Biskup Štironja predvodio Službu Muke Gospodnje u Puli
U pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije ove je godine na Veliki petak, 29. ožujka, Obrede Muke Gospodnje predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, a koncelebrirali su rektor pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater preč. Alejandro Castillo, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj, v. d. ravnatelj Pazinskog kolegija vlč. Maksimilijan Ferlin, vlč. Petar Popović, svećenik na službi u Rimu, te umirovljeni svećenik vlč. Dragutin Petrović. Pri oltaru su posluživali đakoni Vid Grdadolnik i Tobija Matijević.
Obredi su, sukladno obredniku, započeli gestom izuzeto jake simbolike, prostracijom koncelebranata ispred oltara. Uslijedila je Služba riječi. Nakon čitanja Muke po Ivanu biskup Štironja je okupljenom mnoštvu uputio prigodnu homiliju.
Biskup je u svojoj propovijedi govorio o Kristovu križu kao središnjem znaku Muke Gospodinove, o križu kao znaku slave i pobjede nad grijehom i smrću, te o križu koji je žrtvenik i oltar novoga saveza te put do svetosti i potpune slave.
Komentirajući naviješteno Evanđelje o muci i smrti Isusovoj, biskup Štironja je naglasio: Svrha ovom evanđeoskom izvješću nije da nam protumači kako je Isus mučen i razapet, da opiše što se i kako sve dogodilo, tko je sudjelovao u mučenju, kakvu je tko ulogu imao i kako se prema Isusu odnosio… Svrha je evanđeoskog izvješća o Muci Isusovoj je ponajprije pouka kako u trpljenju prepoznati svoga Spasitelja, prepoznati njegovu beskrajnu ljubav; škola kako nadvladati trpljenje i učiniti ga spasonosnim, prihvatiti ga kao lekciju za razumijevanje i prihvaćanje životnih križeva. Škola je to koja nas uči kako uzeti svoj križ i poći za Isusom koji poziva: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16, 24).
Svoju propovijed biskup je nadalje temeljio na riječima („sedam riječi“) koje je Krist izgovorio viseći na križu, te prisutne vjernike pozvao da otvore svoje srce kako bismo osjetili osjećaje Kristova božanskoga srca i prepoznali:
- Snagu Kristove ljubavi i razumijevanja prema grješniku: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“;
- Isusovu brigu za svakoga čovjeka kao i za zajedništvo ljudi, osobito između majki i djece: „Ženo! Evo ti sina! Evo ti majke!“;
- Da Isus u potpunosti svojom krvlju pere grješnika, oprašta mu grijehe, te ga nagrađuje zbog kajanja i daruje mu raj – sretnu i radosnu vječnost: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju“;
- Nikakva teškoća i muka ne može i ne bi smjela rastaviti čovjeka od Oca: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio“;
- Komu pripada čovjekova duša, tko joj izvor i kamo se vraća: „Oče u ruke tvoje predajem duh svoj“.
- Vapaj Isusov: Žedan sam“, koji nas poziva na služenje kako bi svaki čovjek osjetio blizinu i evanđeosku ljubav braće i sestara.
- Sedma Isusova riječ s križa, protumačio je biskup, najavljuje kraj svakoj zemaljskoj epizodi nakon koje dolazi novi početak, te naglasio da nakon te zemaljske epizode sumnji, mjerenja i vaganja, dolazi vječna epizoda gledanja Boga licem u lice: „Počinje epizoda prepoznavanja i priznavanja da je Isus zaista Sin Boga života, da je naš otkupitelj i Spasitelj, onaj koji je došao u ime Gospodnje, kako ga je Otac nebeski i predstavio na Gori: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! … Slušajte ga!’ (Mt 17,5).
Nakon homilije i Sveopće molitve, uslijedilo je klanjanje križu, a obredi su završili trećim dijelom – svetom pričesti.
Obrede Velikog petka pjevanjem su popratili članovi katedralnog zbora pod ravnanjem Paole Batel.
