28. nedjelja kroz godinu
Komentar evanđelja 28. nedjelje korz godinu napisao je vlč. Bernard Jurjević.
„Što imaš, prodaj i idi za mnom!“ Mk 10, 17-30
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje o “bogatom mladiću” postalo je simbol za čovjeka, koji se zanese bogom ali onda se ne odvažuje za skok vjere i konačno se razočarava i žalosti nad samim sobom. Kako je često ta scena iz evanđelja jedno ogledalo. Dobro je da se i mi u njemu pogledamo. Isus podsjeća čovjeka da je samo Bog dobar. Kod nas ljudi uvijek je pomiješano dobro i zlo. Ne kod Isusa koji je Bog i čovjek. Ali kod nas je drukčije. Nitko nije samo dobar.
Također i pobožno pitanje: “Što mi je činiti da baštinim život vječni?” ne nalazi kod Isusa oduševljenu jeku: ti znadeš točno što ti je činiti, da bi uspio u svom životu ovdje na zemlji i nakon smrti u nebu: “Zapovijedi znadeš!” Drži zapovijedi, i one će držati tebe! Isus je dakle taj burni nastup mladića snažno potkresao. Isusa je ipak dotakla revnost toga mladića. On misli pošteno, kad kaže, da je od mladosti držao Božje zapovijedi. I Isus mu vjeruje. On ga pogleda, zavoli, gleda duboko u njegovo srce i poziva ga da istinski učini još jedan korak: Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima i slijedi me s punim povjerenjem u Boga. Mladić ode žalostan “jer je imao veliki imetak”. Na putu oduševljenja teško mu pada, da sve ostavi. Tako ostaje kod svoga imetka, ali bez radosti. Nije zgrabio šansu da se uputi s Isusom. Teško je napustiti uobičajeno blagostanje. Teško pada ostaviti vlastitu slobodu i dati se vezati za službu Isusu, Bogu i bližnjemu. Ove Isus naziva “bogati”, kojima je teško dospjeti u kraljevstvo Božje. Radi se samo o tome – ostaviti sve. A to pada teško. Ali i utjeha: Bog pomaže pri tom. On to čini mogućim. S njim to uspijeva!
U povijesti kršćanstva uvijek je bilo posebnih ljudi, koji su Krista na izvanredan način slijedili. Oni su Gospodinove riječi doslovno provodili u život: sveti Antun, koji se povukao u pustinju i doživio 106 godina, dao se pokrenuti tim Evanđeljem, da je sav svoj posjed prodao i novcem pomogao siromašne. Sveti Franjo odrekao se očeve baštine da bi kao siromah nasljedovao siromašnoga Krista. Isto tako i sveta Klara. Nemaju svi taj posebni poziv potpunog odricanja svega zemaljskoga. Ipak duh savršenoga predanja Bogu u ljubljenoj poslušnosti kao i stav unutrašnje slobode od svega svjetskoga i zemaljskoga, trebamo svi mi usvojiti i u srcu sačuvati. Tko svoj život, svoju slobodu i svoje vlasništvo sasvim daruje Bogu – i ako to činimo u jedinstvu s našom nebeskom majkom Marijom, taj će iskusiti da njemu ništa nije propalo, nego da u Bogu sve nalazi.
Bog nam ne želi ništa oduzeti, budući smo od njega sve primili. On bi nam htio puno više darovati pravu slobodu i vječnu baštinu. Kako učiniti skok vjere? Kako je moguće da vjerujemo da je Bog dobar a u isto vrijeme nismo raspoloženi učiniti što nam Dobri Bog kaže. Nije dovoljna izvanjska pobožnost da bi smo vršili Božju volju već je potreban unutarnji stav povjerenja, unutarnji odnos s Bogom, kakav je imala Blažena Djevica Marija. Upravo se nalazimo u mjesecu listopadu posvećenom Blaženoj Djevici Mariji koja nije bila samo pobožna već žena vjere, uronjena u povjerenje i providnost u Dobroga Boga i u situacijama križa.