Susret svećenika, redovnika i redovnica Porečke i Pulske biskupije
U prostorijama Pazinskog kolegija u Pazinu, održan je u ponedjeljak 19. svibnja jedan od redovitih godišnjih susreta svećenika, redovnika i redovnica u uskrsnom vremenu. Nakon molitve Časoslova, trećega časa, sve nazočne je pozdravio generalni vikar preč. Rikardo Lekaj, na čelu s biskupom Ivanom Štironjom. Posebno je pozdravio i umirovljenog biskupa mons. Ivana Milovana, predavača vlč. Đulijana Trdića, župnika u Sesvetskim Selima u Zagrebačkoj nadbiskupiji, te najavio predavanje o temi: Izazovi svećeničke samoće.
Nakon što je zahvalio na riječima dobrodošlice i pozivu na susret svećenika, redovnika i redovnika Porečke i Pulske biskupije, vlč. Trdić je protumačio temeljne pojmove o kojima će govoriti te definirao samoću kao stanje kada je osoba fizički odvojena od drugih ljudi ili se osjeća izoliranom, pa i onda kada je okružena drugim ljudima. Govorio je o dobrovoljnoj i nametnutoj samoći, tj. o samoći koju osoba, svećenici ili redovnici, biraju naspram samoći koju zbog nekih razloga mogu osjetiti nametnutom. Tako, onda samoća može s jedne strane izjedati čovjekovu nutrinu a može biti i veliki potencijal za svetost.
Predavač je naglasio da se kod čovjeka današnjice u čitavom svijetu usamljenost sve više prepoznaje kao značajan javnozdravstveni problem zbog njezina negativna utjecaja na fizičko, mentalno i socijalno zdravlje. Kronična usamljenost je čimbenik koji povećava rizik za brojne bolesti te smanjuje kvalitetu života. Tu dolaze fizički zdravstveni rizici, ugroženo je mentalno zdravlje, a zatim to sve zajedno nosi i socijalni i ekonomski utjecaj.
Vlč. Trdić je zatim razložio i analizirao razne kompenzacije koje se događaju uslijed usamljenosti, obrambeni mehanizmi kojima osoba pokušava uravnotežiti negativne komponente određene životne situacije. Istraživanja na temelju života svećenika pokazala su što je manje osobne molitve to je veći osjećaj usamljenosti, veći je i „burn out“ – emocionalna iscrpljenost, pojasnio je predavač.
Potom je govorio o opasnosti pretjeranog aktivizma što je samo jedan vidi kompenzacije. Sv. Majka Terezija poziva: „Nastojite produbiti svoje znanje o Otajstvu Otkupljenja. To će vas znanje dovesti do ljubavi, a ljubav će vas preko vaših žrtava učiniti dionicima u Muci Kristovoj. Draga moja djeco, bez našega trpljenja naš bi rad bio tek socijalni rad, jako dobar i hvale vrijedan, ali to onda ne bi bilo djelo Isusa Krista, ne bi bio dio otkupljenja.“
Ljudi kao da su zaboravili što znači nutarnji život, što znači biti sebi unutra ili biti sa sobom. Samoća je spasonosno unutrašnje svetište duše u koje se sklanjamo od rasutosti u izvanjskome. U unutrašnjem prostoru samoće smirujemo se, a dotad nečujan glas savjesti preuzima vodstvo nad nama. Piše sv. Ignacije: „U svakoj stvari koju činim moram gledati i slušati Božji poziv, jer je On uvijek prisutan i u tišini i u buci.“
Samoća stvara jasnoću o našem identitetu. Svećenik iz samoće i zajedništva s Bogom zna tko je: poslan je slijediti volju Božju umjesto svoje, poslan je vršiti Božja djela umjesto svojih. Bez odlaska na samotno mjesto, naš život i naša djela ostaju samo prazne geste. Mi nismo ono što svijet misli o nama, nismo ono što drugi misle o nama. Mi smo ono što smo pred Bogom.
Nakon komentara, diskusije i kratkog predaha, predstavljena je aplikacija za vođenje župnih knjiga računa. Generalni vikar preč. Lekaj je najavio skore biskupijske događaje a potom je biskup Štironja zahvalio predavaču, potaknuo svećenike na redovito sudjelovanje u susretima i još jednom pozvao na sudjelovanje u biskupijskim događajima: susret ministranata u Pazinu (14. lipnja u 9 sati), svećeničko ređenje trojice đakona naše biskupije u Puli (14. lipnja u 17 sati), posveta hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu (27. lipnja u pulskoj katedrali i župnim crkvama, u 19 sati) te blagdan sv. Tome u Puli (3. srpnja).
