Srijeda, 17 travnja, 2024
Poruke biskupa

Biskupova Božićna poruka o Božiću 2011. godine

Dragoj braći i sestrama u Kristu i svim ljudima dobre volje, uranjajući u otajstvo Božića i njegove proslave ove 2011. godine, posebno želim staviti na srce obitelj. Svetkovina Isusova rođenja utisnuta je u život svake vjerničke obitelji, jer proslava Božića se čezne radost je za srca najmlađih, mladih i starijih. Gotovo svatko unaprijed znade, od najmanje djece do najstarijih, gdje će biti za Božić, što će raditi i s kime će svetkovati taj toliko nam dragi blagdan. Nije li čeznutljivi odgovor na sva ta pitanja upravo obitelj?

Za Božić svi žele više. I to s pravom. Trudimo se u obiteljima da sve bude svečanije, ljepše, posebnije i bolje nego inače. U toj čežnji „za višim darima“ niti jedna obitelj ne bi se trebala zadovoljavati prosječnim. Zato blagotvornoj preobrazbi svakodnevice o Božiću ne samo da pridonosi zajedništvo oko milih običaja, susreta i čestitanja, već ponajviše zajedništvo u Crkvi. To je ono više. Zato će svi oni koji Božić žele doživjeti u punini čeznuti okupljanju na misnim slavljima u crkvama diljem naše biskupije Porečke i Pulske. Zato ne treba čuditi da i oni koji kroz godinu  možda manje redovito sudjeluju u misama, na Božić osjećaju neodoljivu čežnju za pristupanjem oltaru. U Godini obitelji u našoj biskupiji pozivam stoga da se u Božićno vrijeme na misnim slavljima zajedno okupljaju čitave obitelji, kako bi zajedništvo oko euharistijskoga stola dalo novi smisao zajedništvu oko obiteljskoga stola i cjelokupne svakodnevice.

 Dragoj braći i sestrama u Kristu i svim ljudima dobre volje, uranjajući u otajstvo Božića i njegove proslave ove 2011. godine, posebno želim staviti na srce obitelj. Svetkovina Isusova rođenja utisnuta je u život svake vjerničke obitelji, jer proslava Božića se čezne radost je za srca najmlađih, mladih i starijih. Gotovo svatko unaprijed znade, od najmanje djece do najstarijih, gdje će biti za Božić, što će raditi i s kime će svetkovati taj toliko nam dragi blagdan. Nije li čeznutljivi odgovor na sva ta pitanja upravo obitelj?

  Za Božić svi žele više. I to s pravom. Trudimo se u obiteljima da sve bude svečanije, ljepše, posebnije i bolje nego inače. U toj čežnji „za višim darima“ niti jedna obitelj ne bi se trebala zadovoljavati prosječnim. Zato blagotvornoj preobrazbi svakodnevice o Božiću ne samo da pridonosi zajedništvo oko milih običaja, susreta i čestitanja, već ponajviše zajedništvo u Crkvi. To je ono više. Zato će svi oni koji Božić žele doživjeti u punini čeznuti okupljanju na misnim slavljima u crkvama diljem naše biskupije Porečke i Pulske. Zato ne treba čuditi da i oni koji kroz godinu možda manje redovito sudjeluju u misama, na Božić osjećaju neodoljivu čežnju za pristupanjem oltaru. U Godini obitelji u našoj biskupiji pozivam stoga da se u Božićno vrijeme na misnim slavljima zajedno okupljaju čitave obitelji, kako bi zajedništvo oko euharistijskoga stola dalo novi smisao zajedništvu oko obiteljskoga stola i cjelokupne svakodnevice.

Vjernici duboko u sebi nose svijest da Božiću smisao daje činjenica da je Isus pobijedio zlo svojom mukom, smrću i uskrsnućem, ono čega se spominjemo u svakom misnom slavlju. Redak iz misne molitve „one noći kad je bio predan“ govori o povezanosti otajstva Božića i Uskrsa, i zorno svjedoči o postojanju dvije logike predanja: dobra i zla, života i smrti. Nebeski Otac iz ljubavi prema čovjeku one božićne noći u Betlehemu predao je svojega Jedinorođenca na spas čovječanstva. No one noći Velikoga četvrtka zlo je iz mržnje prema čovjeku predalo Krista na okrutnu muku koja je završila smrću. Božić nas poziva opredijeliti se za predanje koje dogodilo one noći u Betlehemu.

Bog je ustanovio obitelj iz čiste ljubavi, kako bi ona bila zajednica ljubavi među ljudima, koja će u svijetu biti znak Božje prisutnosti. Zato je Crkvi toliko stalo da se obitelj očuva i kao Crkva u malome. No primjećujemo da se u našem društvu često radi na tome da se obitelj preda na propast. Osjećamo danas, nažalost, da obitelj doživljava sličnu sudbinu kao što ju je Krist doživio pred svoju smrt. Kako drukčije protumačiti zastrašujuće podatke o sve većem postotku razvedenih brakova, o sve učestačijim vijestima o obiteljskom nasilju u našim mjestima, o ovisnostima koje gutaju brojne mlade, o financijskim propastima koje na koljena bacaju i po nekoliko naraštaja jedne obitelji i dovode u pitanje budućnost ne samo roditelja nego i djecu njihove djece? Nekome je cilj da toplinu obiteljskih odnosa zamijeni hladnoća, bezosjećajnost i nerazumijevanje. Sve to u obiteljskom tkivu stvara razvaline u čijim prazninama odjekuje nepodnošljivi razorni muk, koji daje ritam na koji jedino zlo može izvoditi svoj ples smrti.

Božić u Godini obitelji podsjeća nas, međutim, koje sve blagotvorne prednosti dolaze u predanju iz ljubavi, o čemu svjedoći Isusovo rođenje. One noći kad je bio predan, u Betlehemu, po volji Očevoj, iz krila blažene Djevice Marije, narod koji je u tmini hodio svjetlost je vidio veliku a one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Mi smo taj narod, obasjan Kristovim svjetlom. Ako se tko pitao zašto je svetkovina Božića u našem narodu tako omiljena onda glavni razlog leži u čovjekovu srcu, čija čežnja neprevarljivo prepoznaje da je jedini pravo predanje ono koje naš Nebeski Otac daruje po Isusovu rođenju.

Zagledani smo u u svjetlo božićne noći koje ne zasljepljuje već osvjetljuje put kojim obitelji u našoj biskupiji mogu sigurno kročiti. Zato neka se oči svih članova obitelji o Božiću ne štede gledati u svjetlost Božjega Sina. Otajstvo Božića ispunjava mjesto u obiteljskom kalendaru opterećenom neizvjesnom svakodnevnicom. Božić misteriozno ulazi u obiteljski raspored i daje mogućnost da zavlada novi smisao života. Božić u svakoj obitelji stoga mora ostaviti prave posljedice: mora mijenjati život nabolje u svim njegovim dijelovima. Po Božiću se moramo više poštivati, više voljeti, više ljubiti; biti bolji supružnici, roditelji, rodbina i prijatelji. Na manje od toga ne smije se pristajati.

Rođenje Božjega Sina predragocjen je dar da bi život nakon njega smio ostati isti. Zato pozivam sve vjernike i ljude dobre volje da ne propuste u životu konkretizirati milinu čežnje koju o Božiću osjećaju u srcima i koju će doživjeti okupljeni oko oltara. Neka se ona izlije u konkretne poteze za zaštitu obitelji ne samo na razini vjerničkih zajednica, župa i pokreta, nego i u svim društvenim institucijama gdje god je vjernika. Od vjernika se osobito u Godini obitelji očekuje Božićem nadahnuto predanje za očuvanje obitelji. Onima koji su bez doma mora se osigurati toplo ognjište; oni koji su možda uronjeni u hladnoću međuljudskih odnosa mora se pomoći da pronađu riječi pomirenja i ponovan susret na vrelu ljubavi; gladnima i opterećenima dugovima i nezaposlenima moraju se omogućiti novi načini pomoći za izlazak iz egzistencijalnog ropstva; bolesnima se mora pomoći lakše podnositi teret bolesti; učenicima i studentima mora se stvoriti novi zamah motivacije za prevladavanje kriza. Nakon proslave noći kad je u Betlehemu bio predan nama za spasenje, mora osvanuti zora boljega života. Upravo Božić daje jamstvo da bolji život nije tek puka fraza već ispunjeno obećanje našega Nebeskog Oca.

Neka je svim vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i Blagoslovljen Božić, svetkovina Božjega predanja čovjeku!

 Poreč, Božić 2011.

mons. Ivan Milovan
biskup porečki i pulski

Najave