Veliki četvrtak – misa Večere Gospodnje
Mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski predvodio je u ispunjenoj porečkoj katedrali u večernjim satima, 2. ožujka misu Večere Gospodnje. Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio okupljene vjernike i pozvao na zahvalnost Bogu za sakramenat njegove ljubavi. Rekao je: „Ovdje na oltaru događa se najveće čudo. Ljudi idu za raznim čudesima, na mjesta gdje se ukazuje neki svetac ili Blažena Djevica Marija, a ovdje na oltaru ne samo da se ukazuje sam Isus nego u kruhu postaje živ i prisutan među nama.“
S himnom „Slava Bogu na visini“ utihnula su katedralna zvona do istog himna na Vazmeno bdijenje.
Na misi Večere Gospodnje propovijedao je vlč. Luka Jakopić, vicekancelar, koji je istaknuo: „Pomazanje koje smo primili na krštenju temelj je našeg dostojanstva, a ova Misa Večere Gospodnje, kojom ulazimo u Sveto trodnevlje, vrhunac je te ljubavi. Ovo je trenutak u kojem se sažima sva povijest spasenja.“ „Krv janjeta na dovratnicima židovskih kuća u Egiptu bila tek sjena onoga što se događa večeras. Isus Krist, pravi Jaganjac Božji, ne škropi krvlju naše dovratnike, nego naša srca. On ne prolazi samo pored naših kuća; On ulazi u našu smrt da bi nas izveo u svoj život, počinje prijelaz iz smrti u život počinje prijelaz iz ropstva u obećanu zemlju u kojoj je spasenje upravo zajedništvo s Bogom.“
Sveto Pismo (Riječ Božja) je neraskidivi stup zajedništva. Crkva nije vlasnik istine, već njezin čuvar. Vlč. Luka je nastavio: „Zajedništvo se gradi na istini koju nam Bog objavljuje, a ne na našim subjektivnim mišljenjima i osjećajima. Zajedništvo započinje slušanjem iste Riječi. Bog prvi govori, a čovjek sluša. Crkva ne živi od vlastitih ideja ni prilagođenih istina, nego od Božje objave. U Svetom pismu Bog i danas govori svome narodu, tješi, opominje, vodi i daje nadu. Kada Crkva sluša istu Riječ, ona ostaje jedno tijelo, jedno srce i jedan duh.“
Sakramenti kao novi stup zajedništva svi zajedno vode nas ka Euharistiji. Vlč. Jakopić je rekao: „Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Ona je vidljivi znak u kojem se Kyrios – Gospodin koji Jeste – daje kao hrana. Kada Isus kaže ‘Ovo činite meni na spomen’, On ne misli samo na obred. On misli na život. Činiti Njemu na spomen znači postati ‘kruh koji se lomi’ za druge. Bez ljubavi prema bližnjemu, spomen na Krista ostaje prazna ljuštura.“
Priznavanje crkvenog autoriteta je treći stup zajedništva. „Zajedništvo s papom i biskupima jamči nam da smo u istom onom gornjem katu dvorane u kojem je Isus bio s apostolima.“, istaknuo je propovjednik, „Priznavanje crkvene vlasti nije gubitak slobode, nego povjerenje da Bog vodi svoju Crkvu i čuva je u istini. Jedinstvo vjere nije prepreka osobnoj vjeri, nego njezin oslonac. Autoritet u Crkvi nije moć vladanja, nego moć služenja i čuvanja jedinstva. Kako piše sveti Ignacije Antiohijski: ‘Gdje je biskup, ondje je Crkva.’“
Bez Svetoga pisma, sakramenata i crkvene vlasti, vjera se lako rasprši u privatna tumačenja i prolazne osjećaje. Sa njima, Crkva ostaje prostor živoga susreta s Bogom koji dolazi, govori, oprašta i spašava.
„Braćo i sestre, Ovdje smo jer nas Isus, ovdje i sada, želi nahraniti i očistiti ali to ne čini nasilno, otvorimo se milosti Božjoj u ovom svetom trodnevlju oraspoložimo svoja srca, svoje duše, svoja tijela kako bi Bog spasio nas i uveo nas u njegovo zajedništvo i sada i danas ali i u vječnosti.“, zaključio je vlč. Luka.
Na koncu euharistijskog slavlja biskup je zahvalio mnoštvu na dolasku i sudjelovanju u euharistiji, u bogatstvu molitve i liturgije pronalazimo hranu i jakost na životnom putu.
Slavlje je završilo uobičajenim prijenosom Svetootajstva u kapelu sv. Križa gdje su nakon trenutaka zajedničkog klanjanja mnogi ostali u molitvi i tišini.
