Istarski liječnici proslavili blagdan sv. Luke

U srijedu, 18. listopada, blagdan sv. Luke evanđelista svečano je proslavljen u pulskoj crkvi sv. Pavla apostola gdje se nalazi sjedište istarske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva „mons. Marcel Krebel“. Obilježavanje je započelo misnim slavljem koje je predvodio vlč. Josip Kolega, duhovnik u pulskom „Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u zajedništvu s župnikom domaćinom, pulskim dekanom preč. Milanom Mužinom.

Predvoditelj je u prigodnoj homiliji, govoreći o sv. Luki ev. naglasio kako je on, kao liječnik koji se brine za čovjeka u svim aspektima života, nadasve liječio kod ljudi teški križ napuštenosti, on je jedini ostao s apostolom Pavlom, kad su ga svi drugi napustili.  Obraćajući se okupljenim liječnicima propovjednik im se zahvalio na svemu što čine u svom plemenitom pozivu, te poželio neka ih prati zagovor sv. Luke.

Po završetku misnog slavlja u župnoj dvorani održano je izlaganje na temu „Čuda s teološkog i medicinskog stajališta“. Prvi dio predavanja, s teološkog aspekta, izrekao je vlč. Kolega. On je pojasnio razliku između naravnog i nadnaravnog, naglasivši kako je naravno on što pripada čovjekovoj biti, a u nadnaravno spadaju darovi koji se ne duguju naravi, istaknuvši kako je naravno i nadnaravno supstancijalno sjedinjeno jer čovjek po svojoj naravi traži nadnaravno. Istaknuo je potom da nadnaravno ne poništava zakone naravnog, već ih, Božjim djelovanjem, jednostavno nadilazi. Poslužio se pritom nekim poznatijim primjerima čudesnih znamenja zapisanih u Bibliji. Zaključio je podsjetivši kako je iznad svega, najvažniji aspekt čuda njegova intencija – da ljudima podari ili učvrsti vjeru.

Izlaganje s medicinskog stajališta održao je dr. sc. Dragan Trivanović, dr. med. specijalist internist, voditelj Odjela internističke onkologije s hematologijom. On je, kroz niz primjera, iz svoje liječničke prakse, ali i koristeći poznata svjetska istraživanja na temu, predstavio i pojasnio više slučajeva striktno medicinski neobjašnjivih poboljšanja kliničke slike pacijenta, spontane regresije ili nestanka bolesti. Istaknuo je napose da se o „čudu“, ili neobjašnjivom fenomenu u medicini danas, ali napose u onkologiji, može govoriti ako postoje potrebni citološki i histološki dokazi, vjerodostojni prikazi stanja prije i poslije te potvrda nezavisne stručne provjere.