Biskup Ivan Štironja u Škropetima na proslavi Stepinčeva
U nedjelju 15. veljače, porečki i pulski biskup,Ivan Štironja, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u crkvi bl. Alojzija Stepinca u Škropetima, u Župi Motovunski Novaki, u prigodi proslave Stepinčeva, koje se u toj zajednici tradicionalno slavi prve nedjelje nakon 10. veljače. Uz biskupa su koncelebrirali prečasni Željko Zec, vlč. Mateus Babinski de Almeida te vlč. Luka Jakopić. Liturgijsko pjevanje animirao je udruženi zbor župa Motovunski Novaki i Stari Pazin pod vodstvom župnika vlč. Rudolfa Korace, uz sudjelovanje i župnog dječjega zbora.
U svojoj propovijedi biskup je podsjetio kako se već gotovo četvrt stoljeća vjernici ovoga kraja i šire okupljaju u crkvi posvećenoj bl. Alojziju Stepincu, u čijem se oltaru nalaze njegove relikvije. Kamen temeljac ove crkve blagoslovio je sv. Ivan Pavao II. u prigodi beatifikacije bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici, 1998. godine, dok je crkvu 2010. posvetio mons. Ivan Milovan.
Biskup je podsjetio da se ideja o gradnji crkve rodila još sredinom prošloga stoljeća, u vrijeme župnika vlč. Mirka Štokovića, koji je zbog pomisli izgradnje crkve imao poteškoće s tadašnjim vlastima. Ta povijest, naglasio je biskup, svjedoči da je Crkva od svojih početaka obilježena križem i mučeništvom.
„Crkva bez križa nije Kristova Crkva“, istaknuo je biskup Štironja, podsjetivši na Isusove riječi o nasljedovanju: tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i pođe za mnom. Križ, koji je bio znak poniženja i osude, u Kristu je postao znak pobjede. Zato kršćanin ne može izbjeći križ ako želi ostati vjeran Evanđelju. Isusove riječi o blaženstvima, osobito o progonjenima zbog pravednosti, vrijede za sva vremena. One su kroz povijest bile stvarnost i za Crkvu u hrvatskom narodu.
Biskup je podsjetio na brojne svjedoke vjere 20. stoljeća koji su ostali postojani unatoč pritiscima i progonima. Uz bl. Alojzija, spomenuo je bl. Miroslava Bulešića i bl. Francesca Bonifacia, kao i Drinske mučenice, naglašavajući da su svi oni živjeli duboku povezanost s Kristom i Crkvom te da su bili spremni podnijeti i najveće žrtve. Njihova snaga nije bila u političkoj moći, nego u čistoći savjesti i vjernosti Bogu.
Središnja misao homilije bila je upravo savjest. Biskup je podsjetio na Stepinčeve riječi izrečene na sudu: „Moja savjest je čista.“ U tim riječima sadržana je snaga njegova svjedočanstva. Imati čistu savjest pred Bogom, pred Crkvom i pred narodom najveće je bogatstvo koje čovjek može posjedovati. Sloboda je Božji dar, ali ona mora biti povezana s odgovornošću. Sloboda bez odgovornosti postaje opasnost koja unosi nered i razara čovjekovu nutrinu.
Govoreći o današnjem vremenu, biskup je primijetio kako se i danas ponavljaju iste kušnje: traži se lakši put, nude se kompromisi, relativiziraju se moralne vrijednosti. Kao što je bl. Stepinac mogao izabrati lakši put – pristati na kompromise, napustiti domovinu ili odvojiti Crkvu od Rima – ali je ostao vjeran istini, tako je i svaki kršćanin danas pozvan birati između života i smrti, između istine i laži, između vjernosti i prilagodbe duhu vremena.
Posebno se obratio mladima, svjestan da su izloženi mnoštvu izazova i vanjskih utjecaja. Istaknuo je kako im stariji mogu biti primjer u mnogočemu, ali prije svega u kršćanskom životu, molitvi i odgovornosti. Bez oslonca na Božju riječ i bez mudrosti koja dolazi odozgor teško je donositi ispravne odluke. Sloboda izbora mora biti prožeta ozbiljnošću i sviješću da ćemo za svoje odluke jednom odgovarati pred Bogom.
Dotaknuo se i pitanja obitelji, otvorenosti životu i bračne vjernosti, upozorivši kako društvo koje zanemaruje te vrijednosti riskira izumiranje. Tamo gdje nema čiste savjesti, čista srca i čiste duše, nema ni istinske slobode. Grijeh uvijek vodi u duhovnu smrt. Nema istinskoga napretka bez Boga. Odstupiti od Boga i živjeti bez Boga znači izabrati smrt umjesto života, rekao je propovjednik.
Spominjući nedavni prijenos zemnih ostataka porečkog i pulskog biskupa Juraj Dobrila, biskup je istaknuo kako su duhovni velikani naše povijesti ozbiljno shvatili riječi Svetoga pisma: „U tvojoj je moći da budeš vjeran.“ I bl. Stepinac bio je svjestan da bez oslonca na Boga nema ustrajnosti, zato je za svoje geslo uzeo riječi: „U tebe se, Gospodine, uzdam.“
Zaključujući propovijed, biskup je pozvao vjernike da blagdan bl. Alojzija ne ostane samo spomen na prošlost, nego poticaj za sadašnjost i budućnost. Možda danas nismo pozvani na mučeništvo krvi, ali jesmo na svakodnevno mučeništvo savjesti – na odluku da govorimo istinu kada je lakše šutjeti, da ostanemo pošteni kada je lakše varati, da branimo slabije kada je lakše okrenuti glavu. Čista savjest, čisto srce i čista duša najveće su blago koje čovjek može imati. Zato je pozvao na nasljedovanje ovoga duhovnog velikana: „Bl. Alojzije je ostao vjeran do kraja: ustrajno, vjerno, tiho i nepokolebljivo. Ostavio nam je primjer kako se čuva čistoća savjesti i živi čista srca i čista duha. Neka nas na tom putu prati njegov svetački i moćni zagovor. Bl. Alojzije, moli za nas, zaključio je biskup svoju propovijed.
Na kraju misnoga slavlja biskup je zahvalio župniku vlč. Rudolfu Koraci za njegovo nesebično i primjerno služenje u povjerenim mu župama Karojba, Pazinski Novaki i Rakotule. Istaknuo je njegov trud u okupljanju i vođenju župnih zborova te poučavanju vjernika u crkvenom pjevanju i sviranju. Vjernike, a osobito mlade, podsjetio je kako ćemo odgovarati za darove koje nam je Bog dao, ako ih ne koristimo. U tom je kontekstu pohvalio i zahvalio članovima zborova župa koje su povjerene vlč Rudiju kao i članovima zbora iz Starog Pazina, koji su nedavno pjevali na misnom slavlju u prigodi ukopa biskupa Jurja Dobrile u Poreču te na slavlju blagdana bl. Miroslava Bulešića u Svetvinčentu, ohrabrivši ih da nastave marljivo vježbati jer će zasigurno biti prigode i za budući angažman. Misa je zaključena blagoslovom i papinskom himnom. Nakon euharistijskoga slavlja vjernici su se zadržali u radosnom druženju i zajedništvu, nastavljajući proslavu Stepinčeva u Škropetima.
