Srijeda, 22 svibnja, 2024
Novosti

Druga relikvija bl. Bulešića u Subotičkoj biskupiji

Na Nedjelju Dobrog Pastira, 30. travnja 2023. godine, Župa sv. Jurja u mjestu Vajska,  u Subotičkoj biskupiji dobila je relikvijar s relikvijom bl. Miroslava Bulešića. Svečanu misu poldanicu predvodio je vicepostulator kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića vlč. Ilija Jakovljević. On je Župi Vajska poklonio relikvijar u kojem je donio relikviju. To je druga relikvija bl. Bulešića u Subotičkoj biskupiji, prva koja je zatražena iz te biskupije čuva se u sjemeništu u Subotici.

Na početku mise sve nazočne pozdravio je župnik domaćin vlč. Goran Vilov. Poveznica te župe iz Vojvodine s Istrom je vlč. Stipan Bošnjak, svećenik rodom iz mjesta Vajska, koji je također koncelebrirao, a koji je već dugi niz godina na službi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, u župama Kringa i Muntrilj u Pazinskom dekanatu.

U ime Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji svečanom euharistijskom slavlju i čašćenju moći prisustvovala je Karolina Bašić, predsjednica Izvršnog odbora. Događaj su uveličali mjesni vjernici u šokačkoj i mađarskoj narodnoj nošnji te članovi HKUD „Antun Sorgg“ iz Vajske uz prisustvo predsjednika Udruge Mladena Šimića. Slavlju su nazočili i predstavnici Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Marin Piuković i Dario Bošnjak.

„Danas kad Crkva proslavlja Nedjelju dobrog pastira i kad molimo za nova duhovna zvanja u našoj Crkvi, a vi na osobit način za novog pastira – biskupa; ova župna zajednica na trajni spomen i štovanje dobiva relikvije bl. Miroslava Bulešića, svećenik i mučenika; iz drage nam Istre“, rekao je preč. Jakovljević na početku homilije.

                „Lik bl. Miroslava sjaji neugasivim svjetlom vjere i oprosta kao sjajna zvijezda Danica nad ovim našim prostorima i u našim narodima. Toliko je bio uronjen u Boga, sav je svim srcem i dušom pripadao Bogu. Nakon svećeničkog ređenje bilježi u Duhovnom dnevniku: „Nisam htio pustiti ništa za se, već sam htio sve Tebi darovati, moj Bože.“, citirao je predvoditelj, te je nastavio, „Kojeg li divnog uzora nama svećenicima i kršćanima.“

„Kao svoje mladomisničko geslo uzima zaziv iz molitve Oče naš: „Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!“ Njegovo pastoralno, župničko djelovanje je usmjereno da se ovdje na zemlji što više naviješta Božja riječ. Zato njegovo propovijedi odišu stalnim pozivom na kršćanski život: ljubav, oprost, zajedništvo u obitelji, pomirbu. To su univerzalne vrijednosti, a posebno nas kršćana. Iako je vrijeme drugog svjetskog rata, Istra je okupirana od fašista i nacista, on traži od ljudi da se ne osvećuju, ne mrze jedni druge. U svojoj Duhovnoj oporuci poručuje svojim neprijateljima: „Moja osveta je oprost!“ To nije neka fraza, već plod duhovnog života i sjedinjenja s Kristom. Krist nas ne ljubi zbog naših zasluga, naše pravednosti. Već zbog toga što je On sama ljubav i iz te ljubavi se daje za nas. Iz ljubavi umire za nas, kako bi razorio smrt i nas spasio.“

„Ne bojim se mučeništva, već ga žudim“

                U prvoj godini svog svećeništva on žarko moli, a to je i zapisao u Duhovnom dnevniku, „Gospodine, moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim.”. Mučeništvo je kruna svetačkog života bl. Miroslava. Nije postao blažen jer je nožem zaklan u Lanišću nakon sv. krizme. Usudim reći da je on svoje mučeništvo isprosio od Gospodina. On iz ljubavi prema Kristu žudi za mučeništvom, ali ne da bi se glava izgubila uzalud, već u čvrstoj vjeri za spasenje vlastite duše i bližnjih.

„Za svećenika zaređen je u travnju 1943. godine, kad u svijetu bjesni drugi svjetski rat“, podsjetio je preč. Jakovljević. „Pripravljajući se na svećeničko ređenje u duhovnim vježbama bilježi: „Moj Bože, koliko mana u meni!“ On ne traži mane u svijetu, kod drugih ljudi; kako bi opravdao svoje postupke. Već traži svoje mane kako bi Bog te „tamne“ strane njegova života preobrazio, ozdravio, iscijelio i nanovo preporodio da bude sveti Kristov svećenik. Ide dotle čvrstim stavom i odlukom: „Prije smrt nego grijeh i nevjernost.“ Ostat će takav cijelog svog života.“

                „Sve nas, koji iščitavamo Duhovni dnevnik, njegove propovijedi i nagovore zadivljuje s kojim žarom živi svoje svećeništvo a onda i djeluje. Nastoji u svakom čovjeku, a to je vrijeme rata, ne gledati koju uniformu nosi, već biti samaritanac na Istarskom tlu zavijajući kako sam kaže svaku ranu u bijeli omot ljubavi. Njemu je stalo da se čovjek obrati, a iznad svega onaj koji se udaljio od Boga. Uvijek poziva na držanje i vršenje Božjih zapovijedi.“

„Nastojao je biti svakome prijatelj i brat, bez obzira na nacionalnost“

„Kako je jedan sjemeništarac, bogoslov i onda kao svećenik „uspio“ postati mučenik i blaženik?“, zapitao se propovjednik. „Odgovor na ovo pitanje nalazimo u njegovom Duhovnom dnevniku gdje se jasno zrcali duhovni put jednog mladog bogoslova i svećenika. On se nije bavio politikom i strankama. On je nastojao biti svakom čovjeku, bez obzira na njegovu nacionalnost prijatelj i brat. Nije gledao je li netko Hrvat ili Srbin. Nego je želio da jedan i drugi budu pravi kršćani i dobri ljudi. To žele sve Crkve, da njezini članovi budu pravi kršćani i ljudi. Bl. Miroslavu je uvijek uzor bio Isus Krist. Sebe kao svećenika je doživljavao i to jest po sakramentu sv. reda, kao Drugi Krist. Zato je mogao nagon svećeničkog ređenje zapisati: „onda sam osjetio da moje ruke nisu više moje, već da su Bogu darovane; onda sam opazio da moja usta nisu [više] usta moja, već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino. “ Bl. Miroslav je po sakramentu svećeničkog ređenja u Isusu pronašao novi identitet svog postajanja i djelovanja.“

„Svaku ljudsku dušu zamotati u bijeli omot ljubavi“

„Bl. Miroslav nastojao je slijediti Isusu Kristu ne samo po primanju sv. reda prezbiterata, da bude svećenik, već da spremno podnese mučeništvo poput Krista. On nije u svom svećeničkom životu težio za boljom župom ili službom, već da ranjenom i ispaćenom narodu u Istri, zatiranom od fašista i nacista, donese radosnu vijest spasenja. Drugi svjetski rat ostavio je velike rane na ljudskim dušama i vrijeme poraća „mirisalo“ je po mržnji i osveti. Bl. Miroslav je često ponavljao: „mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane.“ Za njega možemo reći da je u svojim župama bio istarski Samaritanac koji je nastojao svaku ljudsku ranu zamotati u bijeli omot ljubavi. Znamo da je Bog ljubav. Bl. Miroslav je nastojao svaku ljudsku dušu zamotati u bijeli omot ljubavi. Kojeg li divnog uzora i nama danas. Jesmo li mi danas spremni vlastite rane i rane našeg društva i svijet zamotati u bijeli omot ljubavi- u Boga? Zato nam je potrebna vjera. To može onaj koji vjeruje u Boga.“

„Drago braćo i sestre, darujem Vam ove relikvije koje neka budu vidljivi znak Božje prisutnosti. Kad Vas boli duša, kad se otvore rane u Vašem srcu, u među ljudskim odnosima i narodima; dođite pred ove relikvije i molite zagovor bl. Miroslava da mognete oprostiti kako biste mogli ljubiti. Nema sreće bez oprosta; nema suživota bez ljubavi i poštovanja“, rekao je propovjednik te je naglasio, „Svima nam u tome može uzor biti bl. Miroslav.“

„U župama gdje je djelovao nastojao je svima biti prijatelj i duhovni otac. Bio je jasan u kršćanskom nauku, požrtvovan u djelima milosrđa. Okupljao je djecu i mlade, osnivao pjevačke zborove te sav se dao na duhovni preporod svojih župa. Ovim riječima je opisao lik bl. Miroslava Bulešića papa Franjo u svom Apostolskom pismu: „revni pastir, vješt odgojitelj mladih i neustrašivi svjedok prvobitnosti Evanđelja.“

„Na kraju molim Trojedinog Boga i blaženu Djevicu Mariju koju je Miroslav posebno častio da ove relikvije svima nama koji pred njima stojimo i molimo izmole milost oprost i bratske ljubavi. Bio bih najsretniji da se čudo koje je potrebno za kanonizaciju dogodi na ovom području. Relikvije bl. Miroslava se nalaze sad na dva mjesta u Subotičkoj biskupiji.“

Molitva blaženiku za mir i jedinstvo

„Bl. Miroslave, s strahopoštovanjem i ljubavlju danas izlažemo tvoje časne relikvije u ovoj Župi i Biskupiji. Molim te, isprosi milost oprosta svima koji žive na ovom području i daj da živimo u miru i jedinstvu kao Kristovi učenici. Nama kršćanima izmoli od Boga dar pomirenja i zajedništva da jedni druge priznajemo braćom i sestrama“, zaključio je propovjednik, zavapivši molitvu blaženom Miroslavu.

Djeca izvela scenski prikaz Bulešićevog života

Svečanosti je prethodila trodnevnica koja je započela 27. travnja. Prve večeri je misno slavlje predvodio vlč. Željko Šipek. I naredna dva dana misu su predvodili svećenici rodom iz te župe.

Trećega dana trodnevnice, na kraju misnoga slavlja djeca u narodnim nošnjama su izvela izuzetno dobro razrađen scenski prikaz temeljnih trenutaka života bl. Bulešića, u kojem je jedan mladić, obučen po uzusu  klera u Bulešićevo vrijeme, u reverendu i roketu te s biretom na glavi, izvrsno prikazao lik tog mladog svećenika blaženika, a mlade interpretatorice čitale su zapise o njegovom životnome putu kao i misli koje je on zapisao u Duhovnom dnevniku.

Pjevanje je predvodio župni zbor, uz animatore i glazbenike Oratorija u Selenči, koji je uvježbala i vodila s. Kristina Ralbovsky. Živi ures bili su djeca i mladi župe Vajska u nošnjama Hrvata Šokaca, ali i druga dva katolička naroda: Roma i Mađara. Djecu je pripremila katehistica i župna pomoćnica Amalija Šimunović. Organizacijski dio liturgijskog događaja vodio je član župne zajednice Dario Bošnjak, u suradnji sa ostalim članovima te mjesnim članovima Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.

Župna crkva sv. Jurja u mjestu Vajska sagrađena je 1842. godine. Velika obnova crkve izvršena je 1958., i u novije vrijeme od 2005. do 2009. godine.

G. Krizman/ Subotička biskupija

Najave