca, ‘Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom da gledaju moju slavu’. Te riječi Isusa Dobroga pastira, govori o njegovoj želji da i njegovi učenici budu uvijek s njim,  i ovdje u vremenu i u vječnosti, u zajedništvu Presvetoga Trojstva gdje je već i sv. Agneza i toliki drugi sveci i blaženici svi koji su živeći svoje obične ljudske dane ovdje na zemlji ustrajali u življenju vjere, nade i ljubavi“.

Homiliju je biskup zaključio riječi zahvale Bogu za plemeniti život vlč. Ante, kao i zahvale pokojniku za njegovo vjerno služenje našoj Crkvi i našem narodu.

Mons. Vilim Grbac se od pokojnika oprostio u ime klera Porečke i Pulske biskupije. Osvrnuo se na životni put pok. Vlč. Ante od školovanja u Pazinu, studija u Pazinu, Zagrebu i Rimu gdje i zaređen za svećenika 10.10. 1965., do prve službe u župnoga vikara u župi Poreč, da bi potom bio imenovan župnim vikarom u župi katedrala u Puli. Župu na kojom je proveo 47 godine preuzeo je 10. rujna 1971., a nakon umirovljenja 13. rujna 2018. do smrti boravio je u Svećeničkom domu Betanija.

Vjerujem da će ga mnogi s velikom zahvalnošću pamtiti u svim župama u kojima je služio, a posebno u ovoj župi sv. Agneze u kojoj je služio 47 godina.  Tijekom svojega svećeničkog života tumačeći poruke evanđelja, nastojao je kršćanske vrednote živjeti i svjedočiti  svima koji su mu bili povjereni. svi koji su ga imali čast upoznati pamtit će ga kao odgovornoga i dosljednog svećenika kojemu je uvijek na prvom mjestu bio čovjek i njegove potrebe. Mnogi će ga pamtiti kao svećenika za kojega vrednote kao što su pravednost, poštenje, istina nema alternative. Te vrijednosti je bio spreman braniti u svako vrijeme i pred svima. Vjerujem da će mnogi u njemu prepoznati čovjeka koji nikad nije tražio od drugih ono što sam nije bio spreman učiniti, i biti. Svi znamo da je vlč. Anti pisana riječ bila iznimno važna u pastoralnom radu, smatrao je da je taj medij, kao i novi digitalni mediji, zahvalno sredstvo za prenošenje i širenje kršćanskih vrijednosti i vrednota, rekao je Grbac, te podsjetio kako je pokojnik bio i predsjednik IKD Juraj Dobrila, da je uređivao Ladonju, a do smrti bio urednik Istarske Danice.

Predstavnica obitelji izrekla je zahvalu pokojniku za svu pažnju i velikodušnost koji im je pružio, te što im je bio najljepša lekcija o ljubavi skromnosti i poštovanju. U ime obitelji izrekla je zahvalu Biskupiji, te svima koji su vlč. Antu pratili na duhovnome putu i svima koji su ga došli ispratiti.

Predstavnik župe Medulin i dugogodišnji suradnik vlč. Ante, Simeon Ukotić je naglasio kako je u 52 godine koliko je proveo u blizini vlč. Močiboba kao pomoćnik, zvonar, kućni majstor, vozač i netko kome se uvijek mogao povjeriti, puno toga naučio.Također je podsjetio, kako se odlaskom sa župe vlč. Ante zanimao za događanja u Medulinu, te da je uvijek naglašavao kako želi biti pokopan uz one koje je i sam ispraćao.

Na kraju mise zadušnice, župnik Župe Medulin, vlč. Hrvoje Okadar, zahvalio je okupljenima na dolasku te pokojniku za svako dobro koje je za života učinio.

 Vlč. Močibob pokopan je, po vlastitoj želji, na medulinskome groblju Sveti križ, u grobnicu koju je za njega poklonila Općina Medulin. Tijekom govora na kraju mise napomenuto je da je da je medulinsko groblje dobilo ime Sveti Križ upravo zalaganjem vlč.  Močiboba.

 G. Krizman

Najave