Predstavljena knjiga o blaženom Francescu Bonifaciju u Krasici

U prostorima Zajednice Talijana u Krasici u četvrtak 12.veljače predstavljena je knjiga o
životu i mučeništvu blaženoga Francesca Bonifacija, autora Maria Ravalica, koja nosi naslov
“Francesco Bonifacio, vita e martirio di un uomo di Dio” – Francesco Bonifacio, život i
mučeništvo Božjega čovjeka.
Susret su svojom nazočnošću uveličali porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja,
pročelnik za kulturu i zavičajnost Istarske županije gospodin Vladimir Torbica, gradonačelnik
gospodin Buja Fabrizio Visintin, zamjenica gradonačelnika iz reda talijanske manjine
gospođa Michela Altin, predsjednica Gradskog vijeća Buja gospođa Bojana Puzigača te
predstavnici Vijeća talijanske manjine Grada Buja.
Program je započeo glazbenim izvedbama Ženske vokalne skupine „Romansa“ iz Buja pod
ravnanjem prof. Denize Gjini, čime je susretu dana posebna svečanost i duhovna dubina.
Na početku predstavljanja okupljenima se obratio biskup Ivan Štironja, istaknuvši kako lik
blaženoga Francesca Bonifacija ostaje snažan znak vjernosti Kristu i Crkvi u vremenu
povijesnih kušnji. Rekao je da mučeništvo nije samo povijesna činjenica, nego trajni poziv na
svjedočenje vjere, hrabrosti i oprosta u svakodnevnom životu.
„Istina nas oslobađa“, istaknuo je biskup, dodajući kako je važno govoriti o prošlosti, ali
uvijek u duhu Evanđelja, bez želje za osvetom ili produbljivanjem rana. Blaženik je svojim
životom i smrću pokazao što znači ostati vjeran Kristu i svome narodu, bez mržnje prema
progoniteljima. Njegova beatifikacija potvrda je svetosti života proživljenog u jednostavnosti
i potpunom predanju Bogu.
Mons. Štironja se posebno osvrnuo i na još uvijek otvoreno pitanje mjesta ukopa
blaženikova tijela. Uputio je iskren i očinski poziv svima koji možda posjeduju bilo kakvu
informaciju, makar i neizravnu ili prenesenu obiteljskim sjećanjem, da se ohrabre i progovore.
„Ako netko zna nešto više o mjestu gdje su skriveni zemni ostaci blaženoga Francesca, neka
se ne boji. Neka to učini u savjesti pred Bogom. To nije čin optuživanja, nego čin istine i
ljubavi – prema njemu, prema njegovoj obitelji i prema cijeloj Crkvi“, naglasio je biskup.
Pozvao je na odgovornost i hrabrost, istaknuvši kako otkrivanje mjesta ukopa ne bi bilo
razlog podjela, nego prilika za dovršetak jednog bolnog povijesnog poglavlja i za
dostojanstveno počivalište mučenika. „Oprost je već darovan. Sada tražimo istinu kako bismo
mogli moliti nad njegovim grobom i zahvaliti Bogu za dar njegova života“, poručio je mons.
Štironja.
O duhovnoj baštini blaženika progovorio je don Davide Lucchesi, ravnatelj Centra za
duhovna zvanja Tršćanske biskupije. Istaknuo je kako je duhovnost Francesca Bonifacija bila
duboko ukorijenjena u svakodnevnoj vjernosti – u molitvi, euharistiji i jednostavnoj, predanoj
službi narodu koji mu je bio povjeren.
Podcrtao je njegovu pastirsku blizinu ljudima, osobitu brigu za mlade i obitelji te
spremnost da ostane uz svoje vjernike i u trenucima prijetnje. Njegova svetost nije se
očitovala u izvanrednim djelima, nego u postojanoj ljubavi prema Bogu i čovjeku. Upravo ta
jednostavna, ali čvrsta vjernost, zaključio je don Davide, čini blaženika uzorom i nadahnućem
za današnja duhovna zvanja.

Povjesničar i novinar gospodin Denis Visintin podsjetio je na desetljeća šutnje koja su
pratila ubojstvo blaženoga Francesca, ali i širi kontekst poratnih zbivanja u Istri. Proces
beatifikacije bio je dug i zahtjevan najviše zbog nedostatka svjedočanstava i straha koji je
vladao među ljudima. Prekretnica se dogodila 1996. godine, kada je u Krasici služena sveta
Misa u spomen na ubijenog Francesca Bonifacija. U tom je razdoblju ostvarena i snažna
suradnja između porečke i pulske te tršćanske Crkve, osobito jer su se paralelno vodili
postupci za beatifikaciju Francesca Bonifacia i Miroslava Bulešića.
Autor knjige, gospodin Mario Ravalico, predstavio je svoje dugogodišnje istraživanje,
nastavljajući rad don Rocca – posljednje osobe koja je vidjela blaženika živoga – kao i
članova obitelji Bonifacio. Istraga je trajala desetljećima, suočena s nepovjerenjem i strahom,
ali vođena željom da se istina dokumentira i sačuva.
Zahvaljujući prikupljenim svjedočanstvima i arhivskoj građi, danas je poznato da su u
trenutku ubojstva bile prisutne tri osobe: časnik koji je izdao zapovijed i dvojica vojnika koji
su je izvršili. Iako su njihovi identiteti istraživačima poznati, imena se ne objavljuju – iz
poštovanja prema obiteljima i u duhu oprosta koji je obilježio i samoga blaženika. Počinitelji
su, kako je istaknuto, bili ljudi iz mjesne sredine, zahvaćeni tadašnjim političkim
previranjima.
Autor je posebno zahvalio župi u Krasici i Zajednici Talijana, kao i svim mještanima koji
su godinama čuvali sjećanje na svoga župnika, prenoseći događaj s koljena na koljeno.
Na kraju susreta dirljivo je svjedočio gospodin Gianfranco Bonifacio, nećak blaženoga
Francesca. Prisjetio se kako su se u obitelji često pitali gdje počivaju njegovi zemni ostaci.
Njegova teta Giulia, blaženikova sestra, uvijek je s dubokim uvjerenjem govorila da je njezin
brat u nebu i da će se „sam dati pronaći u pravo vrijeme“.
Iako potraga za posmrtnim ostacima još traje, najnovija istraživanja usmjerena su prema
groblju svetog Vida. U obitelji i među vjernicima živi nada da će se i to pitanje uskoro
rasvijetliti.
Predstavljanje knjige Mario Ravalico, “Francesco Bonifacio, vita e martirio di un uomo di
Dio”-Francesco Bonifacio, život i mučeništvo Božjega čovjeka, bilo je konkretno
svjedočanstvo o teškoćama življenja vjere u poraću Drugoga svjetskoga rata u našoj Istarskoj
Crkvi, ali i dokaz da se još uvijek mora poraditi na otkrivanju istine o vremenima nakon
oslobođenja od fašizma i nacizma na našim prostorima.