Svetkovina Kristova Uskrsnuća – Bdijenje
Poreč, Bazilika, 4. travnja 2026.
Biskup porečki i pulski, mons. Ivan Štironja podvodio je Vazmeno bdijenje u porečkoj katedrali 4. travnja, koje je započelo u 21 sat službom svjetla i blagoslovom ognja u atriju bazilike. U molitvi i tišini uz mnoštvo vjernika zapaljena uskrsna svijeća unesena je u drevnu baziliku. Obredi Vazmenoga bdijenja puni su simbolike i snažno govore: uskrsna svijeća sama svijetli u mračnoj katedrali uz usklik đakona: „Svjetlo Kristovo!“, narod je odvraćao: „Bogu hvala!“ Kako uskrsna svijeća ulazi u mrak crkve, tako uskrsli Krist ulazi u mrak našega života i ovoga svijeta. Plamen uskrsne svijeće zapalio je svijeće sudionika slavlja u katedrali a onda su i sva svjetla zasjala na treći usklik. Liturgija je pratila slijed obreda, nakon hvalospjeva uskrsnoj svijeći, služba riječ i niz čitanja, psalama i molitvi staroga i novoga zavjeta.
Biskup Štironja je u propovijedi rekao: „Već na početku večerašnjeg liturgijskog slavlja čuli smo razlog našega zajedništva u ovoj presvetoj noći koja nas okuplja na slavlje prelaska Kristova iz smrti u život. Večeras bdijemo, molimo, pjevamo, slušamo Božju riječ i svetkujemo sveta otajstva; slavimo uskrsnuće Kristovo koje nam daje nadu da ćemo i mi biti dionici njegove pobjede nad smrću te s njime u potpunoj slobodi i radosti zauvijek živjeti u Bogu. Večeras mi kršćani zahvaljujemo Bogu, nebeskom Ocu, za beskrajnu ljubav koju je pokazao prema čovjeku palu u ropstvo zla i grijeha, prema čovjeku za čije je spasenje Isus predan u smrt. Zaista neshvatljivo: Sin Božji je otkupni dar i cijena spasenja ljudi, koji robuju zlu i grijehu.“
Podsjetio je da se čovjek se ne može osloboditi svojim vlastitim snagama: „Istinska sloboda dolazi od Boga kao dar, dolazi po sudjelovanju u Kristovoj smrti, gdje je grijeh izgubio svu svoju snagu i moć. Veliki hrvatski pjesnik Ivan Gundulić u svom Himnu slobodi pjeva: ‘O lijepa o draga o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do’. Večerašnje bdijenje, u svoj svojoj cjelovitosti istinski je i najljepši himan slobodi koju je Bog – nebeski Otac – darovao ljudima – nama svojoj djeci, po smrti i uskrsnuću svoga Sina, Snagom Duha Svetoga.“
U svojoj propovijedi mons. Štironja govorio je o pitanjima koja se postavljaju kod krštenja i u obnovi krsnih obećanja: „Događaj Kristova uskrsnuća, i sama svetkovina Uskrsa vodi nas ka krsnom zdencu uz koji ove svete noći obnavljamo svoja krsna obećanja. To činimo svake godine, ne samo formalno, kako to liturgijski propisi i rubrike traže, nego iskrena i istinoljubiva srca, u potpunoj slobodi, odgovarajući na tri pitanja.“
„Prvo pitanje: Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje? Slijedi odgovor: Vjerujem! Na prvi pogled, odgovor je jasan i jednostavan. No, ozbiljnost sadržaja riječi „vjerujem“ u potpunosti mijenja osjećaje. To je riječ koja obvezuje. Ponajprije se traži ozbiljan i odgovaran ispit savjesti, na kraju svakoga dana.“
„Drugo pitanje: Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova, Gospodina našega…. Koji je uskrsnuo od mrtvih? Ovo je središnje pitanje naše vjere! Bez Krista uskrsloga, sve je uzaludno, pa i vjera naša, jer on je na sebe uzeo sve naše boli i grijehe, sve neuspjehe, strahove i sumnje… svojim uskrsnućem mijenja sve. Vjerovati u Krista uskrsloga znači vjerovati da ni sve naše poteškoće pa ni sama smrt nisu posljednja riječ. Golgota ni križ nisu znak poraza nego pobjede. Grobna hladnoća i tama nisu kraj nego prijelaz. Bog nije napustio Golgotu ni križni put, Bog upravo tu pomaže i djeluje.“
„Treće pitanje: Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu,… uskrsnuće tijela i život vječni? Ovo pitanje proširuje obzore i poglede na budućnost. Čovjekov život ne ovisi samo o nestalnim zemaljskim okolnostima. Duh je Sveti onaj koji vodi i pobjeđuje, tješi, snaži i oživljuje. Duh Sveti čini da uskrsnuće ne bude samo vijest nego iskustvo vjere koje Crkva naviješta.“
„Kao što je Bog preobrazio patnju“, rekao je biskup, „spasio neprijatelja, prihvaćanjem križa darovao oproštenje i oslobođenje svima, tako je i smrću na križu uskrsnuo na novi život. Uskrsnuće nije samo povratak u život nego vrata koja vode u novu stvarnost – stvarnost koja osmišljava sve čovjekove poraze i boli, padove i križeve, osmišljava i vodi cijelu ljudsku povijest.“
Nakon obreda blagoslova vode i obnove krsnih obećanja biskup Štironja je poškropio narod u znak vjernosti Kristu i novoga života koji on daruje, a zatim je slavlje ušlo u četvrti dio bdijenja – euharistijsku službu.
