Bdijenje za duhovna zvanja u Svetvinčentu 2026
Večer uoči Nedjelje Dobrog Pastira, u subotu 25. travnja 2026. godine uz grob bl. Miroslava Bulešića, održano je bdijenje za duhovna zvanja. Još od beatifikacije bl. Miroslava ovo bdijenje ima svoj doma uz grob Blaženika, mladog svećenika koji je podnio mučeništvo. Bdijenje je predvodio mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski.
Na početku misnog slavlja sve prisutne na Bdijenju pozdravio je vlč. Vladimir Brizić, pročelnik vijeća za pastoral mladih, duhovna zvanja i ministrante. Posebno je pozdravio hodočasnike koji su do Svetvinčenta iz svojih župa došli pješke moliti za duhovne pastire i nove duhovne pozive u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.
Biskup Štironja je pozdravljajući rekao: „Dragi mladi! Hvala vam što ste večeras došli na ovo euharistijsko slavlje, adoraciju i bdijenje. Posebno hvala vama koji ste pješačili više desetaka kilometara te svoju umor prikazujete Bogu za nova svećenička i redovnička zvanja. Siguran sam, dragi mladi prijatelji, da Gospodin nekoga od vas zove; siguran sam da neki od vas mogu biti vrsni svećenici, redovnici i redovnice. No nisam siguran imate li hrabrosti odgovoriti Gospodinu „da“; ne znam imate li hrabrosti ostaviti oca i majku te poput Abrahama poći u nepoznato i nesigurno. Možda večeras Gospodin prolazi pored tebe i u molitvenoj tišini govori tvomu srcu. Bog svakodnevno poziva, možda ti šapće: pođi za mnom. Vi ste zasigurno čuli glas Dobrog Pastira i došli ovdje večeras moliti i graditi zajedništvo Crkve.“
U svojoj propovijedi mons. Štironja je napomenuo da nas „Nedjelja Dobrog Pastira uvijek vraća u središte naše vjere, na Isusa koji poznaje nesavršenost.“, podsjećajući da već 63. put obilježavamo svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja koji je ustanovio papa Pavao VI. 1964. godine, te citirao riječi pape Lava XIV. iz njegove poruke za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja. „S Isusom život može biti uistinu lijep. Želim ići putem te ljepote. A najčudesnije je to što jednom kad postanemo njegovim učenicima i sami postanemo lijepi, njegova ljepota nas preobražava.“
„Briga oko vlastite nutrine“, rekao je biskup Štironja, „ to je točka od koje valja hitno krenuti u pastoralu zvanja i uvijek novoj predanosti evangelizacije. Blagdan dobrog pastira, uvodi nas u beskrajna prostranstva Božje dobrote i duhovne ljepote koja se iz Božjega srca pretače u srce čovjeka koji mu se otvori. Večeras smo radosni zbog ovoga zajedništva kojim svjedočimo da želimo svoje srce otvoriti Bogu, upoznati Isusa dobrog pastira, čuti njegov glas i krenuti za njim.“
Biskup je podsjetio na starozavjetni odlomak koji govori o pozivu: „Valja nam se ugledati u mladog Samuela koji je noću, možda neočekivano, začuo Gospodinov glas i uz Elijevu pomoć naučio ga prepoznati. Tako i mi moramo stvarati prostore unutarnje tišine kako bismo shvatili što je Gospodin naumio za nas da nađemo sreću. Nije riječ o apstraktnoj intelektualnoj spoznaji ili znanju koje valja steći, nego o osobnom susretu koji mijenja život. Bog prebiva u našim srcima. Poziv je prisni dijalog s onim koji nas poziva unatoč ponekad zaglušujućoj buci svijeta, pozivajući nas da odgovorimo sistemskom radošću i velikodušnošću.“
Podsjetio je na knjigu kardinala Saraha: „U tišini srca rađa se prijateljstvo. Kao što se u tišini razvilo prijateljstvo između brata Vincenta i kardinala Saraha, tako se isto u tišini rađa prijateljstvo između čovjeka i Boga. Prijateljstvo se rađa u tišini, raste u šutnji i nastavlja trajati u tišini. Ovakvo prijateljstvo kreira i vodi samo Bog.“
Mons. Štironja je nastavio: „Bog poziva, čovjek se odaziva, a Crkva prima i šalje. No u buci svijeta nije lako čuti i prepoznati Božji glas, zato je potrebna tišina. Zato ovaj večerašnji susret slušanja i razmatranja Božje riječi i slavlje blagdana dobrog pastira poziva na tri vrlo konkretne stvari: Najprije da učimo slušati u molitvi, u Božjoj riječi, u savjesti, naučiti slušati glas dobrog pastira.“
„Draga braće i sestre, predragi mladi, potičem vas da njegujete osobni odnos s Bogom kroz svakodnevnu molitvu i razmatranje na Božjom riječi. Zastanite, osluškujte, pouzdajte se u Dobroga Pastira. Na taj će način dar vašeg poziva sazreti, učiniti vas sretnima i donijeti obilne plodove crkvi i svijetu, donijeti sreću i radost onima kojima će vas crkva poslati., zaključio je biskup Štironja.
Na koncu misnog slavlja svoje svjedočanstvo poziva i odaziva, puta na kojem ga je Bog pronašao i pozvao, iznio je don Luka Klarica, svećenik Riječke nadbiskupije, koji je počeo svoje svjedočanstvo podsjećanjem na riječi sv. Terezije Avilske koja govori o tri važne karakteristike za naš kršćanski život: hrabrost, poniznost i ustrajnost.
Svjedoči kako je život s Kristom lijep. Prije susreta s Kristom imao tjeskobe „na izvoz“, a poslije susreta s Kristom radosti „na izvoz“ koju ne glumi nego stvarno dolazi odozgor u njegovo srce. Kroz iskustvo bolesti, raznih nesreća i Božje ruke u svome životu shvaća da je Božji dužnik. Božja ruka nosi rješenje, njegova blizina. Čovjek sam sebi ne može pomoći. Kao uspješan i perspektivan mladi košarkaš, nakon susreta sa živim Bogom napušta taj put i kreće putem svećeništva. Svjedoči kako je do ozdravljenja, noseći bolest imao mir u duši, a nakon ozdravljenja dolaze nemiri i tjeskobe. Trenutak svoga obraćenja prepoznaje važnijim i većim od trenutka svoga ozdravljenja. Počinje tražiti Božju bolju u svome životu i za svoj život. Danas svjedoči kako unatoč svim križevima, kušnjama, suhoćama, ipak često, toliko često kuša Božju ljubav i nježnost u svome srcu.
Generalni vikar, preč. Rikardo Lekaj zahvalio je don Luki Klarici na njegovom svjedočanstvu, organizatorima bdijenja, domaćem župniku Svetvinčenta don Stipi, grupi Jerihon iz Pula čiji su članovi svojim pjevanjem animirali misno slavlje i euharistijsko klanjanje koje je uslijedilo nakon svjedočanstva. Nastavila se molitva za nova duhovna zvanja, ali i za ona postojeća. Susret je završio druženjem na trgu ispred župne crkve.
