Biskup Štironja predvodio misno slavlje o svetkovini Svih svetih na groblju u Poreču

Porečki i pulski biskup Ivan Štironja predvodio je misno slavlje o svetkovini Svih svetih na  Gradskom groblju u Poreču. Koncelebrirali su župnik Porečke župe Uznesenja Blažene Djevice Marije preč. Darko Zgrablić, vicekancelar Porečke i Pulske biskupije Luka Jokopić te župni vikari porečke župe vlč. Petar Filipović i Tobija Matijević. 

Na početku propovijedi, biskup Štironja je podsjetio da svetkovina Svih svetih nije samo spomen i sjećanje na one koje je Crkva službeno proglasila svetima nego i proslava svih onih koji su tiho, skromno i vjerno živjeli Evanđelje.

Biskup je svoju propovijed temeljio na liturgijskim čitanjima koje Crkva stavlja pred svoje vjernike na ovu svetkovinu. Govoreći o prvom liturgijskom čitanju (Otk 7,2-4.9-14), biskup je naglasio da sv. Ivan, koji vidi anđela s pečatom Boga živoga, poručuje da se Bog brine za svoj narod, štiti ga i spašava u svim nevoljama. Nebrojeno mnoštvo iz svih naroda, označava spasenje Božje koje je univerzalno, ponuđeno je svima onima koji ga žele.

Govoreći, potom, o haljini opranoj u Jaganjčevoj krvi, biskup je naglasio da je to najpotresnija slika viđenja koja poručuje da spasenje čovjeku dolazi jedino po Kristu, njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. Krist jedini čisti od grijeha i daruje vječni život, a tu je snagu spasenja Krist povjerio Crkvi, zajednici koja povezuje različitosti i prima svakoga tko iskrena srca traži Boga i vjeruju u njega.

Biskup Štironja je potom govorio o poruci drugog liturgijskog čitanja (1 Iv 3,1-3) te pozvao na razmišljanje o kršćanskom identitetu koji nam je darovan po svetom krštenju. Kao Božja djeca, pozvani smo živjeti u svetosti i ljubavi koju nam Bog daruje. „Mi nismo obični ljudi, mi smo Božja djeca. To je dar, ali i poziv – poziv na život u svetosti, jer Bog nas ljubi i želi da svaki krštenik živi u njegovoj ljubavi“, poručio je biskup.

Istaknuo je kako su sveti ljudi živjeli nadu, dopuštali Bogu da ih preobrazi te su, iako nesavršeni, težili biti slični Bogu živeći ljubav, dobrotu i milosrđe. I to je vrhunac, vjerovati i nadati se, živjeti u Božjoj blizini ovdje na zemlji i u vječnosti kao što sveti Ivan piše: „Kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“

U evanđeoskom odlomku Matejeva evanđelja o Blaženstvima (5,1-12a), Isus nam otkriva lice svetosti. „Svetost nije nešto izvanredno, nedostižno; to nije savršenstvo bez mane, nego put svakodnevne vjernosti. Blaženstva nas konačno uvode u tajnu života i smrti“, rekao je biskup te pozvao vjernike na razmišljanje o siromasima duhom, ožalošćenima i onima koji su čista srca.

Isus nam poručuje kako su siromasi duhom oni koji se potpuno oslanjaju na Boga i ne traže vlastito kraljevstvo; ožalošćeni koje Isus tješi jesu oni koji suosjećaju s patnjom drugih i pomažu im s ljubavlju; blaženstvom o čistoći srca Isus nas podsjeća kako je jedino čisto i ponizno srce kadro prepoznati Božje lice i usmjeriti svoj život prema vječnosti.

Pozvani smo biti sveti ne po izvanrednim, nego sićušnim djelima evanđeoske ljubavi, zrncima vjere i milosrđa prema bližnjima, posebno potrebitima. „Stoga, dok danas svoje oči upiremo prema nebu, pogledajmo i u svoje srce. Svetost nije negdje tamo daleko, svetost je tu među nama, na dohvat ruke; svetost počinje ovdje, sada, u našoj opredijeljenosti za Boga“, poručio je biskup.

Na kraju misnog slavlja uslijedila je procesija do središnjeg križa na Gradskom groblju gdje je biskup Štironja izmolio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivaju na tom groblju na kojemu među mnoštvom vjernika, počivaju zemni ostaci nekoliko svećenika, kanonika Porečkog Kaptola te biskupa Porečke i Pulske biskupije mons. Trifuna Pederzollija koji je upravljao biskupijom od 1913. do 1941. godine. Nakon svete mise i molitve odrješenja, biskup Štironja se pomolio na njihovim grobovima u znak zahvalnosti za sveukupan doprinos koji su darovali Crkvi u Istri.