Susret župnih Caritasa u Pazinu: Ljubav koja postaje služenje

U Pazinskom kolegiju u subotu, 28. veljače, održan je susret članova župnih Caritasa Porečke
i Pulske biskupije. Susret je okupio brojne volontere i djelatnike karitativnog djelovanja iz
župa diljem Istre s ciljem duhovne obnove, jačanja zajedništva i produbljivanja svijesti o
pozivu služenja. Nakon molitve i uvodnih pozdrava ravnatelja biskupijskog Caritasa, preč.
Željka Zeca, prigodno izlaganje održao je fra Zlatko Špehar, predstojnik samostana sv. Franje
u Rovinju.

Sveti Franjo – ljubav življena u uzajamnosti
U svome predavanju fra Zlatko je, polazeći od evanđeoskih riječi:
„Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13,34–35), istaknuo kako
kršćanska ljubav svoje puno ostvarenje nalazi u uzajamnosti. Crkva se izgrađuje u ljubavi, a
svaka zajednica raste ondje gdje se živi bratstvo.
Nadahnuće je pronašao u životu sv. Franje Asiškog, koji Evanđelje nije samo slušao, nego ga
je dosljedno provodio u djelo. U njegovu bratstvu ljubav nije bila apstraktna ideja, nego
konkretno služenje – spremnost darovati život za brata.
Fra Zlatko je podsjetio kako je iz Kristove zapovijedi ljubavi proizašao Caritas u Crkvi, ali i
franjevačko načelo bratstva. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nerazdvojive su:
„Nema suprotnosti između Stvoritelja i stvorenja, suprotnost je jedino ljubiti bez Boga i
protiv Boga.“ Govoreći o suvremenim izazovima, naglasio je kako se ne trebamo bojati krize.
I u Isusovu životu, osobito na Posljednjoj večeri, kriza je postala mjesto novoga saveza i
potpunog dara. Crkva je rođena iz dara ljubavi, a Caritas je njezino konkretno i
prepoznatljivo lice.
Pomagati, prihvaćati, promicati
U kontekstu franjevačke duhovnosti istaknute su i poruke pape Lava XIV., koji u svojim
obraćanjima govori o trima temeljnim dimenzijama ljubavi: pomagati, prihvaćati i promicati.
Pomagati znači biti prisutan potrebama bližnjega; prihvaćati znači učiniti mjesta drugome u
vlastitom srcu i životu; promicati znači pomagati čovjeku da raste u dostojanstvu i slobodi.
Poseban naglasak stavljen je na razliku između „djelitelja“ i „služitelja“: djelitelj daje ono što
ima, a služitelj daruje i sebe. Caritas nije samo raspodjela materijalnih dobara, nego susret,
slušanje i očuvanje dostojanstva svake osobe.
Fra Zlatko je potaknuo djelatnike Caritasa da budu mostovi nade u vremenu obilježenom
osamljenošću, nesigurnošću mladih obitelji i izolacijom starijih osoba. „Ne dijelimo samo
ono što smo prikupili – dijelimo nadu“, istaknuo je.
Euharistijsko slavlje: „Mnogo ljubi onaj kome je mnogo oprošteno“
Središnji dio susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio generalni vikar Rikardo
Lekaj. Na početku mise prenio je pozdrave porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironje,
te u njegovo ime zahvalio svima na nesebičnom darivanju u služenju braći i sestrama u
potrebi.

Tumačeći evanđeoski odlomak o grešnici koja suzama pere Isusove noge (Lk 7,36–50),
propovjednik je podsjetio kako je temelj svake karitativne djelatnosti osobno iskustvo Božjeg
milosrđa. „Nitko od nas nije samo davatelj, a da nikada nije primatelj“, istaknuo je.
Upozorio je na dvije opasnosti u karitativnom služenju: farizejski stav koji sudi i hladnu
administraciju bez srca. Caritas nije tek socijalna ustanova, nego lice Crkve koja ljubi jer joj
je mnogo oprošteno. „Kad nosite hranu, ne nosite samo pomoć – nosite poruku: ‘Bog te nije
zaboravio.’“ Euharistija je, naglasio je, škola Caritasa: Krist koji se daruje postaje uzor
svakog služenja. Samo onaj tko je iskusio milosrđe može postati milosrdan i činiti djela
milosrđa.
Jubilej 800. obljetnice smrti svetoga Franje
Susret je održan u ozračju obilježavanja 800. obljetnice smrti Franjo Asiški. U sklopu jubileja
Apostolska pokorničarna podjeljuje potpuni oprost vjernicima koji pobožno sudjeluju u
slavljima posvećenima Svecu iz Asiza.
Milost jubileja otvorena je svima koji hodočaste u franjevačke crkve ili se duhovno
pridružuju slavljima, osobito bolesnicima i starijima koji svoje patnje prikazuju Bogu.
Primjer siromašnog i poniznog Asiškog Sveca trajni je poziv na autentičnu kršćansku ljubav,
izgradnju mira i konkretno zauzimanje za potrebite. Susret u Pazinu potvrdio je kako Caritas
u biskupiji nije tek organizacija, nego srce koje kuca u ime Crkve – mjesto gdje dar postaje
susret, a susret svjedočanstvo Evanđelja.