KRIŽNI PUT U ARENI

U subotu uoči Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje, 28. ožujka, i ove je godine održan Križni put u pulskoj areni. Kao i prošle godine, uoči početka Velikog tjedna, u simbolično vrijeme u 15 sati, vrijeme Isusove smrti, povorka s križem, koju je noseći križ predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. Dio povorke za križem i s križem bili su svi oni koji su se ove godine od postaje do postaje izmjenjivali noseći križ: svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi, franjevački kandidati, vjeroučitelji, obitelj Pašalić-Pula, obitelj Zović iz Gračišća, obitelj Beriša iz Poreča, bračni par Žulj iz Pule, djelatnici hospicija, „Kuća milosrđa“,  „Pazinski kolegij“, katolički skauti i mladi. Pjevanje su predvodile časne sestre iz Zagreba i Splita, Službenice Milosrđa (Ančele). Tekst križnog puta napisao je vlč. Darko Zgrablić.

U uvodu u pobožnost biskup Štironja uputio riječi pozdrava i razmišljanja: „Dragi hodočasnici, štovatelji svetoga Križa, braćo i sestre u Kristu! Sve vas srdačno pozdravljam i izričem dobrodošlicu na Križni put u ovoj drevnoj Pulskoj areni. Poseban pozdrav vama koji ste stigli iz daljega, izvan Istre, iz susjednih biskupija. Poseban pozdrav sestrama Službenicima milosrđa – Ančelama. Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, i svima vama, dragi hodočasnici koji ste se okupili.

Okupili smo se, kao vjernici, u radosnu zajedništvu, sa željom da svoje životne križeve sjedinimo s križem našega Spasitelja Isusa.“

Veliki tjedan donosi mnoga razotkrivanja. Mons. Štironja je nastavio: „U napetosti između prihvaćanja i odbacivanja, između vjere i nevjere, između ljudskih spletkarenja i Božjih planova, stoji križ, istinski znak Kristove ljubavi koji je osporavan unatoč tomu što je izvor spasenja. Kristova smrt zajedno s križem preobražava se u znak pobjede. Križ koji je pripravljen za mučenje Sina Božjega nije znak poraza nego vrhunac darivanja i Božje ljubavi prema palim i izgubljenim ljudima. Križ, koji je bio znak smrtne osude i mučenja, nije više teret nego je postao put iz patnje prema uskrsnuću, put iz tame prema svjetlu. U križu prepoznajemo Boga koji je ljubav, Boga koji se približio čovjeku, ušao u našu bol, preobrazi ju i učinio snagom za novi život.“

Potaknuo je sudionike pobožnosti: „Dok slijedimo postaje križnog puta, ne promatrajmo ih samo kao događaj iz prošlosti, nego prepoznajmo u njima svoje vlastite križeve, padove i podizanja; prepoznajmo svoje strahove i sumnje, svoje borbe, pobjede i poraze, svoje vlastite padove, podizanja i sve životne borbe. Sjedinimo ih s Kristovom patnjom, u vjeri i nadi da nijedna naša patnja nije besmislena, pogotovu kada svoja trpljenja predamo Kristu i sjedinimo ih s njegovim trpljenjem i s njegovom ljubavlju.“

Mons. Ivan Štironja zaključio je: „Neka nas, braćo i sestre, ovaj križni put ojača u vjeri, neka u našim srcima probudi nadu, i zapali plamen Kristove ljubavi, kako bismo poput tolikih Božjih ugodnika mogli svjedočiti da križ nije kraj nego početak novoga života. Neka nam ova pobožnost bude na spasenje naših besmrtnih duša, za mir u svijetu, za nova svećenička i redovnička duhovna zvanja, za sve nas i za sve naše koji se preporučuju u naše molitve i žrtve.“

U nadahjujućem prostoru drevne Arene izmjenjivala su se razmišljanja, molitve i pjesma. Križni put je molitva i pobožnost u kojoj se razmatra Isusova muka, njegovi posljednji trenuci zemaljskoga života. Arene su bile mjesta muka, borbi, ali i društvenih događanja. Znademo koristiti i izraz „u areni života“. Pobožnost križnog puta sve to želi uključiti, sve trenutke života, zajedničkih i osobnih, sve ono što nas muči i tišti, želimo prožeti snagom Kristova križa i njegove ljubavi.

„Prikazujemo ti ovu pobožnosti za sve… obitelji, bolesne, svijet, društvo, domovinu, patnike, one koji trpe, za one koji Boga ne doživljavaju blizim zbog križeva u svome životu.

Klanjamo ti se, slavimo te i hvalimo. Danas ti otvaramo sve prostore svoga bića, svoje srce. Želimo biti potpuno tvoji. Želimo u svjetlu tvoga križa gledati svoj život. Želimo ti danas predati sve tamne prostore, sve polutame, sva zamračenja našeg života, sve svoje strahove, krivnje, nesigurnosti, probleme, malodušja, sve bojažljivosti, svoje polovičnosti, svoju grešnost, svoju neustrajnost. Toliko toga ima, Isuse, što nas udaljuje od tebe.

Danas želimo ne samo ostati korak do tebe, danas želimo ne samo da nas dotakneš – prožmi nas Isuse i natopi naše živote svojom ljubavlju s križa. Pomozi nam gledati i vidjeti svoje bližnje, svakog čovjeka kojeg stavljaš u naš život – tvojim očima, da u svakom čovjeku vidimo njegovu ljepotu. Daruj nam milost da u očima svakog čovjeka kojeg staviš na naš put – vidimo tebe, vidimo čovjekovo srce i nutrinu. Pomozi nam primijetiti svakoga tko je u potrebi, na poseban način u potrebi srca i duše. I zato te molimo: Oslobodi nas, Isuse, na ovom križnom putu od zatvorenosti u svoj život.

Hvala ti za svaki križ koji nam otvara oči, hvala ti za svaki križ koji nas približava k tebi. Oslobodi nas od svakog zla. Ispuni nam srce radošću zbog onog dobra. Otvori nam oči za toliko dobrote u svijetu. Otvori nam oči da primjećujemo sve ono dobro u srcima i životima ljudi. Ozdravljaj nas, Isuse. Ozdravi naše srce. Progovori i našem srcu danas: „Ne boj se! Ne boj se! Ja sam s tobom! Imenom sam te zvao! Ne boj se! Ja sam te otkupio! Ti si moj! Ne boj se!“

Molimo te, na ovom križnom putu uđi u sve dubine našeg srca, posveti nas, preobrazi nas, daj da budemo što sličniji tebi. Da pobjeđujemo u svim kušnjama i napastima, da budemo svjetlo ovoga svijeta, sol i grad kojem ti daješ snagu, koji ti ispunjaš mirom, koji ti blagoslivljaš. Molimo te, Isuse, posveti nas svojim križem, ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.“