Ponedjeljak, 20 svibnja, 2024
Novosti

Blagdan sv. Petra i Pavla u Puli

U nedjelju, 29.lipnja 2008. u župnoj crkvi Sv. Pavla u Puli  svečanom svetom misom obilježen je blagdan zaštitnika jedne od najvećih istarskih župa. Vjernici te župe pripremali su se za taj dan kroz trodnevnicu koju je predvodio mr. Ilija Jakovljević koji je izuzetno nadahnutim homilijama pripravio vjernike na proslavu blagdana Sv. Petra i Pavla. Prvog dana trodnevnice mr. Jakovljević je vjernicima nastojao približiti lik i djelo sv. Petra i Pavla, naglasivši specifičnosti koje su obilježile njihovo djelovanje, te istaknuo da „nema dvojbe da je Pavao bio vrlo uvjerljiv i bistar propovjednik, a Petar uvjerljiv svjedok. Zato se njih slavi zajedno. Na njima počiva Evanđelje i Crkva.“

Govoreći narednog dana o sv. Pavlu mr. Jakovljević je naglasio da „je Pavao svoje apostolsko poslanje primio od samoga Gospodina. Za njega je pisano: ‘Taj je čovjek moje izabrano sredstvo da donese moje ime pred pogane i kraljeve, i sinove Izraelove’. Zato se on s neprikrivenim ponosom na početku poslanica naziva: ‘Pavao, apostol Isusa Krista’. To je onaj Pavao koji je do nedavno progonio one koji su ispovijedali da su Isusovi učenici, sada taj isti Pavao postaje najveći propovjednik Radosne vijesti, ne samo to; već će i svoj život darovati za Krista u Rimu.“

Na sam blagdan euharistiju je predvodio mons. Marijan Kancijanić kojemu su koncelebrirali vlč. Sergije Jelenić, fra Nikica Batista te župnik Ante Ivančić. U svojoj homiliji mons. Kancijanić prisjetio se dana kad se odlučivalo o svecu zaštitniku nove župe na Vidikovcu u Puli kojemu je i sam prisustvovao. Među prijedlozima za zaštitnika našli su se Marija Zaštitnica kršćana, Marija Pomoćnica, Isus Spasitelj, no mons. Kancijanić kao svoj prijedlog iznio je sveca koji se dosta razlikovao od prethodnih, a to je bio Sv. Pavao. Njegov prijedlog tada nitko nije ni osporio, ni podržao, ali ipak je za zaštitnika velike pulske župe izabran upravo Sv. Pavao.

Sveti Petar i Pavao bili su obični ljudi. Obični ljudi u Crkvi igraju veliku ulogu. Danas su upravo takvi obični – neobični ljudi potrebni za život Crkve i bez njih je život Crkve nezamisliv. Razmišljavši o tim običnim – neobičnim ljudima mons. se prisjetio svetog Ivana Arškog  koji nije bio previše talentiran, jedva je završio teologiju, no jednom kad je završio fakultet i počeo djelovati, mnošto ljudi je hrlilo k njemu. On je sa svojim vjernicima molio, s njima se kajao i uvijek bio okružen vjernicima. On je jedan od tih običnih, neobičnih ljudi bez kojih se Crkva ne može zamisliti. Vrata crkve širom su otvorena za talentirane, obrazovane ljude, za znanstvenike. Iz povijesti crkve možemo istaknuti svetog Stjepana kojeg su suvremenici vidjeli kao jednog budućeg sposobnog biskupa, nakon njega slijedi nam Sv. Pavao, veliki grešnik, no veliki obraćenik i propovijednik, sveti Augustin i drugi pa sve do današnjeg pape Benedikta XVI koji je jedan od učenijih ljudi današnjice. U Crkvi su dobrodošli veliki umovi od kojh Crkva s pravom puno očekuje, jer oni kojima je puno dano, od njih će se i puno tražiti, zaključio je mons. Kancijanić.

Svoju homiliju mons. Kancijanić završio je molitvom svetom Pavlu, koji „neka moli za svoju župu i svoj narod“.

D. Mejak

Najave