Ponedjeljak, 27 svibnja, 2024
Miroslav BulešićNovosti

Kringa o svetkovini Uznesenja dobila relikvije bl. Miroslava Bulešića

Od danas u ovoj crkvi neće samo odzvanjati govor o bl. Miroslavu, već će kroz relikvije biti omogućeno da vi, dragi vjernici Kringe i svi posjetitelji ove crkve, budete u doticaju s bl. Miroslavom; da mu se molite i da ga častite, rekao je vlč. Jakovljević te je podsjetio da je bl. Miroslav Bulešić u toj crkvi propovijedao 9. srpnja 1944., na mladoj misi vlč. Bože Milanovića, ml., sina te župe.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, u subotu, 15. kolovoza 2020., ove je godine posebno svečano proslavljena u Kringi gdje je to ujedno i župni blagdan. Tamošnja je župna crkva tom prigodom dobila relikvije bl. Miroslava Bulešića za javno štovanje, a ujedno je time obilježen i prvi dan Devetnice bl. Bulešiću koja se moli u brojnim crkvama diljem Porečke i Pulske biskupije ali i u mnogima župama diljem zemlje, napose u onima koje imaju blaženikove relikvije.

U Kringi je relikviju u crkvu svečano unio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. On je zatim predvodio i misno slavlje, a prigodni nagovor izrekao je vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, vlč. mr. Ilija Jakovljević. U koncelebraciji su bili vlč. Ivo Borić, policijski kapelan kapelanije „Sv. Kvirina Sisačkog“ u Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj i župnik, vlč. Stipan Bošnjak. U homiliji, u kojoj je kroz elemente blaženikova života studiozno i nadahnuto protkao temeljne aspekte svetkovine Uznesena Blažene Djevice Marije,  vlč. Jakovljević još jednom pokazao plodove svog dugogodišnjeg predanog rada kao vicepostulator, čime se ujedno profilira kao jedan od ponajboljih suvremenih živućih poznavatelja lika i djela našeg najmlađeg blaženika.

Propovjednik je homiliju započeo citiravši Elizabetin usklik pri susretu s Marijom: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“, Bog je Mariju predodredio, izabrao i posvetio kako bi mogla biti majka Sina Božjega; kako bi ovdje na zemlji bila jedina dostojna da po njoj dođe Spasitelj svijeta. Također, u drugom koraku ona je postala ne samo majka sina Božjega, već ju je Isus dao i nama za majku, rekoa je vlč. Jakovljević.

Danas, o blagdanu Velike Gospe, Marijina Uznesenja na nebo, ovdje u ovoj župnoj crkvi, okupili smo se da proslavimo našu nebesku Majku Mariju i da na trajno štovanje izložimo relikvije bl. Miroslava Bulešića; zahvalni smo župniku vlč. Stipanu Bošnjaku na promicanju kulta bl. Miroslava i što je zatražio da ova župa ima njegove relikvije, rekao je propovjednik te je potom pojasnio važnost relikvija, koje su vidljivi trag vječnosti na zemlji, vidljivi trag proslave Boga u životu pojedinca. Neka relikvije bl. Miroslava sve Vas još snažnije povežu s Bogom, jer se Bog na najizvrsniji način proslavio po životu bl. Miroslava, naglasio je propovjednik.

 Od danas u ovoj crkvi neće samo odzvanjati govor o bl. Miroslavu, već će kroz relikvije biti omogućeno, da vi dragi vjernici Kringe i svi posjetitelji ove crkve, budete u doticaju s bl. Miroslavom; da mu se molite i da ga častite, rekao je vlč. Jakovljević te je podsjetio da je bl. Miroslav Bulešić u toj crkvi propovijedao 9. srpnja 1944., na mladoj misi vlč. Bože Milanovića, ml., sina te župe. Vlč. Milanović i bl. Bulešić rođeni su iste godine, s tek dvadesetak dana razlike, a vlč. Milanović preminuo je u lipnju prošle godine u 99. godini života i 75. svećeništva.

 Od danas ćete vi dragi Križanci moći pred njegovim relikvijama moliti za vaše potrebe, moći ćete moliti bl. Miroslava da Vas zagovara u Vašim nevoljama i kušnjama. Dok se budete molili pred relikvijama bl. Miroslava vi ćete doticati dio neba; dio proslavljene Crkve prema čemu svi mi težimo. Bl. Miroslav nije svetost postigao samo kroz mučeništvo. Mučeništvo je kruna svetosti. Mnogi su bili ubijeni, mučeni; ali ne možemo govoriti o njima kao o svetcima; već kao o žrtvama određenih sustava. Ova župa imala je svoje nevine žrtve u II. svjetskom ratu, jedan od njih je vlč. Šime Milanović, podsjetio je vlč. Jakovljević, koji je ujedno i biskupijski povjerenik za popis žrtava II. svjetskog rata i poraća.

Slaveći blagdan Velike Gospe i mi smo došli u ovu crkvu da se pred njezinim likom molimo za svoje potrebe. Svatko od nas danas želi moliti da nas u našem kršćanskom hodu zagovara naša Nebeska Majka Marija, svatko od nas ima bezbrojna iskustva u kojima ga je zagovarala naša Nebeska Majka. Jedan od velikih štovatelja Blažene Djevice Marije bio je naš bl. Miroslav, ali i mnogi drugi koje je Crkva proglasila svetim, kao što je sv. Ivan Pavao II.

Blaženi Miroslav je svaku svoju životnu poteškoću i kušnju, a imao ih je i kao čovjek i kao svećenik, iskomunicirao s bl. Djevicom Marijom. Svako svoje razmatranje, kako vidimo u njegovom Duhovnom dnevniku, završavao je s obraćenjem Gospi. Ostvario je put svetosti jer je molio da ga Gospa zagovara u njegovu životu. A mi danas, izlažući relikvije bl. Miroslava imamo dva sigurna puta svetosti: put svetosti naše nebeske Majke Marije i put svetosti bl. Miroslava, koji je nastojao slijediti Marijin put svetosti. Na tom putu svetosti nećemo biti pošteđeni patnje i poteškoća, ali ćemo imati uvijek uzor i pomoć u Gospi i našem Miroslavu. Poput njih trebamo biti svjesni da put svetosti nije put ostvarenja vlastitih želja, već volje Božje.

Čuli smo kako Elizabeta završava svoj pozdrav Mariji: „Blažena ti što povjerova, da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Marija je povjerovala, vjerovala i ostala do kraja vjerna. I mi smo danas došli na ovo slavlje nošeni vjerom, vjernički stojimo pred Gospinim likom i molimo. Obraćamo se Gospi da nas ona zagovara i isprosi sve ono što nam je potrebno. Bl. Miroslav joj se često obraćao ovim riječima: „Majko moja, budi mi u pomoći.“, citirao je propovjednik zapis iz Duhovnog dnevnika bl. Miroslava od dana  24. 10. 1944.

 

Bl. Miroslav nije molio da ga Gospodin oslobodi od patnje, već je molio da ga Gospodin učini dostojnim mučeništva. Ne mora svako mučeništvo biti obilježeno prolijevanjem vlastite krvi, ili kako se još naziva – crveno mučeništvo. Postoji i bijelo mučeništvo na koje smo svi pozvani, a sastoji se u tome, kako je rekao bl. Miroslav, da „svaku ranu zamotamo u bijeli omot ljubavi“. Naši su životi puni rana koje samo si sami nanijeli, ali koje su nam nanijeli i drugi. Miroslav nas poziva da svaku tu ranu zamotamo u bijeli omot ljubavi. Bl. Miroslav živio je one evanđeoske vrednote koje ne može nijedan sustav uništiti, jer te vrednote su vječne. Godine 1944. bl. Miroslav piše svećeniku Paviću: „Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane.“ A znamo tko je Ljubav. Bog je ljubav, kako nas uči Sveto Pismo. Propovjednik je potaknuo okupljene da se zapitaju ‘tko ili što je danas tvoja rana: roditelji, djeca, susjed, supružnik, župnik, župna zajednica; bolest, nerazumijevanje u obitelji,  COVID 19; nedostatak vjere, oholost, traženje da sve bude onako kako ja to želim?’ Zamotaj svaku tu ranu u bijeli omot ljubavi – u Boga. Molimo danas zagovor bl. Miroslava da nam pomogne svaku našu ranu zamotati u bijeli omot ljubavi. Bl. Miroslav je molio Gospu da svaku njegovu ranu zamota u bijeli omot ljubavi – u Boga, naglasio je vlč. Jakovljević.  Tko nam bolje zna previti naše duševne rane od Gospe? Tko nas bolje može razumjeti od Majke? Marija nam svakodnevno pomaže da ustanemo, da ustanemo iz beznađa, očaja; da si povratimo radost i volju za život. Molimo našu Nebesku Majku da nam povrati ljubav kako bi mogli svakog ljubiti. Svaki put kad nemamo ljubavi za svoje bližnje to je znak pomanjkanja vjere. Molimo nju, na Nebo Uznesenu, da nas ona zagovara i da podari mir našim obiteljima.

Što je bila snaga bl. Miroslava da može oprostiti i podnijeti mučeništvo?, nastavio je propovjednik. Odgovor možda najbolje ocrtavaju riječi koje je izgovorio na oproštaju iz župe Kanfanar u veljači 1947. godine: „Predrago braćo, dvije vam uspomene puštam: Euharistiju i Mariju. Euharistiju primajmo i Vi i ja, bl. Gospu molimo i Vi i ja! Tu ćemo se naći, time ćemo biti združeni.“. Euharistija i Gospa i danas su nas ovdje ujedinili. Došli smo ovdje potaknuti našom pobožnošću prema bl. Djevici Mariji da slavimo Euharistiju. Da bi mogli slaviti euharistiju, potrebno je da imamo otvoreno srce za Boga, kao što ga je imala Marija.

Vlč. Jakovljević je homiliju zaključio citiravši bl. Miroslava, uputio je molitvu u ime svih okupljenih Nebeskoj Majci Mariji riječima koje je blaženik izrekao u homiliji o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije u Svetom Ivanu od Šterne 1944. godine:

„Majko, naša nebeska, daj nam Tu milost: da Te mi do svršetka našeg života častimo i slavimo, daj da razumijemo i da shvatimo ono što nam je jedino potrebno: da se spasimo, da se čuvamo od grijeha, da ne bismo oskvrnuli svoju dušu, ni zamazali svoje tijelo nekim grijehom, već da bismo uvijek čisto živjeli. Majko, daj da naša srca teže na nebo, gdje nas ti čekaš sa Svojim Sinom, s Bogom Ocem našim, sa anđelima i svecima, da možemo se tako i mi združiti i uživati onu radost i veselje, koje se daje onima koji su za nebo, i u nebu. Majko naša, moli i zagovaraj za nas. Amen.“

Na kraju misnoga slavlja prigodne zahvale izrekao je župnik, vlč. Stipan Bošnjak, a potom je, uz poštivanje svih epidemioloških mjera i preporuka, održan ofer, čašćenje relikvija.

(Txt i foto: G. Krizman)

 

Najave