Duhovna obnova i Županijsko stručno vijeće za vjeroučiteljice i vjeroučitelje

U subotu, 21. veljače 2026. godine, u Pazinskom kolegiju u Pazinu održana je duhovna obnova za vjeroučiteljice i vjeroučitelje naše biskupije. U sklopu susreta održano je i drugo po redu Županijsko stručno vijeće za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola.

Duhovnu obnovu predvodio je fra Leopold Mičić, gvardijan Samostana sv. Antuna Padovanskoga u Puli. Za temu susreta odabrao je naslov: „Što Bog govori kad ne govori – Božja šutnja i tišina ljudskog srca“.

Na početku susreta nazočne je pozdravio predstojnik Katehetskog ureda vlč. Maksimilijan Buždon, a potom je generalni vikar preč. Rikardo Lekaj, u ime biskupa, prenio pozdrave i poticaj okupljenim vjeroučiteljima i katehetama.

Božja šutnja – prostor susreta i povjerenja

Pojašnjavajući naslov svoga nagovora, fra Leopold istaknuo je kako je čovjek biće odnosa, a najvažniji odnos jest onaj s Bogom. Upozorio je kako se može dogoditi da traženje Boga zamijenimo traženjem osobne koristi. Zrela ljubav, naglasio je, znači ući u tišinu drugoga, čuti ga i onda kada ne govori. Kršćanin je pozvan osluškivati i Božju šutnju.

„Što Bog još ima za reći nakon Isusa Krista?“ – zapitao je propovjednik, podijelivši osobno promišljanje o tišini kao prostoru čiste ljubavi, oslobođene sebičnosti. Istaknuo je kako je i sam Krist na vrhuncu svoga zemaljskog života prošao kroz iskustvo duboke šutnje te pozvao okupljene na povjerenje i predanje Božjoj volji.

Govoreći o ljubavi koja nadilazi osjećaj, fra Leopold je podsjetio na riječi Druge Petrove poslanice (2 Pt 3,8-9), naglašavajući da Boga ne treba tek „osjećati“, nego ga ljubiti. Ljubav znači ući u vrijeme druge osobe, prilagoditi se njezinoj osobnosti – tako i u odnosu s Bogom treba prihvatiti vrijeme njegove šutnje i odgovoriti tišinom vlastitoga srca.

Svoja je promišljanja utemeljio i na riječima proroka Habakuka (Hab 2,3-4), istaknuvši kako su „čekati i pustiti“ dvije važne dimenzije duhovnoga života. Vrhunac ljudskoga života jest susret s Kristom, a taj se susret događa u tišini. Upozorio je i na razliku između plodne, otajstvene šutnje i one poražavajuće, koja kažnjava i udaljuje.

Navodeći evanđeoski izvještaj o Navještenju, istaknuo je kako nakon anđelovih riječi Mariji ostaje tišina – ali i Bog pod srcem. Kršćanin, stoga, živi i od Božje šutnje. Ako Božju blizinu ne pronađemo u tišini vlastite sobe, nećemo je pronaći ni na hodočašćima.

Fra Leopold citirao je i švicarskog teologa Hans Urs von Balthasara te papu u miru Benedikta XVI., zaključivši kako se istinski odnos s Bogom događa upravo u susretu naše tišine i njegove šutnje. Bog, iako svemoćan, ostaje nenametljiv – a takav treba biti i kršćanin.

Identitet vjeroučitelja – više od predavača

Nakon duhovnog dijela uslijedio je radni dio susreta. Voditelji Županijskih stručnih vijeća, vjeroučitelji Domagoj Matković i Slavko Vukamov Šimokov, predstavili su smjernice s Katehetske zimske škole održane u Zagrebu. Nadahnuti temom „U potrazi za Juditom“, svoje su izlaganje naslovili: „Identitet vjeroučitelja – više od predavača“.

Polazeći od biblijskog lika hrabre Judite, istaknuli su kako vjeroučitelj nije samo predavač, nego i svjedok vjere, poslanik Crkve i odgojitelj. On je nositelj duhovne stvarnosti u prostoru škole te istodobno stručni suradnik u odgojno-obrazovnom sustavu i svjedok evanđeoskih vrijednosti.

Vjeroučitelj je, naglašeno je, slika Crkve za učenike, kolege i školsku zajednicu – most koji povezuje. Njegovo ophođenje, govor tijela i ton glasa svjedoče o Crkvi koju predstavlja. Najviša svrha vjeroučiteljskog rada jest spasenje duša i vođenje mladih prema Bogu, dok su metodika i ocjene sredstva za postizanje toga cilja.

Poput Judite, koja je bila na pravome mjestu u pravo vrijeme, i vjeroučitelji su pozvani živjeti svoje poslanje u konkretnom povijesnom trenutku, suočeni s izazovima poput nedostatka interesa učenika, podcjenjivanja vjeronauka, umora i sagorijevanja te razvoja tehnologije i umjetne inteligencije.

Podsjetivši na riječi pape Franjo o Juditinoj hrabrosti, voditelji su istaknuli tri ključna koraka njezina djelovanja: molitva, razlučivanje i djelovanje – model nazvan „Judita 3K“. Taj model može biti konkretan putokaz vjeroučiteljima u njihovu svakodnevnom radu.

Rad u skupinama i euharistijsko slavlje

U praktičnom dijelu susreta sudionici su u skupinama primjenjivali model „Judita 3K“ na konkretne situacije iz školskog i pastoralnog života. Rad se odvijao kroz proučavanje slučaja, analizu, izradu prijedloga i zajedničko dijeljenje, u ozračju otvorenosti i radosti.

Nakon radnog dijela uslijedilo je pokorničko bogoslužje i mogućnost za svetu ispovijed, a susret je zaključen euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Leopold Mičić u zajedništvu s više svećenika.

Ovaj susret još je jednom potvrdio koliko su duhovna izgradnja i trajno stručno usavršavanje važni za vjeroučiteljsko poslanje, koje se živi u tišini srca, ali s velikom odgovornošću pred Bogom i ljudima.