Blagdan sv. Mavra u Poreču – večernje slavlje
21. studenoga navečer, nakon prijepodnevnog slavlja u porečkoj katedrali i bazilici te procesije, nastavilo se slavlje sv. Mavra, biskupa i mučenika, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča, misnim slavljem koje je predvodio porečki i pulski biskup, mons. Ivan Štironja. Pri koncu misnog slavlja mons. Štironja uručio je zahvalnice istaknutim članovima pojedinih dekanata za njihov dugogodišnji i zauzeti doprinos u pastoralnom djelovanju.
Mons. Štironja je u propovijedi na početku rekao: „Život sv. Mavra, kao i život svih ostalih mučenika svete Crkve, svjedoče da vjera nije samo pitanje običaja ili pripadnosti nekoj religioznoj zajednici nego je to životna odluka koja zahvaća cijeloga čovjeka i potiče ga da se stavi u službu velike obitelji Crkve. Snaga Crkve nije u baštini koju ima, nego u zajedništvu koje živi; njezina temeljna snaga nije vjera koju čuva za sebe nego vjera koju dijeli s drugima; snaga vjere nije u pripadnosti koja se izgovara nego u služenju koje se živi.“
Biskup je povezao prva stoljeća Crkve s novijom povijesti: „Mučeništvo sv. Mavra duboko je povezano s počecima Crkve na ovim prostorima. Njegovo svjedočanstvo vjere pripada prvim stoljećima kršćanstva, vremenu u kojemu nije bilo lako biti kršćaninom; vremenu kada kršćanstvo nije označavalo ugled ili povlašten položaj, nego spremnost prolijevanja krvi i darivanja vlastitoga života za Krista. O tomu ne govore samo prva stoljeća kršćanstva iz vremena sv. Mavra, sv. Eleuterija, sv. Projekta, sv. Akolita, sv. Dimitrija, sv. Julijana i ostalih mučenika Prve Crkve u Poreču nego i novija povijest naše Istre koja je iznjedrila mladoga mučenika bl. Miroslava Bulešića, čiju 80. godišnjicu mučeništva obilježavamo sljedeće godine.“
Govoreći o navještenom evanđelju blagdana rekao je: „Pšenično zrno koje ostaje samo, koje ostaje sačuvano i zaštićeno, nikada neće postati klas i nikada neće nahraniti nikoga. Snaga se života zrna ostvaruje tek onda kada u potpunosti nestane i istrune u zemlji. To je paradoks evanđelja i ujedno istina evanđeoske poruke: čovjek ne postaje istinski velik time što sve zadržava za sebe, nego time što se daruje; ne postaje bogat time koliko stekne i primi, nego time koliko daruje i podijeli. Čovjek, dakle, ne postaje plodonosan time što se zatvara u sebe, nego time što svoje srce otvara prema drugima.“
Govoreći o laureatima biskup je istaknuo: „Na ovoj večernjoj svetoj Misi, presvetoj Euharistiji, kako je to već običaj na svetkovinu sv. Mavra, uručujemo biskupijska priznanja osobama koje su se istaknule karitativnim ili pastoralnim pomaganjem u svojim župama. Nije to tek neko humanitarno ili kulturno djelovanje nego djelovanje u ime Isusovo: prema Isusovoj zamisli: Što učiniste jednomu od moje najmanje braće, meni učiniste. Sve su predložene osobe, na svoj specifičan način, služeći svojoj Crkvi, služili su ili još uvijek služe braći i sestrama. Sve su se te poštovane i drage osobe, žene i muškarci, poput pšeničnog zrna darovali svojoj župnoj zajednici te poput zrna donijeli plodove u korist braće i sestara. Večeras im zahvaljujemo te za njih i za njihove obitelji posebno molimo.“
Biti pšenično zrno nosi umiranje sebi i živjeti za druge. Mons. Štironja je naglasio priliku zrna: „Svaki od nas nosi u sebi zrno života koje može postati blagoslov za druge. Ali ono mora pasti u zemlju, mora se otvoriti i drugima darovati. Zrno može biti svaka naša osobina, ponajprije sposobnost da oprostimo; može biti vrijeme koje ćemo darovati nekome tko je osamljen, bolestan. Može to biti spremnost da se uključimo u život župne zajednice, pjevanjem, čitanjem, posluživanjem, održavanjem crkve, sakristije, župnog caritasa, odluka da prestanemo širiti nepovjerenje i podjele, a počnemo graditi mostove, može to biti spremnost da ne čekamo kako će se drugi ponašati prema nama, nego da mi prvi učinimo korak prema drugome.“
Blagdani svetaca i sami sveci svojim životom pozivaju nas na djelotvornu promjenu. Tako je biskup Štironja rekao: „Svetkovina sv. Mavra poziva nas da ne budemo kršćani koji samo čuvaju vlastitu vjeru, nego kršćani koji ju, svojim životom, čine plodnom. Jer vjera koja se ne daruje drugima polako se zatvara u sebe, postaje svrhom samoj sebi. Ljubav koja se ne daruje i ne pretvara u djela ostaje samo lijepa riječ. A zajednica koja ne služi prestaje biti ono na što ju je Krist pozvao. Neka nas zagovor sv. Mavra ohrabri kako bismo bili Crkva koja ne traži ponajprije vlastitu sigurnost, nego dobro čovjeka; Crkva koja ne gradi svoj ugled na moći, nego na služenju; Crkva u kojoj će svatko biti važan zbog toga što je važan u Božjim očima.“
„Neka nam sv. Mavro pomogne razumjeti da svetost ne počinje velikim riječima i izvanrednim djelima, nego svakodnevnom odlukom da budemo Kristovi učenici u konkretnom životu, u izvršavanju svakodnevnih sitnih obveza.“, dodao je porečki i pulski biskup te zaključio: „Neka se, po njegovu zagovoru, u našem gradu, u našim župama i u cijeloj biskupiji umnažaju ljudi koji će biti poput pšeničnoga zrna: spremni darovati se, služiti, opraštati, povezivati i graditi zajedništvo. Jer samo ono što je darovano iz ljubavi mijenja svijeta i donosi trajan plod. Vrlo je važno razumjeti da Crkva ne raste onda kada svatko traži svoje mjesto, nego onda kada svatko pronađe svoje mjesto u služenju drugome.“
Nakon popričesne molitve mons. Štironja je uručio zahvalnice istaknutim vjernicima Porečke i Pulske biskupije koji su se istaknuli predanim i vjernim darivanje sebe drugima i Crkvi, služenjem i djelovanjem na raznim područjima života njihovih župa.

