Subota, 20 travnja, 2024
MisijeNovosti

Biskup Petanjak predvodio misu u Labinu

U nedjelju, 2. srpnja, u sklopu 33. Godišnjeg susreta hrvatskih misionara i misionarki te nacionalnih i dijecezanskih ravnatelja PMD sudionici su bili gostovali u župama diljem biskupije te su ondje dali svoje svjedočanstvo misijskog djelovanja.

U Labinu su bili: mons. Ivica Petanjak, biskup krčki te predsjednik vijeća za misije HBK, s. Ivana Margarin,  Nacionalna ravnateljica PMD-a u RH, Vlatka Burić djelatnica Nacionalnog misijskog ureda PMD-a u Zagrebu, te biskupov tajnik vlč. Josip Karabajić.

Gosti su sudjelovali prvo na misi u Župi Gospe Fatimske u Donjem Labinu, a potom u Župi Rođenja Marijina u Gornjem Labinu.

Nakon te mise otišli su gostovati uživo na Radio Labin u vjersku emisiju Riječ vjere,  koju uređuju i vode 7 ekipa koje su sastavljene od svećenika iz Labinskog dekanata te njihovih suradnika laika, ove je nedjelje emisiju uredila Loreta Blažina.

U Gornjem Labinu na početku mise okupljene je pozdravio župnik domaćin, preč. Mirko Vukšić, koji je ujedno i labinski dekan, ali i dijecezanski ravnatelj PMD za Porečku i Pulsku biskupiju te glavni koordinator ovog godišnjeg susreta misionara.

U prvom dijelu homilije, biskup Ivica Petanjak se osvrnuo na misno evanđelje. Podsjetio je, kako imena Isusovih apostola čitamo u paru, čime se želi naglasiti da evanđelje nije za „samce“, nije da svatko propovijeda što mu pada napamet, već evanđelje se najprije živi.

Kada bismo analizirati karaktere apostola, vidjeli bi da je svatko različit, i Isus te različite stavlja zajedno, jer ako se dvoje koje žive zajedno ne mogu dogovoriti, složiti, onda oni nikakvo evanđelje ne mogu donijeti. Evanđelje se najprije mora živjeti, a onda ga se može svjedočiti, rekao je biskup, te podsjetio kako je i sv. Franjo kad je osnovao Red slao dvojicu po dvojicu fratara, te ih potaknuo da budu međusobno složni, jer to preduvjet za naviještanje Božje riječi.

Nadalje, biskup Petanjak je podsjetio kako u Bibliji riječi „Ne bojte se“ nalazimo 365 puta. Upravo onoliko, koliko ima dana u godini. „Bog upućuje tu riječ svakome od nas: ne boj se živjeti, ne boj se za mene svjedočiti, ne boj se ići ovim svijetom. Isus nas ohrabruje, i svaki susret između Boga i čovjeka počinje riječima ‘Ne bojte se’“ rekao je, te podsjetio i kako je kod susreta anđela i Marije pri navještenju da će roditi Sina, anđeo rekao Mariji „ne boj se“, isto je anđeo i Josipu uputio iste riječi. Taj strah koji se kod njih pojavio, biskup je pojasnio „Božja svetost i ljudska grešnost mora doći do straha“.

Ukazujući pak na riječi misnoga evanđelja, naglasio je, kako tu Isus radikalno postavlja stvari, jer i Isus kao Sin Božji koji je postao čovjekom imao je iskustvo obitelji. Riječi evanđelja „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan“, znače da „Bog može sve podnijeti, ali ne može podnijeti da bude na drugom mjestu. Ili je na prvom mjestu, ili nije Bog, jer što je god meni na prvom mjestu, to je meni moj Bog. Ako je nama na prvom mjestu netko drugi, bračni drug, djeca, karijera, to je moj ‘bog’, ja sam za to spreman živjeti i umrijeti. Ako se rastanemo, ili ako nas djeca koju smo odgajati, kad ostarimo ostave u staračkom domu i ne obilaze nas, što je tad s našim ‘bogovima’? Stoga, ako je Bog na prvom mjestu, svi će biti na svome mjestu. I ovo evanđelje kao da Isus danas govori nama u ovo individualističko vrijeme. Isus nam poručuje, ‘tko ne uzme svoga križa ne može ići za mnom’. Što je moj križ? To je moj život. Tko nije spreman svako jutro uzeti svoj život i živjet ga takav kakav jest, ne može biti Kristov učenik“ poručio je biskup Petanjak, te nastavio „evanđelje je zahtjevno. U crkvu se ne ide zato da mi bude lijepo, već se dolazi učiti živjeti. Lijepa je svečana liturgija, ali se ne dolazi u crkvu radi uživanja, nego čuti Riječ Božju, kako bi imali dovoljno ‘materijala’ da možemo kroz sedam dana živjeti od te Riječi. I onda opet u nedjelju čuti Riječ, i tako svake nedjelje“.

Obraćanje nacionalne ravnateljice PMD u RH

Nastavljajući se na riječi biskupa Petanjka, nacionalna ravnateljica Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj s. Ivana Margarin je naglasila kako su nam potrebni nedjeljni dolasci na svetu misu da bi jačali u vjeri. No, nažalost još je puno ljudi koji nema tu priliku, koji ne zna da mogu dobiti duhovnu snagu, koji ne poznaju Boga da ih osnaži i ohrabri da lakše nose svoj križ života.

Tu ulogu imaju naši misionari, svećenici, redovnici  i redovnice, toliki misionari laici koji su odlučili radikalno živjeti Isusov poziv da svjedoče njegovu Riječ. Napustili su naše krajeve, obitelji, lagodnost života i otišli u razne krajeve svijeta kako bi donijeli Boga i kako bi pomogli ljudima da što kvalitetnije zažive svoje živote. Hrvatski narod, iako mali, velikodušan je i u misionarima, rekla je s. Margarin, te naglasila kako službeno imamo osamdesetak misionara, dok je neslužbeni broj po različitim poslanjima puno veći. „Naši misionari žive  u najzabačenijim dijelovima svijeta, u najekstremnijim uvjetima siromaštva i tamo nastoje na razne načine doprinijeti kvaliteti života, ali i donijeti istinu o Isusu Kristu, i pomoći ljudima da shvate koja je veličina i vrijednost života. Kako bi to mogli ostvariti tu smo mi, koji im u tome najviše pomažu. Prvo molitvama, kako bi imali snagu za takav način života, a onda sa svom onom materijalnom pomoću koju na bilo koji način dajete kako bi omogućili njihovo djelovanje. Ne razmišljamo kako milijuni djece nikad neće imati priliku započeti školovanje, a kamoli završiti. Oni koji uz pomoć misionara ipak krenu u školu, to im je prilika i za obrazovanje, ali često i prilika za jedini obrok u tome danu.“

Naglasila je, kako su misionari oni koji pomažu da ljudi dođu do spoznaje o životu, da prežive glad, da ih odvezu do bolnice, da im daju lijekove, dovezu pitku vodu zbog čega dnevno prijeđu desetke, ponekad i stotine kilometara da bi došli do udaljenih sela. Potrebna su ih razna sredstva, te stoga Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela ima zadaću poticati kod vjernika svijest o važnosti misijskog djelovanja Crkve, o potrebama naših misionara i ljudi u misijama. To se nastoji kroz misijski list Radosna vijest, preko društvenih mreža, kroz različite aktivnosti. U tom vidu je spomenula i društvenu igru za obitelj „Veseli kilometri“ od koje prilog ide za kupovinu misijskih vozila koja su važna u životu naših misionara.

Pozivam vas, na duhovnu pomoć ali i na materijalnu pomoć kad vam je to moguće da učinite velikodušno i od srca, jer vaše malo, nekome je jako puno, rekla je na kraju s. Ivana Margarin.

Nakon obje mise djelatnica zagrebačkog središnjeg misijskog ureda Vlatka Burić postavila je na izlasku iz crkve prigodnu ponudu misijskih krunica i ostalih prigodnih predmeta te su vjernici imali i tim putem prigodu dati svoj doprinos za misije.

Nakon svega priređen je zajednički ručak za goste i sve svećenike dekanata.

Txt: G. Krizman

Foto: Moreno Franković

Najave