Godišnjica smrti biskupa Dragutina Nežića
Poreč – Katedrala, 30. siječnja 2025.
Porečki i Pulski biskup Ivan Štironja, u četvrtak 30. siječnja 2025., u porečkoj katedrali predvodio je svetu Misu prigodom 30. obljetnice smrti biskupa Dragutina Nežića. Uz biskupa koncelebrirali su generalni vikar prečasni Rikardo Lekaj, katedralni župnik vlč. Mladen Pranjić, katedralni kapelan vlč. Tobija Matijević i vlč. Dragutin Petrović, umirovljeni svećenik.
Biskup je na početku propovijedi napomenuo kako se u mjesecu siječnju Crkva i hrvatski narod Istre sjeća dvojice svojih posebnih velikana, dvojice pastira: biskupa Jurja Dobrile, čiju smo godišnjicu smrti obilježili 13. siječnja, a koji je svojim životom i djelom obilježio 19. stoljeće (1812. – 1882.) te biskupa Dragutina Nežića, koji je obilježio 20. stoljeće (1908. – 1995.).
Iz povijesti mjesne Crkve biskup je podsjetio okupljene kako je Crkva u Istri postala jedinstvena crkvena pokrajina, pod naslovom Porečka i Pulska biskupija, 17. listopada 1977. objavljenom bulom „Prioribus saeculi“ pape Pavla VI. koja je stupila na snagu 8. siječnja 1978. godine. Tim je aktom Porečka i Pulska biskupija ušla u sastav Riječko-senjske metropolije koja se od 2000. naziva Riječkom, a uz Porečku i Pulsku biskupiju pripadaju joj Krčka i Gospićko-senjska biskupija.
Ovom prigodom biskup Ivan je naglasio kako na godišnjicu smrti biskupa Nežića, koji je preminuo 30. siječnja 1995. godine, Bogu zahvaljujemo za sve naše pastire, svećenike i biskupe, a što zapravo činimo u svakoj svetoj Misi, toj presvetoj Gozbi Jaganjčevoj koja nadilazi nakane svih ljudi, vapaje i zahvale cijelog svijeta. Sveta Misa nije neka privatna molitva samo onoga koji je zaželi i naruči nego je sveta Misa nekrvna žrtva Krista Gospodina za spasenje svih. Istaknuo je kako Bogu zahvaljujemo za biskupa Dragutina i za sve ono što je kao pastir učinio za svoje stado na vjerskom, duhovnom, kulturnom i opće društvenom polju.
Oslanjajući se na misna čitanja istaknuo je kako Poslanica Hebrejima poziva da u punini vjere čuvamo nepokolebljivu nadu te pazimo jedni na druge i međusobno si pomažemo rasti u ljubavi (usp. Heb 10,19-25). Biskup Nežić, kao dobar pastir i čovjek vjere, nikad nije gubio nadu. Nesebičnim zalaganjem i svjedočanstvom života živio je i širio evanđeosku ljubav u našoj Istri. Bog i ljubav prema Bogu bila mu je na prvom mjestu, žrtvujući svoje vrijeme i znanje za dobro Crkve i svih ljudi dobre volje.
Nadalje, osvrćući se na evanđeoski odlomak u kojem Isus upozorava kako se svjetiljka ne stavlja pod sud ili postelju nego na svijećnjak da svima svijetli (usp. Mk 4,21-25), propovjednik je istaknuo kako je biskup Nežić bio istinsko svjetlo koje je svima svijetlilo. Bio je svjetionik koji se nije skrivao pred bilo kakvim izazovima i poteškoćama svoga vremena, pred navalama raznih bura i oluja nego je beskompromisno i hrabro, kao Kristov apostol utirao putove sljedeći Krista svoga Učitelja koji je Put, Istina i Život. Bio je svjestan kako je Bog dao čovjeku svjetlo razuma za spoznavanje stvarnosti i istine, kao i svjetlo vjere da može svijet i ljude oko sebe gledati Božjim očima. Natprosječnim intelektualnim darovima prepoznavao je misterije i otajstva po kojima se Bog objavio čovjeku i pozvao ga da bude glasnik i navjestitelj svjetla braći i sestrama i pomaže im da to svjetlo Božje ne stave pod posudu srama i straha, nego da ga neumorno i neustrašivo žive te drugima svjedoče i naviještaju put spasenja. I dok se sjećamo života i djela biskupa Dragutina molimo Gospodina da svi mi, koji smo po krštenju primili svjetlo vjere, to svjetlo neustrašivo i beskompromisno naviještamo i ravnamo svoj život kako nas poziva Krist Gospodin.
Nakon svete Mise biskup, koncelebranti i prisutni narod uputili su se u sakristiju katedrale gdje su na grobnici biskupa Dragutina izmolili molitvu za pokojnika i još jednom Bogu zahvalili za sva dobra koja je dao istarskoj Crkvi.