Biskup Štironja predvodio misu na Pepelnicu u porečkoj katedrali

Porečki i pulski biskup Ivan Štironja predvodio je euharistijsko slavlje s obredom pepeljenja na Čistu srijedu – Pepelnicu, 18. veljače u porečkoj katedrali. Uz biskupa su koncelebrirali katedralni župnik preč. Darko Zgrablić, župni vikar vlč. Petar Filipović, a posluživao je đakon Cesar Augusto Madrigal Guavito.

U svojoj propovijedi biskup Štironja je istaknuo Božji poziv koji Crkva upućuje svojim vjernicima liturgijom Pepelnice. Biskup se posebno osvrnuo na rečenicu iz prvog liturgijskog čitanja: „Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć“ (Jl 2,12). Gospodinov poziva svakoga osobno i taj je poziv upućen sada, ne jednoga dana ili jedne noći, ne sutra ili prekosutra. „Čista srijeda je Božji sada u našem životu. To je trenutak milosti i poziv na povratak Njemu, znak Njegove brige za čovjeka koji se udaljio od Boga,“ rekao je biskup.

Nastavljajući, biskup Štironja je pojasnio kako i u trenutku u pepeljenja u riječima „Obrati se i vjeruj evanđelju“, odzvanja poziv na obraćenje koje nije tek promjena ponašanja, nego promjena smjera: povratak Bogu i stavljanje Boga u središte svoga života.

Bog ne traži dio našeg bića ili dio našega života – jedan dan, molitvu ili post – nego cjelovito srce i cijelo biće. Želi biti središte našeg života i naših odluka. Traži da provjerimo sadržaje kojima je ispunjeno naše srce te ih zamijenimo novim sadržajima. Osobito Bog progovara kroz Evanđelje pokazujući nam ne samo što trebamo činiti: dijeliti milostinju, moliti i postiti, nego i kako to činiti: tiho, u poniznosti, bez licemjerja i potrebe za priznanjem. U vremenu kada privatnost nestaje, istinska pobožnost ne traži medijsku objavu koliko sam pobožan, koliko molim, komu i kako pomažem. Možda bismo trebali početi odricanjem od ovih modernih ovisnosti, kojih se ponekad možda i želimo osloboditi, te se vratiti jedni drugima.

„Zasigurno se pitamo: kako to postići, kako povratiti srce Bogu? Odgovor smo dobili u riječima: posteć, plačuć i kukajuć. To nisu riječi očaja nego ozbiljnosti“, rekao je biskup te pojasnio kako je post potreban da bismo oslobodili svoje srce od svih suvišnih sadržaja, a plač je potreban kako bismo priznali grijehe koje se može isprati i očistiti jedino suzama.

U ovom našem vremenu kada se grijeh nerijetko opravdava i relativizira, osobito kada je u pitanju život od začeća do naravne smrti, kao i pitanje kršćanskog braka i obitelji, potrebno je vratiti se strahopoštovanju, tom divnom „daru Duha Svetoga koji drži ravnotežu u svijetu, koji pomaže čovjeku da ostane na dobru putu i ustraje na putu spasenja.“

„Imamo opravdane razloge za post, molitvu i plač, ali i za nadu“, rekao je biskup. Ponekad se čini da se kao društvo i narod nalazimo u bezizlaznoj situaciji, no Bog nam i tada ulijeva nadu, hrabri nas i poziva da u svom srcu probudimo vjeru. „Lako je uniformirati svoje tijelo, ali teško je uniformirati srce. Bog traži poniznost umjesto oholosti, altruizam umjesto egoizma i samodostatnosti. Bog želi slobodan pristup u naš život, želi da mu otvorimo vrata svoga srca – iako On ima pravo ući i bez kucanja, ta On nas je stvorio, darovao nam život. Život nije čovjekovo pravo, nego dar Stvoritelja koji nas voli“, rekao je biskup.

Na kraju svoje propovijedi, biskup Štironja je ukazao na važnost povratka Bogu svome koji nije daleki gospodar niti daleki vladar nego je naš Stvoritelj i Otac koji nas ljubi, koji nas ne ostavlja ni onda kada mi napustimo Njega, te je prisutne pozvao na novost života, bez oklijevanja, odlučno i hrabro. „Ne prepuštajmo se, dakle, starom putu i starim navikama. Otvorimo se Božjoj riječi koja ima moć obnoviti naša srca i obnoviti naše putove“, zaključio je biskup Štironja.