U Poreču proslavljen blagdan sv. Mavra
Porečka i Pulska biskupija proslavila je 21. studenoga, blagdan sv. Mavra, biskupa i mučenika iz 3. st., zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča.
Svečanim misnim slavljem proslavljen je blagdan sv. Mavra, prvog poznatog porečkog biskupa koji je živio na mjestu tik uz današnju Porečku katedralu posvećenu Uznesenju Marijinu, koja nosi naslov bazilika minor, poznatija kao Eufrazijeva bazilika. Njegova kuća postala je „domus ecclesiae“, kuća u kojoj su se u to vrijeme okupljali kršćani, kršćanska zajednica Poreča. Sv. Mavro je za vrijeme progonstva podnio mučeništvo zajedno s drugim kršćanskim mučenicima Poreča.
Misno slavlje predvodio je hvarski biskup, mons. Ranko Vidović uz domaćeg biskupa mons. Ivana Štironju i biskupe Riječke metropolije te Porečkog i Pulskog biskupa u miru mons. Ivana Milovana. Na blagdanskom slavlju sudjelovali su svećenici i mnogi gosti, gradske vlasti i predstavnici drugih civilnih vlasti, braniteljskih udruga i dragovoljaca Domovinskog rata, razne službe s područja grada Poreča, policija, vatrogasci, hitna medicinska služba, crveni križ, ravnatelji škola i vrtića te ostalih ustanova. Sve je njih na početku pozdravio Porečki i Pulski biskup, mons. Ivan Štironja, koji je u pozdravu rekao: „Ovih dana smo kao narod s posebnim osjećajima komemorirali žrtve Domovinskog rata, posebno žrtve grada Vukovara, Škabrnje, i okolna mjesta tih naših heroja. Molimo i danas za mir u našoj domovini, u našim srcima i obiteljima, neka Božji mir vlada u cijelome svijetu.“
O prepoznavanju istinske vrijednosti bazilike rekao je: „Ovo sveto mjesto, Eufrazijeva bazilika, sa svojim kompleksom, nije samo mjesto susreta ljudi i prijatelja, nego ponajprije mjesto susreta čovjeka i Boga. Tijekom vremena ovo je mjesto proglašeno i spomenikom kulture najveće kategorije. No ovo je ponajprije spomenik vjere i duhovne baštine, spomen sjećanje na naše vrijedne pretke koji su ovo zdanje gradili s posebnom ljubavlju Bogu i prema Crkvi.“
Mons. Štironja je pozdrav zaključio riječima: „Duhovna i kulturna baština nije samo predmet ponosa nego ponajprije predmet obveze. Ne možemo biti samo nasljednici kršćanske prošlosti nego smo pozvani biti svjedoci u ovo naše vrijeme. Možemo čuvati crkve, ali nije isto hoće li te crkve biti muzeji i kulturni spomenici samo ili će biti mjesto okupljanja i liturgijskih slavlja koja nam pomažu čuvati i sačuvati dušu čovjeka i zajedništvo bez kojega je nezamislivo bilo koje društvo. Bez ljudi i zajedništva, koje mi kršćani temeljimo na vjeri, nadi i ljubavi, sve građevine, pa ne znam koliko bile vrijedne, gube svoj smisao, gube svetost kao razlog i smisao svoga postojanja. Zato, najiskrenije zahvaljujem svima vama koji i današnjom svojom prisutnošću potvrđujete ljubav prema zajedništvu s Bogom i našem međusobnom zajedništvu.“
Mons. Ranko Vidović je svoje razmišljanje i razmišljanja svih prisutnih u propovijedi usmjerio na poziv svih ljudi na svetost i svjedočanstvo mučenika: „Sveci su zagovornici, uzori i trajni podsjetnici na život prema Isusu Kristu.“ Posebno je istaknuo sv. Mavra i kršćansko mučeništvo, svjedočanstvo ljubavi koja oprašta neprijateljima i potpuno se daruje Bogu i drugima. „Svetost nije rezervirana za iznimne ili posebno nadarene ljude, nego pripada samoj naravi čovjeka stvorenog na Božju sliku.“, rekao je: „Božji poziv glasi da ljudi budu sveti i savršeni poput nebeskog Oca. Biti svet znači biti sličan Ocu i živjeti prema liku Isusa Krista, koji otkriva pravo lice Oca. Svetost je istinski normalan način ljudskog života, iako suvremeni čovjek često takav život doživljava kao neobičan ili pretjeran.“
„Sveci neprestano mole za ljude i s njima, ali njihov se značaj ne smije svesti samo na zagovornu ulogu.“, rekao je biskup Vidović te nastavio: „Oni pokazuju kako živjeti u Božjoj prisutnosti i kako uskladiti život s Isusovom mjerom. Pogrešno je svece smatrati duhovnim specijalcima koji se razlikuju od običnih ljudi; oni su ljudi čiji je život bio potpuno usmjeren prema Bogu. A sveci podsjećaju vjernike da se ne zadovolje površnim ili djelomičnim kršćanstvom.“
Govoreći o sv. Mavru i mučeništvu biskup Vidović je istaknuo: „O sv. Mavru poznato je malo pojedinosti, ali njegovo mučeništvo predstavlja dovoljno snažno svjedočanstvo da ga se prihvati kao poseban primjer kršćanskog života. Mučeništvo je vrhunac vjernosti Bogu u zemaljskom životu. Kršćanski mučenici nisu uzvraćali mržnjom onima koji su ih ubijali. U trenutku smrti molili su za svoje progonitelje i za njihovo obraćenje. Takvo opraštanje pokazuje da kršćanstvo nije površna ili bezazlena ideja, nego zahtjevan način života.“
Propovjednik je spomenuo da su neki ljudi, nakon što su vidjeli vjeru i žrtvu kršćanskih mučenika, sami postali kršćani i mučenici: „Krv mučenika postaje sjeme novih kršćana. Progon kršćana nije nužno slabio Crkvu, kroz mučenička svjedočanstva Crkva je rasla.“, te zaključio: „Ljudi često vrijednost mjere veličinom, količinom, bogatstvom, sposobnostima i zemaljskim uspjehom. Božja mjera nije količina ni veličina, nego ispunjenost vlastitog poziva i smisla. Čovjek je kao posuda ili korito koje treba ostati otvoreno izvoru života i milosti. Kada se čovjek otvori Bogu, kroz njega mogu protjecati Božja milost i život.“
Nakon misnog slavlja slijedila je svečana procesija s relikvijama sv. Mavra, biskupa i mučenika, ulicama grada Poreča koja je zaključena ponovno u bazilici s molitvom sv. Mavru i blagoslovom s njegovim relikvijama.

