U subotu, 2. rujna 2017. održano je godišnje hodočašće Istrana na Trsat koje se tradicionalno održava prve subote u rujnu, odnosno subotu uoči blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije. Više od 1800 hodočasnika, pristiglih autobusima i osobnim automobilima iz svih dijelova Porečke i Pulske biskupije, okupilo se u perivoju Svetišta Gospe trsatske na svečanom koncelebrirano misnom slavlju koje je predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan u zajedništvu s porečkim i pulskim ordinarijem mons. dr. Draženom Kutlešom te sedamdesetak svećenika prezbiterija svoje dijeceze.

Nakon uvodnih riječi pozdrava i dobrodošlice koje je hodočasnicima uputio gvardijan trsatskog svetišta p. Anton Jesenović prigodnu homiliju izrekao je biskup Milovan. Govoreći o okupljanju vjernika na tome hodočašću podsjetio je kako je čovjekov život zemaljsko hodočašće prema vječnoj domovini, no, naglasio je, na život se ne može gledati samo kroz zbroj tuga i radosti, uspjeha i padova, već treba nadasve uvijek računati s Bogom, koji jedini može dati smisao životu. Tumačeći evanđeoski ulomak o Marijinu pohodu Elizabeti biskup je naglasio: „Gleda li tko na život Marije i Elizabete tek kao na zbroj tuga i radosti, onda bi već samo uzimajući u obzir činjenicu da su sinovi obiju žena umrli mučeničkom smrću još kao mladi ljudi, mogao zaključiti da je riječ o nesretnim ženama. No zahvaljujući vjeri tih dviju žena, i potpunom pouzdanju da Bog uvijek sve izvodi na dobro, i da se njegovoj volji treba do kraja podvrgnuti, njihova je uloga u povijesti čovječanstva poprimila kozmičke razmjere. Njihovu vjeru danas baštinimo, u njihovu smo vjeru danas zagledani, i priželjkujemo da nam izmole vjerničku snagu koja nam je potrebna da bismo se nosili sa svime što nam donosi život, istaknuo je biskup.

Govoreći o razlozima zašto hodočastimo biskup je istaknuo svijest o tome da nam Isus i Marija mogu pomoći na našem putu vjere, osjećamo da nas razumiju na tome putu, a razumiju nas zato što su i sami bili hodočasnici, i to od samog Isusovog utjelovljenja. Prizor Marije koja pod srcem nosi Isusa u pohod Elizabeti otkriva nam jednu snažnu, rekli bismo, karakternu crtu Isusa i Majke Božje: oni idu ususret čovjeku, naglasio je propovjednik.

Jednako kao što je već vremešna Elizabeta bila potrebna pomoći Isusa i Majke Božje u svojoj svakodnevici, tako smo i mi danas potrebni njihove pomoći i upravo u susretu tih dviju žena možemo pronaći nadahnuće za naš svakodnevni osobni, obiteljski i crkveni život, ali nadahnuće za sve ono što se smatra društvenim životom čovjeka i naroda.

Kao jednu od važnijih poruka tog evanđeoskog ulomka biskup je istaknuo činjenicu koja je bila preduvjet svemu što se kasnije u slavnoj povijesti Spasenja događalo: te su se dvije žene oduprle napasti međusobnog uspoređivanja. Obje su dale prednost najvažnijem: slavile su Gospodina koji im je učinio velika djela. Danas je pak, u korijenu nezadovoljstva mnogih upravo to uspoređivanje. U stalnom nastojanju za posjedovanjem više od drugih, ili u želji za većim uspjesima od drugih, ljudi se počnu smatrati superiorniji, nije li u tome razlog neuspjeha mnogih obitelji, pa čak i ratova među narodima, zapitao se propovjednik.

Ovamo smo danas došli kao crkvena obitelj s istarskog poluotoka. Vrijeme je da se pokušamo sagledati pred Bogom. Kakav je dakle istarski vjernik?, zapitao se biskup. Nije riječ o tome da li je on bolji ili lošiji od drugih , jer on je neusporediv, samo svoj. Hodočasteći danas, možda i ne sluteći to, nosimo kao vjernička zajednica čitavu prošlost našega kraja koji je od brojnih pogleda skrivala gorostasna Učka; nosimo ponos i zahvalnost što živimo u krajevima plodne zemlje i predivnog mora koji su radišnom istarskom čovjeku omogućili dostojanstven život; nosimo memoriju na povijest naše biskupije od trećega stoljeća koja je ispisana vjerničkom nepokolebljivošću tolikih naraštaja, plaćenu  i krvlju brojnih mučenika, od onih koji su u prvim stoljećima ubijani po arenama do mučenika pod zločinačkim režimima, čiji se spomen sastaje u liku bl. Miroslava Bulešića; nosimo sva povijesna previranja, iseljavanja i naseljavanja koja su do dana današnjega naše krajeve pretvarala u susretište naroda, vjera i kultura. Sve je to naša povijest koje se ne možemo odreći, u i kojoj je čovjek sklon pronalaziti uzroke i rješenja današnjih problema i izazova, istaknuo je biskup.

Propovjednik je nadalje naglasio i opasnost današnjeg vremena u uspoređivanju s nekim prošlim vremenima, to oduzima dragocjeno vrijeme koje je pak potrebno da se ulovimo ukoštac sa životom koji se sada događa, da svoje snage uložimo, upravo kako nas i Evanđelje poziva, da umjesto uspoređivanja s drugima, ili nekim prošlim vremenima, radimo na tome da ponovno otkrijemo dar vjere i pouzdanja s kojim  smo došli u ovo svetište, dar vjere koji nosimo duboko utkan u našoj vjerničkoj duši. Jedino u čemu se kao vjernici možemo uspoređivati je u kojoj mjeri je naše djelovanje u skladu s Isusovom Zapovijedi ljubavi da ljubimo Boga i svojega bližnjega, naglasio je biskup. I ta se ljubav prema bližnjemu mora vidjeti u našemu djelovanju u svim oblastima privatnog i društvenog života. 

Blažena Djevica Marija i njezina rođakinja Elizabeta vrhunske su učiteljice vjerničke postojanosti. Nisu podilazile trendovima tadašnjeg vremena koje je nametala licemjerna okolina već su jedna i druga, sa svojim muževima, pokazale iznimnu vjerničku postojanost suradnica na Božjem planu. I danas su nam nadasve potrebni kršćani koji će svoj život podrediti Božjem planu te živjeti i odgajati buduće naraštaje sukladno kršćanskom nauku, i samo se time ravnati, neovisno o modama i utjecajima s raznih strana. Kao vjernici znamo da jedino tako možemo biti i ostati pošteni i svoji, zaključio je biskup te u pomoć u ostvarenju toga zazvao zagovor istarskih svetaca mučenika i Majke Božje Trsatske Kraljice Jadrana.

Misno slavlje pjevanjem su uzveličali pjevači iz raznih istarskih župa, pod dirigentskom palicom vlč. Rudija Korace te uz orguljsku pratnju vlč. Ivana Štokovića.

I ove je godine obnovljena tradicija hodočašćenja pješice na povijesno Hodočašće Istrana Majci Božjoj Trsatskoj. Skupina od 60ak hodočasnika krenula je tradicionalno u četvrtak, 1. rujna, iz pazinskog Franjevačkog samostana Pohođenja Marijina, nakon zajedničkog misnog slavlja točno u podne i hodočasničkog blagoslova. Misno slavlje predvodio je p. Drago Vujević.  Prvu noć prespavali su u crkvi Gospe Karmelske na Boljunskom polju, gdje su ih toplo dočekali župljani uz prigodnu okrepu. U petak su prešli Učku. Nakon dolaska u Matulje ondje su sudjelovali na zajedničkom misnom slavlju sa župljanima, i ondje prenoćili.  U subotu, krenuli su rano ujutro, još za mraka, prema Trsatskom svetištu. Nakon uspona Trsatskim stubama stigli su u perivoj Trsatskog svetišta za misno slavlje, na kojem su sudjelovali u zajedništvu s vjernicima iz svih župa Porečke i Pulske biskupije.

  • P1010458
  • P1010461
  • P1010462
  • P1010463
  • P1010464
  • P1010466
  • P1010481
  • P1010496
  • P1010498
  • P1010500
  • P1010501
  • P1010502
  • P1010503
  • P1010504
  • P1010505
  • P1010506
  • P1010507
  • P1010508
  • P1010509
  • P1010511
  • P1010514
  • P1010517
  • P1010518
  • P1010520
  • P1010521
  • P1010522
  • P1010523
  • P1010524
  • P1010525
  • P1010526
  • P1010527
  • P1010528
  • P1010529
  • P1010531
  • P1010538
  • P1010542
  • P1010544
  • P1010545
  • P1010553
  • P1010554
  • P1010556
  • P1010557
  • P1010558
  • P1010559
  • P1010560
  • P1010561
  • P1010563
  • P1010566
  • P1010568
  • P1010569
  • P1010570
  • P1010573
  • P1010574
  • P1010575
  • P1010576
  • P1010577
  • P1010581
  • P1010582
  • P1010583
  • P1010590
  • P1010592
  • P1010593
  • P1010594
  • P1010600
  • P1010601
  • P1010608
  • P1010609
  • P1010610
  • P1010614
  • P1010615
  • P1010616
  • P1010618
  • P1010620
  • P1010621
  • P1010622
  • P1010623
  • P1010624
  • P1010627
  • P1010628
  • P1010629
  • P1010639
  • P1010645
  • P1010649
  • P1010651
  • P1010652
  • P1010653
  • P1010654
  • P1010656
  • P1010658
  • P1010660
  • P1010662
  • P1010667
  • P1010668
  • a1
  • a2
  • a3
  • a4
  • a5
  • a6