Nedjelja, 14 travnja, 2024
Hodočašća

Dijecezansko hodočašće pjevača na Mariju Bistricu

Prvo hodočašće, ujedno i duhovna obnova, za članove župnih zborova Porečke i Pulske biskupije održano je u subotu, 21. ožujka 2015. Osamstotinjak pjevača, zajedno s tridesetak  svećenika, predvođeni ordinarijem mons. dr. Draženom Kutlešom, hodočastili su u nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke.

Nakon dolaska i kraćeg obilaska hodočasnici su se okupili u crkvi svetišta na pobožnost krunice koju je vodio porečki dekan preč. Rikad Lekaj, a desetice su predmolili vjernici iz raznih dekanata.
Točno u podne, najavljeno svečanim oglašavanjem zvona svetišta, započelo je svečano misno slavlje koje je predvodio mons. Kutleša uz koncelebraciju okupljenih svećenika.
Uvodnim pozdravom okupljenima se obratio rektor bistričkog svetišta mons. Zlatko Koren, naglasivši kako je ovo prvi put da u svetište hodočaste pjevači iz cijele jedne biskupije te pohvalivši pjevanje okupljenih. Nadodao je i nekoliko posebnosti kojima su Zagrebačka nadbiskupija i Porečka i Pulska biskupija povezane, uz ostalo nedavnom beatifikacijom najmlađih hrvatskih blaženika bl. kardinala Stepinca i bl. Miroslava Bulešića, te činjenicom da je pomoćni zagrebački biskup mons. dr. Valentin Pozaić naslovni biskup Pićanske biskupije.
Mons. Kutleša je u prigodnoj homiliji istaknuo neophodnost postojanja osjećaja za grijeh kao preduvjeta za uspješnu molitvu. Kako bi potkrijepio netočnost uobičajenog shvaćanja da su grešnici samo kradljivci, ubojice ili kriminalci biskup je pojasnio aspekte grijeha u životima običnog čovjeka. Na pitanje ‘što je grijeh?’ propovjednik je kao odgovor obrazložio pet različitih riječi koje se u Novom Zavjetu koriste za grijeh. Uobičajena riječ za grijeh, hamartia označava gađenje, ali, isto tako i promašiti cilj. Donoseći primjer lika iz knjige engleskog književnika Charlesa Lamba, biskup je oslikao dinamiku propusta u ljudskom životu: od „on će napraviti nešto“, u mladenaštvu, čovjek se ubrzo nađe u zrelim godinama kada za njega govore „on bi mogao napraviti nešto kad bi htio“, no neminovno dođe i vrijeme kada se o čovjeku govori „on je mogao nešto napraviti da je htio“. Prije ili kasnije svi dođemo u situaciju da žalimo zbog nečeg što smo još mogli učiniti u životu, a nismo. Najčešće su to propusti i pogrešni stavovi prema članovima obitelji i bližnjima. Temeljem toga vidimo, zaključio je biskup, grijeh nije nešto što su izmislili teolozi već je grijeh jednostavno nešto čime je prožet život, neki naš nedostatak u sferi onoga što bi trebali ili morali biti. Druga riječ koju Novu Zavjet koristi za grijeh, je parabasis, što znači koračanje preko crte. U tom kontekstu potrebno se je zapitati, stojim li na pravoj crti koja razdvaja pošteno od nepoštenog, istinu od laži, izvrćemo li, ili izbjegavamo istinu riječju ili šutnjom?,napomenuo je biskup. Treći izraz za grijeh je paraptoma što znači okliznuti se, pasti. On označava situaciju u kojoj se nađemo iznenada, a potom ‘otkližemo’ daleko od istine i pravde, prijestup je to izabiranja krivoga puta kada smo mogli odabrati pravi. Četvrta riječ za grijeh je anomia, bezakonje, Grijeh je to čovjeka koji zna zakon, zna moralna pravila, a ipak ih krši. Stari rimski pisac Ovidije je za takve napisao : ‘Vidim dobro i odobravam ga, a zlo slijedim’. Peta riječ za grijeh je opheilema, koja znači dug, označava propuste ispunjenja svojih dužnosti prema Bogu i čovjeku. Centralna ideja grijeha je neuspjeh, u ostvarenju cilja, neuspjeh u slijeđenju pravog puta, neuspjeh da se učini ono što se je u životu moglo. Naposljetku, temeljno je shvatiti da se grijeh tiče svakoga čovjeka.
Biskup je nadalje pojasnio što grijeh čini čovjeku. Grijeh u prvom redu ubija nevinost, svi naši prijestupi ostaju zabilježeni u našoj svjesnoj ili podsvjesnoj memoriji, i ostavljaju posljedicu na čovjeku. Grijeh nadalje ubija ideale, čineći nešto što ga je donedavno zgražavalo, iako svjestan negativnosti svoga čina, čovjek pomiče granicu skrupula, i griješi sve lakše. Grijeh ubija i volju, jer dok je u početku trasgresivnost periodična, nakon nekog vremena postaje ovisnost. ‘Posij čin i ubrat ćeš naviku, posij naviku i ubrat ćeš karakter, posij karakter i ubrat ćeš sudbinu.’ citirao je biskup poznatu izreku.
Na tragu izrečenog, propovjednik je u nastavku homilije istaknuo glavne značajke života bez Krista. Takav život zna cijenu svega i vrijednost ničega, upravo kako se živi u današnje doba; život je to koji je okarakteriziran neposluhom, ne obazirući se na volju Božju, na glas savjesti i na moralne zakone. Današnji je život okarakteriziran vlašću požude koja čovjeka čini robom, ne samo tjelesnog, nego općenito težnje ka zabranjenom. Još jedna oznaka života bez Krista je život koji slijedi požude tijela, što nije ograničeno na striktnu tjelesnost, već isto tako tu vreba opasnost da čovjek podlegne riziku, primjerice, oholosti ili pretjerane ambicioznosti, te tako ljudska narav, onaj njezin najgori dio, zavlada čovjekom. Biskup je nadalje, u svezi s navedenim, objasnio Kristovo djelo za nas, njegov intervent nakon našeg grijeha i prijestupa. Kada grijeh oduzme nevinost, Isus milošću oprosta oduzima osjećaj krivice i dolazi nam reći da su nam vrata Božje prisutnosti uvijek otvorena. Grijeh ubija ideale, a Isus milošću ponovno oživljava ideale te tako život ponovo postaje ispunjen. Naposljetku Isus oživljava i obnavlja izgubljenu volju, okrepljuje ju, učinkom velike ljubavi koja pročišćuje i upućuje na dobrotu.
Jednostavno, zaključio je biskup, ljubav prema Kristu okrjepljuje i obnavlja našu volju prema dobru.
Po završetku misnog slavlja, i kraće pauze, hodočasnici su imali prigodu za posjet redovnicama karmelićankama u obližnjem samostanu. U poslijepodnevnim satima hodočasnici su predvođeni biskupom i svećenicima sudjelovali na pobožnosti križnog puta po veličanstvenoj bistričkoj kalvariji.
Hodočašće je organiziralo dijecezansko Vijeće za liturgiju i crkvenu glazbu na čelu s pročelnikom preč. Milanom Zgrablićem, on je i urednik knjižice sa svim molitvenim i glazbenim tekstovima te informacijama koja je tiskana za to hodočašće. Koordinator putovanja bio je vlč. Mladen Matika, voditelj pjevanja tijekom mise i tijekom križnog puta bio je vlč. Rudolf Koraca, ceremonijar preč. Rikard Lekaj, a tekst križnog puta korištenog za tu prigodu napisao je, i tijekom pobožnosti čitao, vlč. Darko Zgrablić.

Želeći im iskazati zahvalnost za njihovu ustrajnu i vrijednu službu u crkvi, putovanje je bilo dar pjevačima, od strane biskupije i župa.

Marija BistricaMarija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
 Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
 Marija BistricaMarija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
Marija Bistrica Marija Bistrica 
 Marija Bistrica Marija Bistrica
 Marija Bistrica Marija Bistrica

Najave